OD DANICE HRVATSKE DO RIJEČKE SUDNICE: Tko to pokušava kriminalizirati giganta Ivu Fabijana Mrvelja?
Piše: Petar Kumerle
Dosta je bilo medijske magle i birokratskog sljepila. Dok se na riječkom sudu pod brojem Pp-409/2026 pokušava suditi meni i mom bratu Toniju, zapravo se sudi cijelom Hrvatskom narodu i njegovoj povijesti. Sudi se čovjeku koji je bio glas naše slobode prije nego što su mnogi današnji tužitelji znali sročiti rečenicu.
Div koji je ušetao u 1990. godinu
Mnogi namjerno prešućuju tko je uistinu bio Ivo Fabijan Mrvelj. On nije bio „ratni pjevač“ nastao preko noći. Ivo je u Zagreb došao još 1974. godine, a do 1989. iza sebe je imao već pet studijskih albuma koje je narod obožavao. U sudbonosnu 1990. godinu on nije ušao kao estradna figura, već kao najveći među hrvatskim glazbenicima.
Bio je centralna figura HDZ-ovih skupova, čovjek koji je svojom energijom podizao narod i davao ritam viziji prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Osnivanjem Zbora narodne garde i kultnom pjesmom „Kreni gardo“, Ivo Fabijan je postao glazbeni arhitekt naše obrane. S opusom od preko 150 pjesama, on je zadužio naciju više nego čitavi instituti.
Za te zasluge, Republika Hrvatska ga je 1993. odlikovala Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Razlog? U Narodnim novinama (46/1995) stoji crno na bijelo: „Za očuvanje hrvatske kulture“.
Sedam godina „arheološkog otimanja zaboravu“
Kao akademski građanin koji u svom radu primjenjuje sustavnu metodičnost, već sedam godina neprekidno radim na vraćanju Ive Fabijana iz namjerno nametnutog zaborava. Počevši od 2019. godine, s pjesmama poput „Kad sklopim oči ja Hrvatsku sanjam“ i „Nikad više Beograda“, započeo sam proces koji nazivam arheologija zaborava.
Ovaj optužni prijedlog protiv nas, zbog nastupa na prosvjedu koji ironično nosi identičan naziv kao i Mrveljevo odlikovanje — „Za očuvanje hrvatske kulture“ — vrhunac je i pečat na naš rad. To je dokaz da smo „pogodili živac“ sustavu koji bi najradije izbrisao devedesete.
Slučaj „al pari“ Thompsonu: Bitka za budnicu
Nalazimo se u situaciji koja je al pari onoj Marka Perkovića Thompsona i pjesme „Bojna Čavoglave“. Baš kao i u Thompsonovom slučaju, ovdje se kroz sudske hodnike provlači ključno pitanje: Smije li hrvatska mladost pjevati hrvatsku budnicu?
Optužba da je pjesma „Striče Ivane“ ili legitimna obilježja pobjedničke vojske (HOS) nekakva „rasistička ideologija“ predstavlja civilizacijski pad. Naš rad nije puki aktivizam; to je znanstveno-umjetnička obrana identiteta koju su potvrdili oni najvažniji:
- Ivan „Doktor“ Anđelić, vukovarski heroj, stao je uz nas i dao nam legitimitet koji nijedna birokracija ne može poništiti.
- Naš rad počiva na deklaraciji HAZU o kraju stigmatizacije povijesnih simbola.
Zaključak: Istina se ne može okriviti
Pitanje nije je li Ivo Fabijan Mrvelj bio velik — to zna svaki branitelj i svaki čovjek koji voli svoju zemlju. Pitanje je hoće li riječki sud 2026. godine stati na stranu kulturne baštine ili na stranu zaborava.
Ivo Fabijan je svojom Danicom osvijetlio put, a mi tu baklju, unatoč progonima, nosimo dalje. Sustav nas može pokušati ušutkati, ali istina je, baš kao i Mrveljeva pjesma — neuništiva!
Izvedbu pjesme “Striče Ivane” na Riječkom Korzu pogledajte ovdje:
https://youtube.com/shor