Pro patria paratus- za dom spremni u Cicernovo vrijeme kao pozdrav
Iz CICERONOVE SLUŽBE, PRVA KNJIGA [84] Isto tako, neki su pozvani riskirati svoje živote, drugi svoju slavu i dobru volju svojih sugrađana. Stoga bismo trebali biti spremniji suočiti se s vlastitim opasnostima nego s našim zajedničkim interesima i spremniji boriti se za čast i slavu nego za druge interese. Ali pronađeni su mnogi koji su bili spremni riskirati ne samo novac već i svoje živote za svoju zemlju, i nisu bili spremni pretrpjeti ni najmanji gubitak slave, čak ni kada je država to zahtijevala. Na primjer, Kalikratid, koji je, budući da je bio vođa Spartanaca u Peloponeskom ratu i učinio mnogo izvrsnih stvari, sve okrenuo do krajnosti i nije poslušao savjet onih koji su mislili da flotu treba ukloniti iz Arginusa i da se ne treba boriti protiv Atenjana. Njima je odgovorio da Spartanci, izgubivši tu flotu, mogu pripremiti drugu, ali da ne može pobjeći bez sramote. I to je doista bila umjerena pošast za Spartance, ona pošast, kojom je, kada se Kleombrotus, bojeći se zavisti, nepromišljeno borio s Epaminondom, bogatstvo Spartanaca propalo. Koliko je bolji bio Kvint Maksim! od kojeg je Enije:
Jedan čovjek vratio je našu imovinu odugovlačenjem.
Stavio je glasine o Noeni ispred spasenja.
Stoga, poslije, a posebno sada, slava čovjeka sja.
Koju vrstu grijeha treba izbjegavati čak i u građanskim stvarima. Jer ima onih koji, čak i ako je to najbolje, ne usuđuju se reći što misle iz straha od zavisti.
Pozdrav u američkim školama od 1870- 1942. godine
Francuska medalja za hrabrosrt nosi sličnu komponentu…Pro patria etiam in pace arma parati et periti.1
1937.
Prije 111 godina i 2 dana je u Zagrebu (27. srpnja 1914. g.) ustrojena 25. pučko-ustaška pukovnija (njemački: k.u. Landsturminfanterieregiment Nr. 25) (mađarski: m. kir. 25. népfelkelő gyalogezred). Zapovjednik je bio potpukovnik Bolto Pintar.
Pukovnija se sastojala od tri pučko-ustaška bataljuna (bojne) stacionirana u Zagrebu, od kojih je svaki imao 4 satnije. Zapovjednik 3. satnije prvog bataljuna bio je Vladko Maček.
Pučko ustaška izkazna knjižica domobrana Ivana Tadeja
Hreljin, 1863
Pučki ustaške (mađ. Népfelkelő, njem.Landsturm) od 1868. naziv je za pričuvne postrojbe Austro-ugarske vojske na teritoriju Hrvatske.
Temeljio se na staroj tradiciji podizanja zemaljskog ili općeg ustanka u slučajevima rata ili velike opasnosti.
Pučko-ustaški obveznici u Austro-Ugarskoj su “osobe između 36. i 50. godine i one koje još nisu služile vojsku, dakle od 18. do 21. godine, “rezervisti domobranskih jedinica, uglavnom starijih godišta; posljednja obrana”.
Pučki ustanak se diže samo u slučaju rata, tj. opće mobilizacije, a posebno je ustrojen tek 1886.
Poziv i otpust iz pučko-ustaške službe vrše od 1868. do 1914. pučko-ustaška kotarska zapovjedništva (mađ. Népfelkelő parancsnokság) (njem. Landsturmbezirkskommando) koja su nosila brojeve odgovarajućih domobranskih bojni i satnija: 81. pučko-ustaško kotarsko zapovjedništvo (Zagreb), 82. (Sisak), 83., 84. (Karlovac), 85. (Ogulin), 86. (Gospić), 87. (Bjelovar), 88. (Varaždin), 89. (Nova Gradiška), 90. (Vinkovci) 91. (Virovitica) te (Rijeka).
Početkom Prvog svjetskog rata i u Hrvatskojje također provedena opća mobilizacija, pa je od 25., 26., 27. i 28. pučko-ustaške pukovnije, zajedno s dvije dopunske pukovnije (38. i 10.), koje su tijekom rata popunjavane Hrvatima i Srbima s područja Hrvatske i Slavonije, oblikovana 104. domobranska pučko-ustaška brigada pod zapovjedništvom general bojnikaTheodora Bekića.
Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem su raspušteni Pučki ustaše i Kraljevsko hrvatsko domobranstvo.
Raspuštanje je počelo u studenome 1918., a pučko-ustaška zapovjedništva preustrojena su u pukovske okružne komande prema modelu koji je postojao u Kraljevini Srbiji.
IZVOR Hrvatska Nd.
HOP
HOP -portal na Telegramu