Mnoge naše bolesti svoj korijen imaju u grijehu tako da bez duhovnog ozdravljenja često ne dolazi ni do fizičkog. Mnogi tako godinama lutaju od liječnika do liječnika bez vidnih rezultata. Ono što traže jest olakšanje no ne i ozdravljenje. Ne žele se odreći pogrešnih stavova.
Htjeli bi fizičko ozdravljenje ali ne i duhovno. Htjeli bi se riješiti simptoma no ne i uzroka bolesti. Da ne bih ispao preoštar i bezobziran prema teškim bolesnicima navest ću jedan banalan primjer i to u varijanti ‘contra sebe’.
’92 sam ranjen gelerima granate koja je pala svega metar i po od mene. Dva gelra su mi prošla kroz lijevu nogu a dva manja ostala u njoj. I dan danas ih nosim u sebi. Pokidani su mi neki živci u lijevoj nadkoljenici ali ne i kosti. Iako mi je vanjski dio nadkoljenice neosjetljiv na dodir i bol noga u cjelosti gledano je u ‘normalnoj’ funkciji ali ne u tolikoj normalnosti kao prije rata.
Sa 101 kg sam nakon ranjavanja spao na 86. Od tada do danas rapidno otezavam tako da trenutno tezim oko 128 kog. Svjestan sam da je razlog tomu djelomična reduciranost u kretanju i vrsta hrane koju konzumiram .(suvohranas:) Problemi sa zglobovima, ledjima, probavom, i sl. nisu plod ranjavanja nego mog odnosa prema njemu.
Ne opravdava to u cjelosti ni vrsti sjedilačkog posla koji sam radio dugi niz godina ,nego moja nedovoljna fizicka aktivnost u slobodno vrijeme. Glavni problem je dakle vezan uz moju statičnost i navike kojima sam pustio da se ukorijene u meni. Ono Što bih u ovom trenutku želio jest neko instant rješenje (npr. dijeta) po kojem bih izgubio 15-20 kg no ne i promjena navika koje su se duhovno ukorjenile u meni te predstavljaju neku vrst čvorista koje me vežu iznutra. Netko ih može pobijediti samo snagom volje no ja osjećam da mi treba pokajanje i ispovijed ma kako to nekom banalno zvučalo.
A nakon oslobođenja od tih duhovnih čvorišta i čvrsta odluka o promijeni ponašanja ukoliko ne želim da na sebe navučem i neku težu bolest. Godinama sam se pravdao okolnostima kao što su ranjavanje i vrsta posla, no sve su to bile isprike kako ne bih mijenjao navike.
Ozdraviti u ovom slučaju kao i u mnogim drugima koji svoj korijen imaju u grijehu znači ne tražiti trenutno olakšanje kako bih nastavio kao i do sada , nego znači promjena stavova (drugim riječima: obraćenje, tj. duhovno ozdravljenje).
Osobno znam za nekoliko slučajeva gdje se nakon iscjeljenja od bolesti nakon nekog vremena bolest opet vratila. A nerijetko s puno težim posljedicama. Primjer onog bolesnika kojeg je Isus ozdravio nakon 38 godina bolovanja (a koji je ispraćen riječima: Idi i ne griješi više da ti se ne bi dogodilo nešto gore) je zoran primjer o kojem bi valjalo malo vise promeditirati, kako svi mi kojih se ovo direktno tiče, tako i oni koji nastoje obezvrijediti karizmatske servise na kojima se dogadjaju trenutna ozdravljenja ali ne i potpuna iscjeljenja čovjeka. U konkretnom slučaju inicijativa za ozdravljenjem dogodila se isključivo s Isusove strane ali i upozorenje o promjeni vladanja ukoliko ne želi da ga snađe nesto gore. To isto osjećam da Bog govori meni: Ukoliko ne promjeniš neke stavove i ponašanje moglo bi biti gore nego jest!
HOP