ZAŠTO NEKI LJUDI NE OZDRAVLJAJU UNATOČ ŠTO “SVE RADE ISPRAVNO” (Autorica: Patrizia Coffaro)
Nakon čitanja udžbenika i priručnika iz biokemije (kao što je Lehrbuch der Biochemie, njemačko izdanje Voet/Voet/Pratt) o staničnom disanju i oksidativnoj fosforilaciji, sve postaje jasnije: mnoga stanja koja nazivamo umorom, upalom ili kroničnom bolešću nisu ništa više od tijela koje više nema dovoljno energije za ozdravljenje. A kada barem malo shvatite kako mitohondriji funkcioniraju, shvatit ćete da nijedan protokol ne može istinski funkcionirati ako je lanac prijenosa elektrona blokiran. Zato je nastala ova objava, kako bi se tehnički koncepti preveli u jednostavne riječi i objasnilo što se događa kada osoba sve radi ispravno… ali tijelo ne reagira. Postoje pacijenti koji dolaze operaterima s besprijekornim životopisom, savršenom prehranom, promišljenom suplementacijom, discipliniranim protokolom crijevne funkcije, kalibriranom hormonskom podrškom, čistim načinom života i pažnjom posvećenom stresu i snu. Pa ipak… ništa. Ostaju zaglavljeni na istom mjestu, kao da im je tijelo pritisnulo nevidljivu kočnicu. Kronični umor ne popušta, mentalna magla sve zamagljuje, a oporavak ne postoji. To je tipična situacija u kojoj oni izvana gledaju i misle: “Kako je ovo moguće? Sve rade kako treba…” Kada se to dogodi, gotovo uvijek tražite na krivom mjestu. Jer ključ leži na vrlo dubokoj razini fiziologije… lancu prijenosa elektrona u mitohondrijima. Tu se odlučuje tko će se oporaviti, a tko ostati zarobljen. Mitohondriji nisu samo elektrane stanice; oni su pravo biokemijsko srce iscjeljenja. Kada djeluju, svaka terapija ima više prostora za djelovanje. Kada su izvan pogona… tijelo slijedi naredbe, ali bez dovoljno energije da bi istinski reagiralo.
Lanac prijenosa elektrona je proizvodna linija koja omogućuje transformaciju hranjivih tvari u ATP. Sastoji se od nekoliko čvorova – kompleksa I, II, III, IV i V – koji prenose energiju jedni drugima. Ako se jedan čvor zaglavi, sve staje. I paradoks? Disfunkcionalni mitohondriji se repliciraju brže od zdravih. To je biološko prokletstvo; neispravne kopije se povećavaju i postaju dominantne. Pacijentu se stanje pogoršava, čak i ako se slijede najbolji protokoli. Mnogi Ion-COVID-i, mnogi slučajevi kroničnog umora i mnogi terapijski izostanci proizlaze iz ovoga. Uzroci su mnogo rašireniji nego što biste mogli pomisliti. 1️⃣ Nakon COVID-a Infekcija izravno utječe na Komplekse I, II i III. Kao da je VLRUS otkinuo žice iz staničnog električnog kruga. Stoga, mentalna magla, dispneja, tahikardija i fizička iscrpljenost. 2️⃣ Uobičajeni lijekovi Mnogi svakodnevni lijekovi ometaju mitohondrijski lanac: – St4tin – SSRl – Metformin – Meprazol i slično – F4NS (Morao sam izostaviti neke riječi kako bih izbjegao kažnjavanje) Nisu to loši lijekovi, to su široko rasprostranjeni lijekovi. I često se pacijentu stanje pogorša, a da ne zna zašto. 3️⃣ Hrana i toksini iz okoliša Ifosfat, umjetna sladila, pesticidi, plijesan, mikotoksini… Sve su to molekule koje remete jedan ili više kompleksa dišnog lanca. 4️⃣ Kronični stres i fluktuacije šećera u krvi Visoki kortizol i promjene šećera posebno uništavaju Kompleks I. To je kao da vozite uzbrdo samo s punim spremnikom goriva Sve više slučajeva vidimo u kojima terapije ne djeluju: – Antimikrobni lijekovi koji ne djeluju kako se očekuje – Dodaci prehrani koji izgledaju kao lubenica – Crijevni protokoli koji poboljšavaju, ali ne preokreću situaciju – Pacijenti koji ostaju iscrpljeni unatoč normalnim testovima – Razina šećera u krvi koja se ne poboljšava čak ni uz savršenu prehranu I tu bismo trebali prestati kriviti pacijenta i početi tražiti pravog krivca… lanac prijenosa elektrona. Ako nestane struje, nijedan uređaj se ne uključuje. Tijelo funkcionira na isti način. – Kompleks I To je točka ulaska energije, najkrhkija točka. To je preferirani kompleks za COVID-19, stres, lijekove i upalu. Kada je blokiran, tijelo gubi sposobnost oksidacije NADH-a i proizvodnje osnovne energije. Što ga podržava: – Niacin (vitamin B3), gradivni blok za stvaranje NAD+. – NMN ili NR, povećava NAD+ i potiče unos energije. – Magnezij, bez kojeg ATP ostaje neaktivan. – B1 i B2, bitni za pokretanje metaboličke iskre. – CoQ10, podmazuje protok elektrona. – Stabilan šećer u krvi, bez skokova i padova. Kompleks I je semafor života; ako ostane crven, metabolički promet se zaustavlja. – Kompleks II
To je veza s Krebsovim ciklusom. Ključni igrač ovdje je FAD/FADH2. Mnogi ljudi ga ignoriraju, ali je neophodan za mišićnu energiju i imunitet. Podržavaju ga: – Riboflavin (B2), bez kojeg Kompleks II ostaje bez goriva. – Alfa-lipoična kiselina, regenerira FAD, NAD i glutation. – Karnitin, prenosi masti u mitohondrije radi sagorijevanja.
– Prirodni nitrati (cikla), poboljšavaju oksigenaciju. – Kompleks III To je elektronički most. Kompleks III je izuzetno osjetljiv na oksidativni stres i određene lijekove.
Podržavaju ga: – CoQ10 (opet, i to je normalno; on je ovdje ključni igrač). – Vitamin C + E, štite od slobodnih radikala. – Polidatin/Resveratrol, poboljšavaju protok elektrona. – Omega-3, čine mitohondrijske membrane elastičnima. – Kompleks IV To je konačni akceptor kisika.
Tu se događa čarolija: elektron susreće kisik. Kada je ovaj kompleks oštećen, čak i disanje postaje zamorno. Pomažu mu: – N-acetilcistein (NAC), povećava glutation i smanjuje oksidativna oštećenja. – Taurin, pomaže staničnom disanju i regulaciji kalcija. – Kurkumin, smanjuje mitohondrijsku upalu (kurkumin nije za svakoga i mora biti dobre kvalitete) – Lagano kretanje, ni previše, ni premalo: dosljednost. – Kompleks V ATP turbina.
Ako se ovaj kompleks ne okreće, energija ne dopire do stanica. Korisna pomagala: – Magnezij, aktivira ATP (uvijek). – Fosfatidilkolin, popravlja oštećene mitohondrijalne membrane. – Kreatin, spremnik brze energije. – Kvalitetne masti, najčišće su gorivo za mitohondrije.
Pravi neprijatelj je kronična upala. Nije važno imate li temperaturu ili bol. Taj slabi plamen koji traje godinama je dovoljan. Potiču ga promjene šećera u krvi, stalni stres, aditivi u hrani, oksidirane masti, disbioza, toksini iz okoliša. Gase ga omega-3 masne kiseline, duboki san, prava hrana, smanjenje toksičnih podražaja, sporo i svjesno disanje i ponovno uravnoteženje živčanog sustava. Kada upala popusti, mitohondriji konačno mogu disati.
Postoje hranjive tvari koje istovremeno podržavaju sve ove komplekse: – Glutation i prekursori (NAC, glicin, selen) – PQQ, stimulira mitohondrijsku biogenezu – Acetil-L-karnitin, poboljšava energiju i kognitivne sposobnosti – Polifenoli, čisti kakao, borovnice, šipak – Magnezij, neophodan od početka do kraja Oni su poput tima za održavanje; ne rade samo na jednom čvoru, već na cijelom sustavu. Mnogi ljudi se ne poboljšavaju jer nitko ne gleda na razinu gdje iscjeljenje zaista počinje: proizvodnju energije. Beskrajan popis dodataka prehrani nije potreban. Mijenjanje protokola svaka dva tjedna nije potrebno. Optuživati pacijenta da se ne trudi dovoljno nije dovoljno.
Moramo vratiti mitohondrijima ono što im je oduzeto: – NAD: Kompleks I – Riboflavin-5-fosfat za FAD: Kompleks II – CoQ10: Kompleks III – Antioksidansi: Kompleks IV – Fosfatidilkolin/omega-3: Kompleks V
Jednostavno je samo kada nitko ne objasni. Ali kada to shvatite, svaki dio slagalice konačno počinje da se slaže. Ovo nije filozofski diskurs niti obećanje čudesnog iscjeljenja. To je čista fiziologija; tijelo liječi kada ima dovoljno energije za to. Oni koji ne reagiraju na protokole nisu komplicirani. Nisu psihosomatski. Nisu otporni.
Jednostavno su bez energije. Ponovno pokretanje lanca prijenosa elektrona znači dopuštanje stanicama da se vrate onome što najbolje rade… popravljaju, regeneriraju, žive. I tu svako pravo putovanje iscjeljenja ponovno počinje.