HOP

Diplomacija je dozvolila da se blajburški skup proglasi ´najvećim fašističkim skupom u Europi´ kako bi se prikrio najveći genocid u Europi

Posljedice hrvatske neraščišćene i velikim dijelom krivotvorene povijesti nas sustižu i ove godine na blajburškom polju. Upravo komunistički zločini nad hrvatskim narodom, genocid nad Hrvatima na Bleiburgu i njegovo sustavno negiranje u današnjoj Hrvatskoj koja se očito nalazi pod čizmom neokomunista i jugonekrofiličara proizvela je ovakvo bezumno stanje kada se radi o obilježavanju stradanja blajburških žrtava na kraju II svjetskog rata.

Skandalozno je tu nekoliko činjenica: prvo, da katolička crkva u Austriji i Hrvatskoj nema istovjetno stanovište, što nagovještava novi raskol u skandalima napukloj katoličkoj crkvi, a koja bi trebala biti nadnacionalna. Hrvatske žrtve na Bleiburgu austrijskoj katoličkoj crkvi ne znače isto što i hrvatskoj, što je upravo nevjerojatno, jer se ovdje ne radi o autokefalnim crkvama. Drugo, i možda najvažnije, radi se o političkom rasulu samog vrha hrvatske vlasti – hrvatska Vlada reagira izuzetno mlako na to posebno osjetljivo pitanje novije hrvatske povijesti i masovne pogibije Hrvata, kako hrvatske vojske, tako i civila koji su zajednički bježali pred komunističkim koljačima – budući da se nikada nije jasno ogradila od komunističkih zločina, već i dalje jaše po hrvatskom narodu u ime “antifašista” komunista. Ukoliko je ovo pitanje prvenstveno povijesne naravi, pitamo se gdje je utjecaj domoljubnih povjesničara i političara Hrvatske od kojih neki sjede i u Saboru – kao što je npr. Hasanbegović i Esih?! Koliki je njihov stvarni politički utjecaj, ako nisu u stanju argumentirano utvrditi i zauvijek ustoličiti povijesne činjenice o genocidu počinjenom nad Hrvatima na kraju II. svjetskog rata?

Administrator i glasnogovornik koruške dijeceze Guggenberger ODBIJA održavanje mise na Bleiburgu, jer bi se to moglo “politički instrumentalizirati”?! Znači, 9 prijava, od kojih 7 uhićenja na prošlogodišnjoj komemoraciji na Bleiburgu, koju je posjetilo gotovo 20.000 ljudi – po njemu znači veličanje ustaša?! Usput, podatak o broju okupljenih vrlo je teško naći u našim medijima, njega se skriva kao što zmije skriva noge. Baš kao i nekadašnji predsjednik Josipović, i ovaj austrijski katolički službenik posvuda vidi “ustaške zmije”. Prošlogodišnji komemorativni skup i svečana misa prošla je bez incidenata, i naravno, uz rigoroznu kontrolu austrijske policije. Čitava diskusija o pozdravu “za dom spremni” služi u inozemnim medijima samo zbog toga kako bi se zabranila komemoracija na Bleiburgu, pa izgleda da Guggenberger redovno ide na političke instrukcije kod Pupovca ili se služi podmetanjima i lažima Pupovčevih medijskih plaćenika koji nesmetano, u ime Hrvatske, svojim lažima blate tu istu Hrvatsku po svijetu. 

Došli smo do toga da se komemoracija ovog zvjerskog genocida počinjenog nad hrvatskim narodom u svijetu može po volji nazivati čak i “najvećim fašističkim skupom u Europi”! Tko je kriv za takvo monstruozno iskrivljavanje činjenica? U prvom redu hrvatski povjesničari koji još uvijek pušu u šugoslavenske diple, ili zamuckujući šute – a u drugom je kriva izdajnička hrvatska vlast koja nije učinila ništa po pitanju dizanja hrvatskog ugleda u svijetu, koja promiče ili dopušta laž o Hrvatskoj umjesto da promiče istinu, pa onda naravno i uz poneki blagi protest ili suzdržavanje od komentara, mirno dopušta da nekakvi Guggenbergeri pljuju po Hrvatima i sve nas zajedno ubrajaju u fašiste! Zar je to diplomacija koju smo zaslužili nakon krvlju obranjene i stvorene države? Naravno da nije…

Promakle su toj izdajničkoj diplomaciji apsolutno sve laži koje velikosrbi bjesomučno šire po svijetu, od Washingtona do Londona. Promaklo im je i rehabilitiranje četništva, kao i veličanje partizanije i totalitarnog komunističkog režima u vlastitoj zemlji. Nikada (ili vrlo tiho i mlako) ne reagiraju na širokopojasne medijske akcije antihrvatskih šugoslavena, dok branitelji herojskog i oslobodilačkog rata iz 1991. umiru masovno u svojim pedesetima dok im se djeca iseljavaju iz Hrvatske trbuhom za kruhom. Kakva je razlika između pogibije hrvatskih prognanika i izbjeglica pred komunističkim koljačem Titom na Bleiburgu i ovog novog vala izbjeglištva mladog hrvatskog naraštaja danas? Nikakva, osim u vremenskom razdoblju. Sada Hrvati odlaze iz Hrvatske rezignirani i osiromašeni, a tada su bili odmah posmicani, ubijeni i izmasakrirani u nekoliko tjedana. Na kraju priče, bitno je da ih se odstrani iz Hrvatske. Prije je rijetko koji uspio sačuvati živu glavu, danas prežive svi, ali u tuđini. Što to znači za Hrvate? Da ih se i tada i danas htjelo jednako maknuti iz Hrvatske, samo drugačijim sredstvima; tada ih se ubijalo, a danas ih se raseljuje… 

U konačnici se treba i dalje lagati o Jasenovcu, zakopati svu istinu ispod onog “kamenog cvijeta”, poklopiti nekim ogromnim kamenom i Bleiburg, uprljati hrvatske žrtve, izbrisati genocid koji je počinjen nad njima i tako okončati istinu o narodu Hrvata i prekinuti njihovo postojanje na kugli zemaljskoj. Još i više od toga, treba se zabraniti misa i komemoracija Hrvatima ubijenima na svim njihovim križnim putevima do sada, a pogotovu na Bleiburgu, kako bi se udahnuo novi život jugoslavenskoj regiji, tom davno krepanom političkom zombiju. Veličaju se komunistički i četnički spomenici, oskvrnjuju se oni hrvatski, snimaju se zombijevske satire na račun Hrvata, postavljaju se izložbe o tome kako je bilo “lijepo” 80-tih, zatiru se i prešućuju velikani hrvatske umjetnosti i kulture – i sve to prolazi s našim novcima i blagoslovom tzv. hrvatskih ministarstava koja uzgajaju regiju bez Hrvata, ali na hrvatskom tlu. I to je neoprostiv zločin.

Ingrid Runtić

HOP