Biskupovo upozorenje: “Otvaranjem prema islamu riskiramo šerijatski zakon”…
Biskupovo nepregledano upozorenje: Islam predstavlja smrtnu opasnost za Europu i ne postoji mogućnost mirnog suživota. U Europi na rubu kulturnog i društvenog kolapsa, riječi monsinjora Giovannija D’Ercolea zvuče poput očajničkog krika u pustinji. U svojoj knjizi “Lav koji je janje – u potrazi za istinom koja spašava”, koju je objavio Lumen Cordium, biskup emeritus Ascoli Picena – oblikovan monaškim iskustvom u Maroku – iznosi zastrašujuće upozorenje o opasnostima islama, pojačano duhovnim kukavičlukom Zapada.
D’Ercole, koji je odabrao život u islamskoj zemlji nakon prisilne ostavke 2020. zbog stava protiv zatvaranja crkava tijekom Covida, ne ustručava se osuditi kako naša slabost otvara vrata nepovratnoj invaziji. Hitno podržavamo ovaj krik: Europa je pod opsadom i jedini spas je prepoznati da ne postoji mogućnost suživota s islamom bez podleganja. Međureligijski dijalog: Opasna iluzija koja uništava Zapad.
Papin pontifikat potaknuo je dijalog s islamom koji je ušutkao svaki glas razuma, što je kulminiralo Deklaracijom iz Abu Dhabija 2019. godine. Time su izbrisana proročanska upozorenja poput onog kardinala Giacoma Biffija iz 2000. godine, koji je upozoravao na potrebu da se s muslimanima postupa s krajnjim oprezom zbog njihove fundamentalističke fuzije religije i politike.
Danas je ovo “samoubilačko dobročinstvo” stvorilo kobnu prazninu. D’Ercole to otvoreno osuđuje: “Teškoća koju treba pažljivo razmotriti za dijalog”, piše u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Lav koji je janje – u potrazi za istinom koja spašava”, koju je objavio Lumen Cordium, “jest slabljenje vjere u onim pojedincima i zajednicama koji se, iz lažnog ekumenskog duha ili besmislenog dobročinstva, odriču vlastitog identiteta.” Time, upozorava D’Ercole, “osuđujemo se na duhovnu nebitnost, u vrijeme kada se i druge religije, poput islama, s jasnim identitetom i snažnom duhovnošću, ukorijenjuju u Italiji.” Ovaj lažni dijalog nije samo beskoristan: to je čin samouništenja. Zapad, zaslijepljen toksičnim multikulturalizmom, predaje se neprijatelju koji ne poznaje kompromis,čineći sukob neizbježnim koji bi mogao uništiti stoljeća kršćanske civilizacije. Islam kao neposredna prijetnja: Naša slabost uzrokuje nepovratnu katastrofu. D’Ercole ne ostavlja mjesta iluzijama: “Ako islam sam po sebi ne predstavlja opasnost, kao što pokazuju stoljeća suživota, može postati prigoda za opasnost kada kršćani napuste ili izbrišu svoju vjeru i svoju crkvenu pripadnost.” Posljednjih godina Europa je sramotno ustupila tlo, uklanjajući raspela, jaslice i kršćanske simbole kako ne bi “uvrijedila” muslimane, čak je otišla toliko daleko da je crkve pretvorila u mjesta islamskog bogoslužja. Rezultat je katastrofalan: “Uklanjanje kršćanskih simbola (na primjer, raspela, jaslica) i uklanjanje riječi iz naše katoličke kulture, vjerujući da poštovanje prema muslimanima zahtijeva od nas da se odreknemo svog uvjerenog i praktičnog svjedočanstva, a ponekad čak i otvaranje crkava i domova za njihovo bogoslužje, na kraju je uzrokovalo da napustimo vlastitu vjeru i kulturu. Sve je to muslimanskim vjernicima dalo ideju da mi kršćani više nismo pravi vjernici i stoga ljudi koje treba obratiti.”Ta podložnost stvorila je čudovišta: islamske enklave koje proždiru Europu iznutra. U Njemačkoj su se četvrti poput berlinskog Neuköllna pretvorile u muslimanske getoe u kojima cvjeta radikalni islamizam, s demonstracijama koje pozivaju na kalifat i veze s Hezbollahom. Berlinski šef policije priznaje da su područja u kojima dominiraju Arapi koji simpatiziraju terorističke skupine opasna za Židove i homoseksualce. U Duisburgu je 44 zabranjene zone izvan kontrole, sa 60 000 turskih muslimana što grad čini jednim od najislamiziranijih, gdje su kršćani manjina čak i u školama. Budimpeštanski institut za istraživanje migracija procjenjuje da postoji 900 zabranjenih zona diljem Europe, što je rezultat politike otvorenih granica koja je stvorila zone nekontroliranog kaosa. U Francuskoj je preko 751 “osjetljivog urbanog područja” prožeto trgovinom drogom i islamskom radikalizacijom, sa 150 enklava koje prijete nacionalnoj koheziji i zabranjenim zonama gdje država nije prisutna. U Švedskoj su četvrti poput Rinkebyja i Rosengarda epicentri nasilja bandi, džihadizma i neformalnog šerijata; 70% švedskih stranih boraca dolazi iz tih područja, a premijer je priznao potpuni neuspjeh integracije, što dovodi do paralelnih društava i nasilja. U Ujedinjenom Kraljevstvu, enklave u Midlandsu A u Londonu, oni daju prednost islamskim normama nad britanskim zakonima, pri čemu muslimanska imigracija predstavlja gotovo sve muslimane u zemlji. U Danskoj, ekstremni zakoni označavaju muslimanske četvrti kao “nezapadne” i nameću prisilne zone integracije, s deportacijama zbog nepoštivanja. To nisu slučajnosti: oni su dokaz da je integracija mit, a muslimanske zajednice stvaraju odvojene svjetove koji odbacuju zakone zemlje domaćina u korist nametanja šerijatskog prava. D’Ercole to predviđa s jezivom jasnoćom: “Otvaranje islamskoj religiji neizbježno podrazumijeva izlaganje sebe izgradnji islamskog društva, ili barem enklava, kao što se već događa u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Švedskoj, na primjer: samoreferencijalne zajednice koje se ne uspijevaju integrirati, koje ne slijede zakone zemlje domaćina, već šerijat – islamski sveti zakon – skup načela i normi koje vode živote muslimana u raznim područjima, od morala do religije i prava.” Ove enklave nisu samo otoci otpora: one su baze za kulturno i demografsko preuzimanje koje transformira Europu u “Eurabiju”, S projekcijama koje pokazuju da će muslimani postati većina u mnogim zemljama ako se priljev nastavi. Jedino rješenje: Ukloniti islamsku imigraciju, jer je suživot nemoguć. Nemojmo se zavaravati: ne postoji mogućnost mirnog suživota s islamom u Europi. Neuspjeh integracije je potpun, a nastavak pretvaranja da je drugačije kolektivno je samoubojstvo. Zemlje poput Danske, Mađarske i Francuske već zatvaraju džamije, deportiraju obitelji i guše islam tihim zakonima, prepoznajući da muslimanska vjera nema mjesta u kršćanskom društvu.
Europa mora slijediti taj primjer: odmah ukinuti legalnu islamsku imigraciju, suspendirati sve vize, ponovna ujedinjenja i kvote za muslimanske zemlje. Samo na taj način možemo preokrenuti ovaj destruktivni tok i sačuvati svoj identitet.
D’Ercoleove riječi, ublažene Marokom, govore istinu: bez drastičnih akcija, Europa je osuđena na propast. Probudimo se prije nego što bude prekasno – islam ne koegzistira, on osvaja.
HOP