HOP

IZBOR ZASTUPNIKA ISELJENIKA I NACIONALNIH MANJINA JE NEUSTAVAN ZASLUGOM HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE I SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE 

JE LI PUPOVAC NAJVEĆI PLENKOVIĆEV KRIMEN KAKO TVRDI ANDRIJA HEBRANG? IZBOR ZASTUPNIKA ISELJENIKA I NACIONALNIH MANJINA JE NEUSTAVAN ZASLUGOM HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE I SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing.

 

Treba raspraviti ukidanje izbora zastupnika nacionalnih manjina i dijaspore u posebnim izbornim jedinicama jer je mali interes pripadnika nacionalnih manjina za izbor svojih zastupnika na posebnim listama. Posebno treba raspraviti način izbora zastupnika srpske nacionalne manjine. Sadašnji način izbora s jedan do tri glasa koji birači srpske nacionalne mogu dati daje prednost SDSS-u. Od 2003. godine SDSS je dobila sva zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru. Broj zastupnika nacionalnih manjina kretao se od pet 2000. do osam od 2003. godine. To nisu stečena prava nego povlastice zastupnicima nacionalnih manjina koje im je politička kasta boljševičkog mentalnog sklopa darovala pritiskom vanjskih političkih silnica (nametnute povlastice). Te povlastice naročito zlorabe više od dvadeset i pet godina etnobiznismeni (kako ih je nazvao bivši predsjednik Republike zmijolovac na “ustaške guje” Ivo Josipović) Milorad Pupovac i Furio Radin. Svaka je diskriminacija negativna pojava, a naročito diskriminacija zastupnika nacionalnih manjina nad većinom hrvatskih državljana. Izbor zastupnika dijaspore i nacionalnih manjina u posebnim izbornim jedinicama je neustavan. Posebne izborne jedinice Hrvatski sabor bi morao hitno ukinuti i nakon toga treba provesti nove izbore za Hrvatski sabor.

Na pitanje novinarke 7 dnevno Ive Međugorac od 11. kolovoza 2022. godine: „Koliko je Plenkoviću kočnica za isticanje domoljublja to što surađuje sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem?“
Andrija Hebrang je odgovorio: „To će ostati povijesni najveći gaf Andreja Plenkovića. Ići u koaliciju sa strankom koja ti je bila protivnica u ratu. To je nedopustivo. Jeste li vidjeli Pupovca na otvorenju mosta, je li se veselio tomu? To je čovjek koji ne može podnijeti ni jedan hrvatski uspjeh, a presudan je u svim odlukama, jer kada imate takvog partnera, morate ga pitati za sve. To je apsolutno najveći Plenkovićev krimen i to je nešto zbog čega se potpuno mimoilazim s njegovom politikom. Ima hrvatskih stranaka kojima se to moglo popuniti, koliko je to njegova iskrena volja zbog pomanjkanja domoljublja, a koliko je to pritisak Bruxellesa, to ja ne mogu znati jer nisam više u vrhu politike, ali koji god razlog bio, trebalo ga je odbiti. To bi bio suverenizam, to je moderni suverenizam, a ne ovo da ti Pupovac dirigira ključnim odlukama hrvatske Vlade, a znaš da je najveći mrzitelj hrvatske države. Mi se sjećamo Pupovca i njegovih aktivnosti u ratu, dobro se sjećamo, svjedočili smo tomu. Da mi je onda netko rekao da će mi to biti koalicijski partner, ne znam bih li nastavio sa svojom borbom.“
Andrija Hebrang je bio predsjednik Kluba zastupnika Hrvatske demokratske zajednice 2010. godine za vrijeme izglasavanja promjena Ustava Republike Hrvatske po kojoj je srpska nacionalna manjina trebala dobiti najmanje tri zastupnika, a dijaspora tri zastupnika. U koaliciji s SDSS-om bila je Vlada Ive Sanadera, a srpska manjina je imala tri zastupnika u Hrvatskom saboru na izborima za zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora 1995. Godine. Glasači srpske manjine mogli su dati tri preferencijska glasa.

 

Osam zastupnika nacionalnih manjina je na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja 2020. godine izabralo 21.934 birača što je 17,36 puta manje od broja potpisnika peticije građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” za promjenu izbornih načela rujna 2014. godine. Zastupnike srpske nacionalne manjine: Milorada Pupovca s 10.733, Draganu Jeckov s 8.376 i Borisa Miloševića sa 7.715 glasova je izabralo 11.253 birača što je 33,83 puta manje od broja potpisnika peticije za promjenu izbornih pravila 2014. godine. Ostalih 5 zastupnika nacionalnih manjina je izabralo 10.681 birač što je 35,64 puta manje od broja potpisnika peticije. Vladimir Bilek, Veljko Kajtazi, Milorad Pupovac i Furio Radin su svojim glasanjem u Hrvatskom saboru 13. veljače 2015. godine spriječili demokratizaciju izbornog zakonodavstva. Furio Radin i Milorad Pupovac, vječiti zastupnici talijanske i srpske nacionalne manjine, uvjetovali su sastav VRH-e za davanje potpore Andreju Plenkoviću za mandatara,a ucjenama su omogućili preslagivanje saborske većine nakon izbacivanja zastupnika MOST-a iz vladajuće većine. Sadašnja Vlada Andreja Plenkovića nema izborni legalitet ni legitimitet.
Na izborima 5. srpnja 2020. godine glasovalo je u XII. izbornoj jedinici samo 29.353 registriranih birača odnosno oko sedmine birača nacionalnih manjina, a za srpsku oko četrnaestine. Izabranim zastupnicima srpske nacionalne manjine je dalo glas samo 5,94 posto birača od broja birača prema Izmjeni rješenja o zaključivanju popisa birača od 1. srpnja 2020. godine. Svih osam zastupnika nacionalnih manjina izabralo je 21.934 birača, a za osam zastupnika MOST je dobio u jedanaest izbornih jedinica 123.194 glasova. Za jedno zastupničko mjesto Most je trebao 3,62 puta više glasova birača od zastupnika nacionalnih manjina. U XI. izbornoj jedinici glasovalo je 28.894 birača, a od tog broja 21.894 u Bosni i Hercegovini. Tri HDZ-ova zastupnika dijaspore izabralo je 17.905 birača, a od toga broja je 15.517 birača iz Bosne i Hercegovine. Jedanaest zastupnika dijaspore i nacionalnih manjina pomoću kojih je Andrej Plenković dobio mandat za sastavljanje Vlade izabralo je 39.839 birača.
Sadašnja Vlada Andreja Plenkovića nije legalna i nema izborni legitimitet. To je prijevara birača. U Hrvatskoj nema fašista niti značajnog broja pristalica ekstremne desnice kako nas glasače i članove Domovinskog pokreta i MOST-a tretiraju: Plenkovićeva interesna zajednica HDZ, SDP, zastupnici nacionalnih manjina i ekstremna ljevica. Mi se zalažemo za osudu svih totalitarnih i nedemokratskih sustava vladavine narodom, za neposrednu demokraciju i osudu “antifašističke” diktature koja traje od 3. siječnja 2000. godine. Ukazujemo na neregularnost svih izbora za Hrvatski sabor od 3. siječnja 2000. godine zbog grube manipulacije popisima birača i nezakonitog odstupanja broja birača od srednje vrijednosti broja birača u više izbornih jedinica od 2000. godine.

 

Pupovčeva interesna zajednica SDSS je neustavno povlaštena stranka prema Zakonu za izbor zastupnika nacionalnih manjina.
Birači srpske nacionalnosti mogu, protivno načelu jednakosti prava glasa svih birača, dati glas jednom do trojici kandidata za izbor svoja tri zastupnika u Hrvatskom saboru, dok većina birača u općim izbornim jedinicama može dati samo jedan preferencijski glas uz prohibitivnu klauzulu od 10 % za priznavanje preferencijskih glasova kandidatima. To je grubo narušavanje ravnopravnosti ostvarivanja biračkog prava ostalih hrvatskih državljana. Od izbora za Hrvatski sabor 2003. godine svi izabrani zastupnici srpske nacionalne manjine su bili, a većina su još članovi SDSS-e
HDZ je dobio treći zastupnički mandat D`Hondtovom raspodjelom s deset glasova više od Nezavisne liste Željka Glasnovića. Od ukupno 17.905 dobivenih glasova HDZ je dobio u državama nastalim na području bivše SFRJ i na posebnim biračkim mjestima za dijasporu 16.246 glasova, a samo 1.659 u ostalim država svijeta na svim kontinentima, a Nezavisna lista Željka Glasnovića je od ukupno 5.958 dobila na području država bivše SFRJ i na posebnim biračkim mjestima za dijasporu 3.285 i u ostalim državama svijeta 2.673 glasova. Prema Rješenju o izmjeni rješenja o zaključivanju od 1. srpnja 2020. godine najavljeno je ukupno 184.822 registrirana birača u dijaspori, a glasalo je samo 28.768 birača odnosno samo 15.57% od najavljenih birača. U DIP-ovom izvješću piše da je glasalo 100%. Zahtijevamo da nam predsjednik Državno izborno povjerenstvo obrazloži takvo prikazivanje rezultata izbora! Birači iz Bosne i Hercegovine su presudili rezultat izbora u dijaspori. Razmjerni izborni sustav za izbor tri zastupnika nema nikakvog smisla, jer se razmjernost s tako malo zastupnika po izbornoj jedinici ne može ostvariti. To su u Mostu trebali shvatiti i dogovoriti se s Nezavisnom listom Željka Glasnovića. Prema mišljenju Ustavnog suda posebne izborne jedinice su ekvivalentne općim izbornim jedinicama pa bi i za njih trebalo vrijediti načelo jednakosti biračkog glasa. U jedanaestoj izbornoj jedinici prema tom načelu na izborima 5. srpnja ove godine XI. izborna jedinica imala bi samo dva zastupnika kako smo računali do 2007. Godine za zastupnike dijaspore. Broj važećih glasova birača u deset izbornih jedinica (I. – X.) iznosi 1.638.563.
Količnik za primjenu članka 41. stavka 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor za izračunavanje broja zastupnika u XI. izbornoj jedinici iznosi V1 = V/140 = 11.704, a to je prosječan broj važećih glasova po zastupniku u deset općih izbornih jedinica. Broj zastupnika po izbornim jedinicama od prve do desete jednak je količniku broja važećih glasova izborne jedinice Vi i prosječnog broja važećih glasova po zastupniku u deset općih izbornih jedinica Zi = Vi / V1 = Vi / V x 140.
Budući da po izbornim jedinicama jako varira broj birača nacionalnih manjina ispravno je računati broj zastupnika izbornih jedinica kako smo računali do 2007. godine broj zastupnika u XI. izbornoj jedinici. U tom slučaju Andrej Plenković ne bi imao potrebnih 76 zastupnika za dobivanje mandata za sastav Vlade RH.

Izabrani su glasovima 11.253 birača srpske nacionalne zajednice: 1.Milorad Pupovac s 10.733, 2. Dragana Jeckov s 8.376, 3. Boris Milošević sa 7.715, 4. Robert Jankovics kao jedini kandidat mađarske s 2.807, 5. dr. sc. Furio Radin kao jedini kandidat talijanske s 890, 6. Vladimir Bilek s 1.514, 7. Veljko Kajtazi s 3.745 i 8. Ermina Lekaj Paljeskaj s 1.725 glasova. Državno izborno povjerenstvo je u izvješću navelo da su birači nacionalnih manjina glasovali 100% , a glasovalo je samo 9,95% od najavljenog broja birača Rješenjem o izmjeni rješenja o zaključivanju popisa birača Ministarstva uprave od 1. srpnja 2020. godine.
Lili Benčik je napisala na portalu Hrvatski fokus 12. Kolovoza 2022. godine: (https://www.hrvatski-fokus.hr/2022/08/42114 )

„Revizija povijesti od strane SNV-a, SABA-e, VeDRA-e
Upravo oni koji se najviše bune o reviziji povijesti ponavljaju mantre iz lažirane jugoslavenske povijesti. Jugoslavija je nestala sa zemljopisnih karata, ali je ostala u glavama onih koji državu Hrvatsku nisu prihvatili i priznali ni nakon 30 godina od međunarodnog priznanja. U temelje nastanka Hrvatske stalno trpaju Jugoslaviju, a Hrvatska je nastala pobjedom nad JNA i Srbije koja je htjela Srboslaviju ili Veliku Srbiju, na crti Virovitica-Karlobag. Hrvatski branitelji pobijedili su Jugoslavensku narodnu armiju i time je ona prestala postojati. Pobijedivši JNA, pobijedili su sve vrijednosti koje je čuvala JNA, sav vrijednosni sustav zbog kojeg je postojala JNA.
Dakle i malo dijete u osnovnoj školi logički bi zaključilo, ako je JNA čuvala tekovine NOB iz 2,svjetskog rata, pobjedom nad JNA, hrvatski branitelji pobijedili su i poništili tekovine NOB, a Pupovac, Mesić i Habulin nam nakon 30 godina, nameću te tekovine NOB, kao vrijednosti po kojima bi Hrvatska trebala živjeti?!

 

Milorad Pupovac poništava Domovinski rat i same temelje RH

Ako je JNA čuvala bratstvo i jedinstvo ( kao zjenicu oka svoga) hrvatski branitelji pobjedom su prekinuli bratstvo i jedinstvo, a ne da nam Pupovac danas govori: „Stvorili su bratstvo po oružju, jer su branili živote i slobodu od onih čiji je jedini cilj bio da istrijebe, tlače i okupiraju, dodajući da početni plamen ne bi zaživio i opstao bez antifašističkog bratstva u kojem su komunisti bili od presudne važnosti“. To znači da Pupovac direktno poništava Domovinski rat i pobjedu hrvatskih branitelja i nameće nam komunizam, bratstvo i jedinstvo kao sustav vrijednosti! I to protuustavno , jer u Ustavu RH jasno piše:“ na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Znači nisu pluralizam i demokracija životne vrijednosti, nego Pupovac nameće antifašističko bratstvo u kojem su komunisti bili od presudne važnosti: „Griješe posebno zato što se ponašaju kao da je ono što su Hrvati i Srbi radili zajedno 200 godina bilo pogrješno i da Hrvati i Srbi nikada više ne će trebati jedni druge nizašto. Nitko ne može reći koliko će trebati, ali siguran sam da osjećamo da se već danas trebaju – poručio je te istaknuo da je kršćanska, moralna, antifašistička i ljudska zadaća sjetiti se nedužnih civila u Boričevcu koje su ustanici iz osvete pobili, kao i ubojstva mnogobrojne obitelji Ivezić. Nisu smjeli, niti trebali to učiniti. Neka je slava ustanicima, neka je vječni plamen nedužnim žrtvama, bilo s ustaničke, srpske ili hrvatske strane“.

 

Što reći na te nebuloze? „Neka je slava ustanicima“? Za što im slava? Što su poubijali obitelj Ivezić u Boričevcu? 37 članova obitelji Ivezić iz Brotnja srpski su „ustanici“ na dan 27. srpnja 1941. godine bacili žive u jamu na Dabinu Vrhu. Najmlađi član obitelji 37 pogubljenih Ivezića imao je samo 3 godine. U bijesu naoružanih seljaka predvođenih srpskim četnicima, istog dana stradali su nevini hodočasnici koji su izvučeni iz vlaka i na isti način bačeni u jamu.“

.