Srbija leglo trgovine drogom i balkanska inačica svjetskog narkomanskog Eldorada Kolumbije
Andrej Vučić mlađi brat srbijanskog diktatora organizira uzgoj marihuane na farmi u Gakovu kod Sombora
Prošlog tjedna srbijanska policija je uhitila inženjera Aleksandra Obradovića uposlenog u valjevskom Krušiku jer je čovjek po svijesti i savjesti javno obledanio povezanost njegove tvrtke Krušik iz Valjeva s privatnom tvrtkom za trgovinu oružjem u vlasništvu Branka Stefanovića, oca ministra unutarnjih poslova Srbije Nebojše Stefanovića i njihov zajednički pothvat u izvozu srpskog oružja i na tržište zemalja Azije i Afrike umiješanih preko ISIL-a i AL Qaide u svjetski terorizam u ime islamističkog džihada. Inženjer Obradović iz Valjeva bio je mjesec dana u pritvoru Centralnog zatvora u Beogradu pod izlikom da je “odao državnu tajnu,” a u biti je kao radnik uposlen u tvornici “Krušik” iz Valjeva iz prve ruke obavijestio javnost o malverzacijama i makinacijama njegovog poduzeća neviđenih razmjera, što po štetnosti i opasnosti prevazilaze okvir države Srbije. Nakon prosvjeda dijela oporbe ispred zgrade MUP-a da se valjevski inženjer Obradović pusti iz pritvora kao navini i nedužni politički osuđenik, vlasti kriminogene države Srbije su ga pustile uvjetno rečeno vani, ali su u biti Obradoviću zatvorski pritvor novom sudskom odlukom zamijenili kućnim pritvorom na određeno i samo njima znano vrijeme. Dakako, srbijanski tiranin Aleksandar Vučić na izvanrednoj presici netom je lažno optužio Aleksandra Obradovića da se on tobože predstavlja lažnim uzbunjivačem i da je navodno iz političkih pobuda potaknuo umjetnu aferu motiviran političkim razlozima!? Nitko ozbiljan ne vjeruje u riječi patološkoga lažljivca, kradljivca i ratnog i poratnog zločinca Aleksandra Vučića.
Nije spomenuti Aleksandar Obradović jedini ovlašteni uzbunjivač javnosti u Srbiji. Oni imaju i službeni portal uzbunjivača Srbije pod nazivom Uzbuna.rs gdje nastoje razobličiti bezbrojne političke i ekonomske afere i skandale u toj zlosretnoj, tužnoj i žalosnoj zemlji. Svakako, veliku pozornost pobuđuje njihovo raskrinkavanje senzacionalnog uzgoja i distribucije marihune u ime i za račun države Srbije i svih njezinih političkih čelnika predvođenih oboljelim, poludjelim i podivljalim Aleksandrom Vučićem i svim njegovim slijedbenicima i pristašama. Tako portal Uzbuna.rs piše kako je na farmi “Gakovo” kod Sombora srpska policija pronašla preko tisuću stabljika marihuane i zaplijenila cijelu tu količinu droge spremljene za prodaju, sveukupne vrijednosti od preko pola milijuna eura. Iza te kriminalne radnje čvrsto stoje i podupiru je srbijanski naprednjaci, točnije nazadnjaci i mračnjaci, na čelu s Andrejem Vučićem, mlađim bratom srpskoga vožda Aleksandra Vučića. Zapavo, Andrej Vučić je nakon otkrića te afere, označen serijom prikupljenih dokaza i iskaza svjedoka i glavnim organizatorom uzgoja marihuane na farmi Gakovo kraj Sombora i sve pod paskom srbijanske države.
U cijeloj ovoj horor priči najznačajnije je istaknuti pojedinost kako su novi vlasnici “Gakova” listom iznimno bliski samom republičkom i pokrajinskom vrhu SNS-a. To vrijedi ponajprije za Ivana Bojovića, poslovnoga partnera zastupnice SNS-a Marije Obradović, uglađene i našminkane predstavnice Vučićeva političkog kartela, koja uvijek voli dijeliti političkim oponentima s visoka moralne vakele i ljudske prodike, a u stvarnosti za nju osobno bi se moglo ustvrditi po onoj narodnoj: Tko o čemu… a zna se tko lažno uvijek najviše zbori o moralu i poštenju. Dakako, ona osoba sklona i moralnoj i intelektualnoj manipulaciji i prostituciji kao što je to u zbilji i sama Marija Obradović. U prljave i pokvarene radnje uključen je i Dragan Potpara, također SNS kadar, kao i zastupnici SNS-a u Skupštini Vojvodine, te Stefan Videkanjić, nećak Perice Videkanjića, predsjednika općine Kula, također čovjeka vladajuće srbijanske stranke.
U trenutku pronalaska marihuane na farmi “Gakovo” kod Sombora njihov direktor je bio Dušan Tutorov iz Bačkog Petrovca, dok je rukovoditelj te farme na kojoj je pronađena marihuana Dragan Drča – Lej, čovjek vrlo dobro poznat srpskoj policiji uz podebeli policijski dossier. On je u više navrata osuđivan i uhićivan nakon izvršenja teških kaznenih djela. Uhićen je i tijekom policijske akcije “Sablja” 2003. godine, provedene nakon ubojstva tadašnjeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića i to zbog krađa i krijumčarenja vozila. Izvori portala Uzbuna.rs što dolaze iz srpskih službi sigurnosti tvrde da je Dragan Drča Lej danas istaknuti aktivist Srpske napredne stranke. Nedvojbeno je kako ga njegov kriminalni dossier najbolje preporuča za društvo i okružje istih takvih gangstera u SNS-u. Takve moralne nakaze i ljudske nakarade su im uvijek dobrodošle, poželjne i prihvatljive da im pojačaju redove njihovog mafijaškog klana.
Većina radnika koje su novi vlasnici bliski SNS-u primili za rad na farmi primljeni su upravo na preporuku samoga SNS-a. Zbog toga su dužni da od svake zarađene i dobivene mjesečne plaće uplaćuju tri tisuće dinara na račun SNS stranke i to uopće nije nikakva tajna, niti spektakularno otkriće. Izvori portala Uzbuna.rs iz službi sigurnosti Srbije tvrde da su glavni ljudi koji su povezani sa Drčom preko stranke SNS poimenice Slobodan Stanić iz Sombora, gradski vijećnik zadužen za gospodarstvo ispred SNS-a. Narečeni Slobodan Stanić je i ratni zločinac. On je od strane hrvatskog suda osuđen za ratne zločine, što ih je tijekom rata kao sudionik rata na srpskoj strani. počinio u okolici Splita, gdje su i uz njegovo sudjelovanje, strijeljani ljudi koji su pripadali nenaoružanom hrvatskom pučanstvu. Sem tog inkriminiranog ratnog zločinca Slobodana Stanića, na vezi s Draganom Drčom Lejom je i stanoviti Bulović iz sela Stanišić, koji je također u vrhu SNS podružnice za grad Sombor. Izvor portala Uzbuna.rs iz srpske službe sigurnosti tvrdi da je Dragan Drča Lej skupa sa spomenutim Bulovićem iz Stanišića kod Sombora označen jednim od glavnih organizatora uzgoja marihuane na farmi “Gakovo” u blizini grada Sombora.
On je sad u bijegu, a inače je taj Bulović poznat i kao vlasnik NK Stanišić i vlasnik sportske kladionice u selu, koja je u svakoj (pred)izbornoj kampanji oblijepljena plakatima Aleksandra Vučića. Bulović slovi kao strah i trepet u selu, za kojeg ne važi slovo zakona. To je potkrijepljeno činjenicom da je hapšen osam puta za razna kaznena djela i uvijek puštan na slobodu nakon kraćeg vremena. Portal Uzbuna.rs doznaje da su farmu otkupili od Vlade Vrbaškog za 1 200 000 eura, te da je novi i pravi vlasnik postalo neko još uvijek neotkriveno i neidentificirano, anonimno lice, za koje se jedino sigurno i utvrđeno da je s prebivalištem iz Surčina kod Zemuna. Surčin u blizini beogradske zračne luke “Nikola Tesla” još od ratnih devedesetih se pročuo u negativnom smislu kao stjecište opasnne razbojničke i pljačkaške bande, kasnije prerasle u Surčinski klan pod kontrolom Ljubiše Buhe, a nadaleko su čuveni i kao mjesto uzgoja droge, opet u režiji organizoranoga kriminala i uz suglasnost i suradnju srbijanske države, tko god joj bio na čelu u proteklih četvrt stoljeća. Somborski ogtanak SNS narko kartela kanio je zakupiti još 9 000 hektara zemlje u somborskoj općini sličnim metodama već gore opisanim i apostrofiranim mafijaškim radnjama i kombinacijama.
Marihuanu su uzgajali u objektu koji je prethodno služio za uzgoj gljiva. Lako su i brzo izveli pretvorbu objekta i prilagodili je novoj namjeni i svrsi proizvodni i prodaji marihuane na široko polje tržišta u zemlji i inozemstvu. U tom famoznom objektu je prema prikupljenim dokazima, živio i izvjesni momak iz Zemuna, starosne dobi od 24 godine života. I narko kartel je tog 24 – godišnjaka iz Zemuna plaćao mjesečno nevjerojatnih 20 000 eura za taj kriminogeni posao. Ujedno tvrde kako je Dragana Drču Leja za rukovoditelja farme uzgoja droge postavio Nikola Džomba iz Kule, jako blizak ubilačkim crvenim beretkama, ratnim i poratnim strojem, obučenom za likvidaciju nesrba na ratničkoj fronti, a u mirnodopskim uvjetima i samih Srba, politički nepoćudnih vladajućoj koaliciji ratnih zločinaca iz Srbije u sastavu SNS – SRS – SPS – JUL uz sijaset i manjih i njima sličnih stranaka, pokreta i udruga, kojima je velikosrpstvo smisao i sadržaj života. Džomba je postavio Drču na mjesto rukovoditelja uzgoja marihuane i putem podzemnih nogometno mafijaških veza i štakorskih kanala, budući je više od dva desetljeća Nikola Džomba, sin ljutih srpskih i dinarskih kolonista, doseljenih u Vojvodinu nakon 1945. godine, bio i glavni čovjek i praktički jedini pravi gazda NK Hajduk iz Kule. Tako je izravno bio i sastavnim dijelom nogometne mafije u Srbiji, te je bio i glavna poveznica u upoznavanju i poslovnim i prijateljskim kontaktima gazde farme marihuane Dragana Drče Leja i bivšeg trenera Crvene zvezde Ljubomira – Ljupka Petrovića, Srbina po ocu i Hrvata po majci ( premda Ljupko Petrović majčino hrvatsko podrijetlo pred Srbima u Srbiji oduvijek taji ). No, zna se kako je Ljupko Petrović, nekad nogometaš i trener i renomiranog hrvatskog kluba iz njegovog rodnog grada Osijeka često bio drag i rado viđen gost i prijatelj srpskoga kralja marihuane Dragana Drče Leja iz Sombora.
O Dušanu Tutorovu, čovjeku koji za razliku od mnogih drugih glavnih igrača narko kartela nije starosjedilac iz somborskog kraja, pouzdano se zna da je bio u zatvoru, te da obnaša još jednu direktorsku dužnost. Tutorov je direktor još i farme bikova “Maxi bulls”. Ova opasna i zloglasna razbojnička banda okorjelih kriminalaca trudi se maksimalno sakriti sve tragove mafijaških aktivnosti, kako bi im se što teže ušlo u trag. Zato je primjerice Dragana Drču Leja nemoguće bjelodano pronaći u papirologiji imenom i prezimenom u ulozi i svojstvu službenog o ovlaštenog lica, rukovoditelja farme za uzgoj marihuane. Vješto i lukavo pokušava sakriti i zataškati mafijaške tragove, a tome svjedoče i konkretni dokazi. Drča nije bio prijavljen službeno za posao koji je obavljao ili i dalje kriomice obavlja, ali uredno mjesečno prihoduje pozamašnom zaradom od 100 000 dinara ( nešto manje od tisuću eura mjesečno ) za taj kriminogeni posao. Dakako, svi njegovi radnici uposleni na plantažama za uzgoj marihuane, također su redom neprijavljeni radnici. Ali, za njihove odvratne i grozne poslove dobivaju urednu i redovitu nadoknadu od mafijaškog poslodavca u iznosu od tisuću dinara dnevno, pa za svih 30 dana u mjesecu zarade od tog prljavog i pokvarenog posla i svih 30 000 dinara te krvave zarade.
Na farmi na kojoj je pronađen laboratorij za uzgoj marihuane još lani su postavljene 32 video kamere za nadzor. To znači da policija koja istinski radi svoj posao ima na raspolaganju dovoljno tehničkih i osnovnih sredstava i pomagala ustvrditi identitet svih sudionika, kako aktivnij, tako i pasivnih aktera srpskog narko kartela s farme “Gakovo” kod grada Sombora. U stvarnosti se to ni slučajno ne događa, jer policija djeluje u kriminogenoj državi Srbiji kao sastavni dio mafije, ili obratno mafija kao sastavni dio policije. Svaka država na svijetu ima svoju mafiju, a jedino mafija u Srbiji ima vlastitu državu u svom potpunom i neotuđivom posjedu. To odlično ilustrira i prizor zajedničkog slikanja uz poziranje i veselog i šaljivog druženja većine kriminalističkih inspektora i somborskih bezbjednjaka, koji se vedri i nasmijani druže s Draganom Drčom zavim Lej, kriminalcem iz Sombora, bliskim Nikoli Džombi iz Kule, prijatelju Arkana, Legije i Frenkija Simatovića iz “Crvenih beretki” i tipu kojega je osobno Džomba kao čovjek blizak Dačićevu SPS-u i Vulinovu JUL-u, naravno sve uz odobrenje Vučićeva SNS-a preporučio za glavnog rukovoditelja farme za proizvodnju i prodaju droge na farmi “Gakovo” kod grada Sombora.
Za sada je srpska policija na teritoriju njezine sjeverne pokrajine Vojvodine uhitila samo dvojicu anonimnih mladića, ionako sporednih igrača u cijelom ovom nevjerojatnom skandalu, što ima obrise i međudržavnog karaktera i dimenzija, budući da ta narko mafija očito trguje drogom i izvan granica Srbije. Dvojica momaka su uhićena prigodom upada policije na farmu, a policajci su bili posve ležerni i nezainteresirani u rasvjetljavanju slučaja i odmotavanju klupka, kojim bi trebali profesionalno otkriti i obznaniti glavne organizatore uzgoja marihuane. Imaju naredbu iz vrha vlasti balkanske Kolumbije aka Srbije da postupe sukladno izreci “Ništa ne vidim, ništa ne čujem, ništa ne govorim,” te su cijelu aferu gurnuli pod tepih i time skupa s izvršnom vlašću Srbije postali suučesnicima zločina. Uostalom, gotovo svi novi vlasnici firme na kojoj je pronađena golema količina marihuane su poznati SNS politički kadrovi s republičke i pokrajinske razine ili lica iznimno bliska uskom krugu ljudi iz najbližeg okružja srpskog gospodara tame i oaze narkomanskog raja na Balkanu Aleksandra Vučića. Svi kriminalci koji su operativno organizirali i kontrolirali uzgoj ogromnih količina marihuane na farmi Gakovo kod Sombora su ljudi koji imaju i pojedinačno debeli kriminalni dossier i jako su bliski vrhu somborskog SNS-a.
Rezime ove storije o srbijanskom narko kartelu za proizvodnju i prodaju marihuane bio bi nepotpun, ako u konačnici ne bi bilo izdvojeno da iz sjene cijelom operacijom rukovodi i o narko kombinacijama skrbi Andrej Vučić. On se nigdje nominalno ne spominje kao vlasnik farme, već su tu kao što je razvidno iz ovog opširnog i iscrpnog pregleda, istaknuti drugi kriminalci koji u ime i ra račun Andreja Vučića rade te kriminalne radnje kao njegovi puki izvršitelji, a on iz pozadine ubire vrhnje od svega toga. U pravnoj državi, što naravno Srbija nije, niti će ikad biti, od kaznene odgovornosti ne bi bili izuzeti ni Dragan Drča Lej, koji u ime i za račun Andreja Vučića radi te podle i podmukle stvari, kao ni Legijin, Frenkijev i Arkanov prijatelj i ratni i poratni zločinački suborac i istomišljenjak NIkola Džomba, koji je uz suglasnost braće Vučić, kao i SNS satelita u vidu SPS-a, SRS-a i JUL -a i protežirao Drču da na farmi Gakovo postane zapravo ovlaštenim zastupnikom Andreja Vučića i glavnim terenskim radnikom, zaduženim i za formiranje mreže suradnika. Naravno, u ozbiljnoj pravnoj državi, što Srbija ne može biti ni u science fiction filmovima, a ni u dječjim play station video igrama, od kazene odgovornosti ne bi pobjegao ni glavni organiozator uzgoja marihuane Andrej Vučić, kao i cijeli srbijanski politički vrh. Jer, Andrej Vučić je čovjek koji je organizirao i platio kupnju farme Gakovo, što je javna tajna u Somboru. I zato srbijanska policija kao produžena ruka balkanske narko države Srbije na sve ovo šuti i nijemo promatra situaciju, izigravajući i glumeći neutralne strane promatrače, pristigle iz nekog političkog izaslanstva organizacije Ujedinjenih naroda. Policijska istraga stoji u mjestu kao auto zaglavljen svim kotačima u duboko i živo blato. Time je srpska mafijaška parapolicija stala rame uz rame sa srpskim krivosuđem, kao i srpsko mainshit novinarstvo službenih blatnjavih medija, koje tajanstvenom šutnjom prati ovaj događaj, kao jedan od tri glavna stupa održavanja krvave i kriminalne srbijanske vlasti u političkom životu, makar priključenim skupa i na njihovu parapolcijsku i krivosudnu infuziju. Kad netko toj bagri isključi aparate za vještačko disanje, onda će prestati i srpsko mamuzanje mrtve i istrošene mafijaške rage. Nije Srbija uzalud i slučajno zaradila epitet balkanske Kolumbije. Na godišnjoj razini je Srbija europski rekorder u prometu tona heroina i kokaina. Aleksandra Vučić je kao i Ivica Dačić i Aleksandar Vulin ljubitelj kokaina ili “koke,” kako to žargonski vele narkosi. Dovoljno ima u srpskoj crno – crvenoj koaliciji fašista i komunista na vlasti i njihovih narodnih zastupnika, ministara, sve do samoga vrha te pradržave da mogu ispuniti i neku veliku salu “narodnih heroja,” dakako heroja, čiji heroizam dolazi od stalne uporabe heroina. Andrej Vučić se za razliku od njih, više specijalizirao na odjelu proizvodnje i prodaje marihuane. Srbija je tako postala balkanskim Eldoradom trgovine drogom.
Dragan Ilić
HOP