Pogledajte stanicu živog organizma.
To je pravi grad: ima vladu, elektrane, prometnu infrastrukturu, gigantsku samoreplicirajuću informacijsku knjižnicu, sustave za recikliranje otpada, obrambene strukture.
Upravo takva stanica, prema nekim znanstvenicima, nastala je slučajnim samopojavljivanjem iz vlažnog mjesta.
Nekoliko grudvica zemlje slijepilo se i – bum – pojavila se ova struktura. Ove grudvice nisu mogle evoluirati i postupno postajati složenije (jer nisu žive); morale su se brzo i istovremeno pričvrstiti jedna na drugu pod utjecajem jednostavnih mehaničkih procesa ili, alternativno, evoluirati iz mitske protostanice koju nitko nikada nije vidio.
Zamislite samo da jedna ljudska jajna stanica sadrži informacije o SVEMU ljudskom. Uključujući i njezin mozak, koji je najsloženiji objekt u svemiru. Čak i jedna stanica kućne muhe opisuje strukturu mozga muhe, koja obrađuje stotinu sličica u sekundi i identificira prepreku u letu za nekoliko milisekundi.
Kako je OVO moglo nastati samo od sebe?
Da, ljudske i mušine stanice nisu nastale same od sebe, već su se razvile iz jednostavnijih oblika.
No činjenica je da najjednostavnije stanice nisu puno jednostavnije od najsloženijih. Sve su strukturirane i funkcioniraju slično. U svim stanicama, čak i u najjednostavnijim prokariotima bez jezgre, postoji DNK i mehanizam njezine replikacije.
Darwin nije poznavao strukturu stanice jer u to vrijeme nisu postojali dovoljno snažni mikroskopi.
Pretpostavio je da su stanice samo malo složenije od nežive tvari. Drugim riječima, samo malo složeniji komad zemlje. Stoga ovdje nije vidio problem i nije se njime bavio. Teorija evolucije uzima u obzir sve što je došlo nakon toga.
Ali ako stanica nije mogla sama nastati bez intervencije uma, onda je rasprava o svoj kasnijoj evoluciji besmislena. Bi li se Darwin bavio svojom teorijom da nije vjerovao u samonastanak?
Uostalom, njegova jedina svrha je objasniti sve bez Stvoritelja.
Zasluge: “Svijet suptilnih energija”.
HOP
HOP -portal na Telegramu