HOP

OPET DERNEK U SRBU A O RATNOM ZLOČINU NI RIJEČI ? DOKAD ? BORIĆEVAC I DANAS ZABRANJENA TEMA ?

Prošle smo godine u medijima čitali kako je američka vojska donirala 350.000 dolara za obnovu Mjesnog doma u Srbu. Ta priča zaista traži iscrpno pojašnjenje i korekcije. Nažalost, „naša“ protunarodna srpsko-hrvatska  vlast (opet složena)  polako ali sigurno otklizala je u liberalni totalitarizam. Čak danas, zahvaljujući covid mega eksperimentu, profiterstvu i torturi nad vlastitim narodom uđosmo u vrijeme prave torture. A tek što slijedi!

No, vraćam se na temu. Kad nema tko i neće nitko iz vlasti, imamo  potrebu sami stati u obranu ISTINE. Jer, taj prošlogodišnji događaj  nije samo dobra namjera i donacija tek o Mjesnom domu u Srbu. Riječ je o „sastavnom dijelu spomeničkog kompleksa posvećenog ustanku naroda Hrvatske protiv fašizma 27. srpnja 1941.!“

A tu već imamo, ne mali, problem. Mora se rasvijetliti  TKO je tu i protiv koga ustao. Narod Hrvatske i fašizam vrlo su široki pojmovi. Treba definirati tko je bio „narod Hrvatske“, a tko su bili fašisti.

Na  sceni  je, kako u nas tako i u svijetu, prava orwelovska zbilja.  Laž se promovira kao istina, a istina nastoji „zakopati“ što dublje. Nakaradno i bolesno nameće se kao napredno, krvnici se štuju, a žrtve opetovano ubijaju. Dodjela, već više puta kompromitirane, Nobelove nagrade štovatelju lika i djela ratnih zločinaca književniku Handkeu jedan je od takvih primjera. Je li tko u ime vlasti Republike Hrvatske reagirao? Jasno da nije.

Politička korektnost zdravom razumu i logici ne dopušta pravo građanstva. Svako kritičko promišljanje, što nije na tragu i u interesu globalističkih tlapnji, proglašava se govorom mržnje i izaziva neviđenu najezdu „vučjih čopora“ spremnih „mrziteljima“ uništiti život.

Svjedočimo, dakle, vremenu u kojemu civilizacija mora doživjeti temeljiti zaokret i vratiti se u sferu normalnog, ili će se sunovratiti u nepovrat. Na prošlogodišnjem  zasjedanju UN-a predsjednik, gospodin Donald Trump, progovorio je u tom smislu.

Kako bismo javnost senzibilizirali na reakciju, a temeljem Rezolucije Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. kojom se osuđuju, ne samo fašistički, nego i komunistički zločini, prošle godine je grupa potpisnika otvorenog pisma veleposlaniku  SAD-a u Republici Hrvatskoj,  tražila da učini jednu sitnu lustracijsku gestu. Zamoljen je da, koristeći svoju čast i ugled, zatraži od Vlade Republike Hrvatske da  dijelu Mjesnog doma u Srbu,  naziv Spomen dom ustanku naroda Hrvatske protiv fašizma, promijeni u Spomen dom žrtvama Boričevca masakriranim od strane četnika, komunista i talijanskih fašista 27. srpnja 1941.

I opremi ga povijesnim arhivom kojega će, na povijesnim činjenicama, osmisliti povjesničari, a ne etnobiznismen i Vučićev potrčko Milorad Pupovac. Kako bi učitelji i mentori, mladima i svima zainteresiranima, iz tako pripremljene povijesne građe, do u detalje prezentirali što se je to dogodilo 27. srpnja 1941. na lokalitetu Boričevac, što će reći tko je „ustao“, protiv koga je“ ustao“, na koji način je “ ustao“ kakav je rezultat postigao.

Borićevac, spomen obilježje hrvatskim žrtvama 

A kako bi se i prije kompletiranja predmetne povijesne građe, na gore opisan način, detaljnije upoznao s nepobitnim činjenicama, preporučena mu je slijedeća literatura:

1.    Max Bergholz (američko-kanadski povjesničar, sveučilišni profesor u Montrealu):

Nasilje kao generativna sila/Identitet, nacionalizam i sjećanje u jednoj balkanskoj zajednici

2.  Josip Pavičić (hrvatski književnik i nakladnik): Dossier Boričevac

3.      Otvoreno pismo Josipa Pavičića Miljenku Jergoviću naslova:

U temelju SFR Jugoslavije ustanički zločin iz 1941.

„Boričevac, selo na cesti Gornji Lapac – Kulen Vakuf, bilo je u bivšoj Jugoslaviji tabu – tema. O njemu se nije smjelo javno govoriti, čak mu je i ime izbrisano sa zemljopisne karte, tako da poslijeratne generacije, općenito, ništa nisu znale o tom selu ni o pravoj istini u vezi s dizanjem ustanka protiv fašizma koji se slavio 27. VII. kao Dan ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine.“

 

Potpisnici tog pisma iz 2019. nadali su se kako nakon proučavanja navedene literature veleposlanik SAD-a  neće baš imati mirne snove. Kao što mnogi  živi Hrvati, potomci pobijenih,  zaklanih u tom zločinu, nemaju ni mirne snove a ni miran život.

Nije ovo, nažalost, jedini slučaj neviđenog četničko-partizansko-komunističkog zločina nad hrvatskim civilima u vrijeme drugog svjetskog rata. Dogodilo se nešto slično i u Zrinu i Španovici. A  ponovilo se  1991. godine, za vrijeme srbočetničke agresije, uz asistenciju JNA (Vukovar, Škabrnja, Lovas, Ilok, Tovarnik, Baćin, …)

Pristajući da Milorad Pupovac oblikuje sjećanje na 27. srpnja 1941. unutar Mjesnog doma u Srbu, veleposlanik SAD-a  je svojim činom prošle godine, stao na stranu svih ovih zločinaca. Tom svojom gestom postao je  i štovatelj lika i djela Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Vojislava Šešelja i njihovih sljedbenika. Baš kao i prošle godine Nobelom nagrađeni Handke.

I pridružio se falsifikatorima naše novije povijesti. U čije ime, za čiji račun i s kojim ciljem?!

No, Hrvati su  prilično žilav narod. Ima u nas, i u današnje vrijeme, zanesenjaka i moralnih divova koji su u obrani  ISTINE spremni sami sebi oduzeti život. Na primjer popiti otrov u haškoj sudnici. I makar na trenutak zapanjiti arhitekte političke korektnosti i novog svjetskog poretka. Kad ih već ne mogu posramiti. Jer srama nemaju. Kao ni savjesti. Pa se, unatoč svemu, istina ipak polako probija na svijetlo dana. Kao i ova najnovija, 814 poubijanih i ove dane eshumiranih posmrtnih ostataka  iz  poraća drugog svjetskog rata u Jazovki.

Kako reče gospodin Mladen Pavković u tekstu:

„Gdje su ti koji su činili strašne zločine u Jazovki?“

Nakon otkrivanja zločina iz jame Jazovka postavlja se mnogo pitanja, kao primjerice: tko su ti koji su krivi za ove gnjusne zločine, hoće li i kada odgovarati, tim prije što ovakvi zločini navodno ne zastarijevaju?

Zatim se mora  i treba znati – zašto se do sada nije istražila ova jama? Tko su ti koji su znali, a nisu dozvolili da se otkrije istina o Jazovki? Neki od njih navodno su 1990. bez problema „preokrenuli kapute“, odnosno crvenu komunističku zvijezdu zamijenili hrvatskim znakovljem i nažalost nastavili proganjati „hrvatske nacionaliste“ ili bolje rečeno borce za Hrvatsku!

Pored toga, gdje su i što danas rade djeca, odnosno najbliži članovi obitelji, partizansko-komunističkih krvnika?“

Gdje je sada veleposlanik SAD-a, gospodin  Kohorst?

Iako je bio zamoljen, veleposlanik SAD-a prošle godine u ovo vrijeme,  nije se niti osvrnuo – u ime časti i ugleda funkcije koju obnaša, istine, pravde i pravednosti  –  a kamo li pristupio popravljanju  štete koju je učinio Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

Pokrenuta inicijativa o izgradnji Crkve u Srbu u studenome prošle godine od strane Gospoćko-Senjske biskupije, koja je u tijeku.

Gdje je sad veleposlanik SAD-a u Republici Hrvatskoj? Hoće li se oglasiti?

Hoće li novom izdašnom donacijom pokazati kako mu je stalo?

14. listopada 2019. Slavica Vučko objavila je javno pismo u kojem se osvrće na događaje u Srbu kao i financiranje „spomenika“ ne samo od strane SAD-a preko veleposlanika Kohorsta već financiranja istog  i od strane Republike Hrvatske, vrijedni ga citirati.

Spomenik u Srbu, spomenik je pobjede nad Hrvatima, to je tragedija Hrvata, u državi Hrvatskoj

„Hrvati su malo Božje stado, nad kojim se kroz povijest, provodi genocid. Nikad Hrvati nisu ratovali na tuđem teritoriju niti bili agresori. Željeli smo samo biti svoji na svome, pa i u svojoj Lici i Kordunu. Lika i Kordun su hrvatski teritorij nad kojim su komunistički generali i zapovjednici ličke divizije NOVJ, te

 

četnički puk „Kralj Petar II“ podigli ustanak. Ustanak iz srpnja 1941. godine, zahvatio je etničke Srbe, a bio je isključivo usmjereno protiv NDH i istrebljenju etničkih Hrvata u ruralnom području, gdje su prevladavali Srbi. Ti ustanici surađivali su s talijanskim fašistima, koji su trebali zajedničkim ustankom protjerati Ustaše i u tome su uspjeli. Uveli su svoju civilnu vlast i zabranili ulazak vojnim snagama NDH.

Spomenik u Srbu je spomenik pobjede nad Hrvatima. Koje li tragedije, da je taj spomenik žrtve i tragedije  Hrvata, građen hrvatskim novcem, a sada obnovljen uz dozvolu Vlade. Američko je veleposlanstvo za tu namjenu doniralo 350.000 dolara. I Hrvatska Vlada je dala svoj financijski doprinos u obnovi spomenika i cjelokupna sredstva za izgradnju spomenika. Takav slučaj nije zabilježen u svijetu, da netko gradi spomenik  zločinu nad svojim narodom.

Braneći svoje, Hrvati su u porazu i pobjedi bili lažno optuženi. Nad Hrvatima, nakon svibnja 1945. izvršen je genocid. Mučki ubijeno je najmanje 500.000 Hrvata, što je ostavilo trajne posljedice na demografsko stanje Hrvatske.

Hrvati su Božji narod, hrabar i pun praštanja, a što se vidi kroz povijest, i zadnji primjer iz Domovinskog rata. Nakon hrvatske pobjede nad velesrpskom agresijom u obrambenom Domovinskom ratu, umjesto odmazde kako su to činili Srbi, Hrvatska je donijela Zakon o aboliciji, oprostu. Srbi nisu zahvalni, nego agresivni i izjednačuju mučki ubijene, silovane, mučene branitelje sa agresorima. Taj narod nema budućnost. Zlo je privremeno ali opako i posljedice su za čovjeka velike. Hrvati trpe, pate i nestaju baš onako kako su Srbi isplanirali.

Bog ima zadnju, Hrvati su narod nade, mučenici ali i ono malo stado koje se spominje u Svetom pismu (…“ne boj se moje malo stado…“)

Velesrpska agresija na Hrvatsku nikada nije prestala. To potvrđuje izgradnja i obnova spomenika u Srbu, koji je simbol zločina nad Hrvatima. I nadalje se izmišlja broj žrtava u Jasenovcu, a Hrvatske vlasti to podržavaju, jer da ne podržavaju, odavno bi taj „spomenik“  eshumirali, sve žrtve popisali i dostojno se kršćanski prema njima postupilo. To je potvrda i znak, da do danas, ni jedna Vlada nije bila hrvatska. Izdana je Hrvatska!

Iskrivljavanje hrvatske povijesti srpskim lažima, koje državne vlasti ne zaustavljaju, nego im daju vjetar u leđa, i tako postaju sudionici u namjeri prikazivanja Hrvata genocidnim narodom. Srbi javno u svijetu nastupaju  zaokrenutom tezom žrtve i zločinca. Ništa od toga ne bi mogli provoditi, da nemaju podršku dosadašnjih Vlada koje to šutke gledaju i u mnogočemu im pomažu. To je veleizdaja!“

A da je kroz desetljeća sve isto, te da se promjene teško mogu očekivati, lijepo opisuje jedna sjajna izjava našeg pisca i nakladnika, Josipa Pavičića, izrečena u intervjuu  8. svibnja 2020.  za 7 Dnevno:

„Žalosno je neki dan bilo gledati tri naša državna prvaka kako se u Jasenovcu klanjaju jednoj zlonamjernoj laži  iz jugoslavenskih vremena. Ta se laž s vremenom mijenjala jer laž se dade lakše mijesiti nego istina.“

                                                                       Mr. sc. Arna Šebalj, dipl. iur.

IZVORI:

http://www.naklada-pavicic.hr/selo-zbrisano-s-lica-zemlje/

https://kamenjar.com/spomenik-u-srbu-spomenik-je-pobjede-nad…

https://kamenjar.com/mladen-pavkovic-gdje-su-ti-koji-su-cini…

https://kamenjar.com/otvoreno-pismo-josipa-pavicica-miljenku…