Živi dokaz kako se međusobno ubijaju oni koji nisu u zavadi, a ne ubijaju oni koji se svađaju i mrze,jest činjenica da druge umjesto njih samih šalju u smrt.
Ta surova stvarnost na trenutak je bila prekinuta od strane, dakako, onih prvih, koji su poslani kao topovsko meso, zalog većeg profita i resursa onih koji u “mekušastim haljinama” sjede uz kamine i bogate trpeze, te smišljaju paklene planove u svojoj obijesti.
“Na sam Badnjak 1914. godine njemački vojnici u rovovima oko belgijskog grada Ypresa kitili su borove i pjevali božićne pjesme.
Postavljali su pritom svijeća oko svojih rovova i položaja i gle čuda; isto su počeli činiti i Britanci iz obližnjih rovova, započeo je i razgovor, pa i pjesma i onda su vojnici zaračenih strana jedan drugome pohitali ususret, čestitajući si Božić.”
M. Bušić
HOP
