HOP

Skandal SDP gradonačelnika: ‘Gadi mi se kad čujem za Australiju i australske Hrvate, koji javno šire mržnju prema Srbima i prijete im ubojstvom’

Piše: mr.sc. Antun Babić

Gradonačelnik Vrbovca SDP-ovac Denis Kralj: «Gadi mi se Australija i gade mi se Hrvati u Australiji».

U petak 21. kolovoza 2020. jedan me prijatelj pozvao da se s njim provezem do mjesta Vrbovec (Zagrebačka županija), koji je udaljen otprilike 35 kilometara od Zagreba. Iako jako rijetko izlazim iz stana, vrlo rado sam se odazvao, jer smo trebali posjetiti jednu umjetničku izložbu u tom gradu.

Inače, za one čitatelje koji ne znaju puno o Vrbovcu, u tom je mjestu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća živio vrlo poznati političar i narodni mudrijaš – HSS-ovac Josip Pankretić. Vrbovec sam prvi puta posjetio 1994., kad sam s tada poznatim članom HSS-a dr. Josipom Stojanovićem i članom “Kašinske inicijative” , išao razgovarati s Pankretićem. Tražili smo njegovu pomoć da na Izbornoj skupštini HSS-a 1994. promijenimo tadašnje projugoslavensko, komunističko i udbaško vodstvo HSS. Dakle, u zadnjih 25 godina u HSS-u se nije ništa promijenilo. I prije Beljaka u HSS-u su bili brojni drugi “Beljaci”, samo malo oprezniji u javnom govoru. Jedini čovjek koji se nije ideološki uklapao u tadašnje vodstvo HSS-a bio je njezin predsjednik Drago Stipac, koji se spremao u mirovinu.

Nažalost, nakon višesatnog razgovora s Pankretićem, koji je tada imao izuzetno veliki utjecaj u HSS-u, naš pokušaj da uvjerimo čovjeka, koji je inače bio poznat i po uzrečici – “Ne bih se štel mešati”, da zajedno s nama reorganizira tadašnji HSS, nije uspio. Još uvijek držim vrlo zanimljivu kopiju bilješke koju je o tom razgovorio napisao dr. Josip Stojanović. Nakon mog zadnjeg posjeta Vrbovcu danas mi je kristalno jasno zašto nismo uspjeli dobiti Josipa Pankretića) da nam se pridruži. Vrbovec je bio i ostao jaka jugoslavenska i prokomunistička crvena utvrda. Evo zašto.

“U Vrbovcu su na vlasti vlasti crveni”

Prije otvorenja izložbe upoznao sam trenutnog gradonačelnika Vrbovca, politologa Denisa Kralja (36). Riječ je, dakle, o mlađem čovjeku koji je na tu dužnost izabran, u koaliciji s HNS-om i Laburistima, na lokalnim izborima 2017. godine. Kako mi je politika, ili bolje rečeno – borba za Hrvatsku sastavni dio života već pola stoljeća, vrlo sam oprezno i diplomatski upitao Kralja koja je stranka trenutno na vlasti u Vrbovcu. On mi je bez sustezanja i s ponosom odgovorio: “CRVENI”. Taj me odgovor zaintrigirao pa sam Kralja upitao “što ga je motiviralo da se učlani u SDP-e”. Iznenađen zašto ga to pitam, Kralj je ipak odgovorio: “Pa kakav sam imao izbor nakon što je HDZ opljačkao zemlju”? Osim toga, ja dijelim vrijednosti koje SDP zastupa, a prije svega antifašizam. Inače, u SDP-u sam postao aktivan već kad sam bio petnaest godina star (novi partizanski Boško Buha). To je najboli dokaz kakve komunističke i projugoslavenske zombije proizvodi obrazovni sustav u današnjoj hrvatskoj državi, a posebno Fizolofski fakultet u Zagrebu te Fakultet političkih znanosti.

Iako ga je to već počelo malo ljutiti, nastavio sam s mojim propitkivanjem pa sam Kralja pitao je li mu poznato da antifašizam u Hrvatskoj nema ništa zajedničkoga s antifašizmom u demokratskim zapadnim zemljama koje su Drugom svjetskom pobijedile Hitlerovu Njemačku”? Pojasnio sam mu da se “antifašizam na Zapadu temelji na borbi protiv svih totalitarnih režima, uključujući i komunizam” te da ja to znam iz vlastitog dugogodišnjeg življenja u zapadnim demokracijama. S druge strane, istaknuo sam, “antifašizam u Hrvatskoj temelji se na zločinačkom jugoslavenskom komunizmu i partizanima, koji su poslje Drugog svjetskog rata počinili genocid nad hrvatskim narodom”.

Gade mi se Australija i australski Hrvati

Pomalo iznenađen, crveni gradonačenik Vrbovca potom je mene upitao u kojoj sam ja to demokratskoj zemlji živio? Pojasnio sam da sam u Australiji živio sveukupno 30 godina, kao iseljenik i hrvatski diplomat u Melbourneu. Ne očekujući nikakvu posebnu reakciju, Kralj mi je gotovo zapjenjen odmah odgovorio:

“Nemojte, nemojte, kakvo je to demokratsko društvo, gadi mi se kad čujem za Australiju i australske Hrvate, koji javno šire mržnju prema Srbima i prijete im ubojstvom. Oni su svi ekstremisti. Uostalom, koliku su samo mržnju pokazali prema premijeru Milanoviću kad je prije nekoliko godina bio u službenom posjetu Australiji”.

Nisam mogao otrpjeti takvo neprihvatljivo, protuhrvatsko i rasističko ponašanje gradonačenika Vrbovca, pa sam mu rezolutno odgovorio, kako on nema pojma što je demokracija, jer je njegov SDP duboko u korijenu jugoslavenska i komunistička stranka (partija), koja će takva i vječno ostati, sve dok nestane s političke scene u Hrvatskoj.

Razgovor s gradonačelnikom Vrbovca završio sam tako što sam mu vrlo glasno rekao, u društvu drugih ljudi: “E, pa sad se meni zapravo gadi što sam s Vama uopće razgovarao. Vaše jugoslavenstvo pokazujute i na način što nosite majicu na kojoj je jako istaknuta jugoslavenska komunistička zastava – plavo-bijela- crvena.

Da ne bi došlo do mogućeg sukoba, demonstrativno sam se okrenuo i napustio izložbu. Otišao sam malo razgledati samo mjesto. Izložbu sam pogledao nakon što je crveni gradonačelnik i novi partizanski Boško Buha otišao s izložbe.

Ulica Stjepana Radića u Vrbovečkoj “Kolkuti””.

Tijekom obilaska Vrbovca, nedaleko mjesta gdje se održavala izložba, naišao sam na ulicu koja se zove “Ulica Stjepana Radića”. Kao što se moglo očekivati, odmah sam skrenuo u tu ulicu, očekujući da će to biti primjereni dio Vrbovca, jer se ipak radi o jednom od najvećih hrvatskih narodnih vođa u povijesti, a posebno što su do 2017. na vlasti u Vrbovcu bili HSS i HDZ, bilo pojedinačno ili u koaliciji. Premda sam obišao i najsiromašnije dijelove Hrvatske, a posebno one u Slavoniji, ostao sam zaprepašten onim što sam vidio. Jednostavno bi sam teško zatečen. Pokušao sam racionalno razmišljati, ali ni to nisam mogao. Ulica Stjepana Radića sastoji se od odmah od početka (u ulicu se ulazi s glavne ceste) od četiri drvene i raspadnute stračare, kakve nisam video ni u potpuno zapuštenim dijelovima Slavonije.

Vjerojatno su stare više od 150 godina. Slika koja mi je bila pred očima više je odgovarala najsiromašnijim indijskim slamovina, kao oni što su oni u Kolkuti i Bombaju, nego mojoj najgoroj predodžbi o najsiromašnijem selu u Hrvatskoj. Takvu je ulicu u Vrbovcu dobio politički genij hrvatskog naroda.
Politički i ideološki Vrbovec je Hrvatska u malom

Ne znam tko je bio na vlasti u Vrbovcu kad je odlučeno da će se ta ulica zvati “Ulica Stjepana Radića”. Međutim, bez imalo dvojbe, jednako su odgovorni HDZ i HSS, koji su više od dvadeset i pet godina vladali u Vrbovcu, kao i SDP koji je tamo na vlasti u zadnje tri godine, a nije ništa učinio da se promijeni ta sramotan čin prema Stjepanu Radiću i hrvatskoj povijesti. Vozeći se u automobilu na povratku u Zagreb pokušao sam naći odgovor kako je moguće da se tako nešto dogodi u današnjoj hrvatskoj državu, u čiji je temelj ugrađen i cijeli život Stjepana Radića.

Nije mi preostalo ništa drugo nego zaključiti kako je Vrbovec danas mala Hrvatska, u kojoj vlast čvrsto drže jugoslavenske i komunističke harambaše, koji samo traže način kako da što više opljačkaju i osiromaše ovu hrvatsku državu, i onda prvom prilikom pozovu ono malo naroda što ga je ostalo u Hrvatskoj, da se odrekne samostalne hrvatske države te da uđe u savez i s crnim vragom, “koji će, eto, biti puno bolji saveznik”, “nego država koju su u Domovinskom ratu stvorili, a kasnije opljačkali ustaše iz iseljeništva”, što je i danas teza, koju u javnom i privatnom diskursu, već dvadeset i pet godina šire udbaši, neojgoslaveni i komunisti (po mentalnom sklopu), kao što je crveni gradonačelnik Vrbovca.

Međutim, ostaje ono najveće i najvažnije pitanje: Kako nadvladati i pobijediti teško zlo koje danas vlada u cijeloj Hrvatskoj?

HOP