HOP

Nakon nastanka kraljevine Jugoslavije svi grkokatolici postaju pravoslavci

Srbinski nogometaš Milan Borjan koji igra nogomet za Kanadu uzburkao je hrvatsku javnost njegovim četničkim izjavama, ali ga izdaje njegovo prezime Borjan jer ono pokazuje da su mu prezime nametnuli Franci, a izdaje ga izvorno nepostojeće slovo J jer njegovo izvorno prezime je bilo Boran, dakle, izvorno hrvatsko prezime i ime.

Zbog te izjave napala ga je također njegova baka Štefica Borjan koja je Hrvatica i koja mu je jasno rekla da je njegov otac pola Srb i pola Hrvat koji se iselio iz sela Kričke kod Drniša u Knin. Štoviše, ona je rekla da je u Kričkoj većinsko pučanstvo grkokatoličko, a da u njemu živi nešto katolika i pravoslavca, a grkokatolici nam otkrivaju porijeklo svih Srba u BiH te Hrvatskoj kao i nekih Srbina u Srbiji.

Svi Srbini u Srbiji između rijeka Morave i Drine su bili unijati, dakle, grkokatolici od 879. godine kada je knez Branimir postao vazal rimskog Pape jer svi Hrvati sa grčkom liturgijom su priznali Papu. Propašću Bizanta na Jadranu 924. godine, taj prostor zajedno sa Raškom dolazi pod jurisdikciju Bugara i zbog toga je pećka liturgija napisana bugarskim jezikom jer tada ni Srbi ni srpski ni srbinski ili srbijajnski jezici nisu postojali.

Od naziva Papa je nastala hrvatska riječ pop za koju neupućeni misle da je srbinska. Papa i danas u talijanskom jeziku i među čakavcima znači otac. U Bosni se to odrazilo kao babo. Pravoslavlje se vraća u BiH koncem 19. stoljeća, a u Hrvatsku početkom 20. stoljeća. Tko su grkokatolici u Hrvatskoj ako ne bjegunci iz Bosne nakon osmanlijskih osvajanja, a to su i svi današnji Srbi koji su izvorno bili grkokatolici.

Nakon nastanka kraljevine Jugoslavije svi grkokatolici postaju pravoslavci jer je 1920. godine po prvi put u povijesti nastaje SPC koja je dobila jurisdikciju nad svim Hrvatima koji su Krajini imali bizantsku liturgiju i bili grkokatolici. Ovdje moramo razlikovati Krajinu od Vojne krajine. Tako su Hrvati grkokatolici u Bosni i Hrvatskoj postali Srbi, ali ne i Srbini. Slično, moramo razlikovati Srb i Srbin ili Srbijanac. Više puta sam ukazivao kako je nastao naziv Srb u Krajini, ali čemu to služi ako nema nikakvog efekta na hrvatske onomastičare i one koji danas normiraju hrvatski jezik.

Međutim, ovo nam pokazuje koliko su bili naivni i jezično neobrazovani hrvatski ilirci, a iliraca i danas ima najviše među hrvatskim komunističkim intelektualcima, koji još nisu shvatili da pravde u politici nema. Sve je sebičnost i oportunost. Politika i osvajački pohodi su uzrok zašto su nestala mnoga stara plemena i zašto su nestali njihovi stari jezici. Dakle, jakavica, jekavica, jukavica su izumi franačkog utjecaja u katoličanstvo u Europi.

Bježeći pred Osmanlijama u Sremskim Karlovcima je osnovana HPC zbog pravoslavaca koji su nadirali kao Armenci, Grci i Bugari, a oni su danas većinom Srbini jer je SPC 1920. godine sve pravoslavce u kraljevini Jugoslaviji nazvala Srbima, ali ne i Srbinima.

To nam otkrivaju prezimena koja su često prisilno mijenjala. Kako pravoslavna mogu biti hrvatska prezimena ako su ta prezimena na istim lokacijama ista kao katolička, odnosno, hrvatska, a takvih prezimena nema u Srbiji. Ta prezimena su se u današnju Srbiju naselila iz Krajine ili mlađe Cervene Hrvatske, dakle, kraljevine Hrvatske. Naziv carevina je nastao od naziva cervena, a naziv kraljevina od naziva Krajina.

Srpska pravoslavna imena su Miloje, Radoje, Vasilije, Vasoje ili Antonije, a hrvatska katolička su Milo ili Mile, Rado ili Rade, Vasil, Vaso ili Anton. Sva srbinska imena su srbinizirana hrvatska imena. Isto tako Jovo i Savo su izvorno hrvatska prezimena, ali hrvatski ignoranti se samo na to smiju. Srbinska prezimena su Jovoje i Savoje.

 

Srećko Radović

HOP NA TELEGRAMU

https://t.me/hopportal