Zastani na trenutak. Dopusti sebi da jednostavno budeš. Pogledaj, u tišini ovog trenutka, kamo juriš? Što sve pokušavaš izgraditi, popraviti, organizirati? Sve te aktivnosti, svi tvoji veliki planovi i želja da promijeniš svijet oko sebe – sve to može postati tako prazno ako u tome izgubiš sebe. Lako je upasti u zamku i povjerovati da tvoja vrijednost ovisi o tome koliko radiš i koliko te drugi vide. Ali ako iza te tvoje užurbane svakodnevice, iza te tvoje glasne fasade, u srcu tinjaju hladnoća, distanca ili tiha osuda prema ljudima s kojima dijeliš život, tvoj rad gubi svoju stvarnu snagu. Tvoj istinski rast se ne mjeri pred publikom. On se mjeri ovdje, u skrovitosti, u načinu na koji gledaš osobu koja sjedi pokraj tebe – onu čije te mane i nesavršenosti ponekad tako duboko ranjavaju i iritiraju.Sigurno prepoznaješ onaj trenutak kada u tebi proradi nagon da odmah ispraviš tuđu pogrešku. Čim vidiš nečiju slabost, poželiš biti sudac, uvesti red i promijeniti osobu prekoputa sebe kako bi odgovarala tvojim zamislima. Ali to je zabluda koja te samo umara. Istinska mudrost te ne poziva na borbu, nego na strpljenje i blagost. Ljudsko srce se ne mijenja pod pritiskom i agresivnim rezovima. Kada trošiš snagu pokušavajući pod svaku cijenu iščupati ono što smatraš lošim u drugome, najčešće slomiš ono malo dobra što vas povezuje. Prava snaga je tiha. Ona ne viče, ne nameće se i ne napada. Ona jednostavno boravi tu gdje jest, prožima prostor i mijenja atmosferu samom svojom mirnom prisutnošću.Zato, kada osjetiš da se u tebi budi nemir, nesporazum ili povrijeđenost, tvoj prvi korak je da se utišaš i zaustaviš taj krug. Odustani od potrebe da svoju povrijeđenost prepričavaš drugima, da tražiš saveznike koji će ti reći da si u pravu i da stvaraš nevidljive zidove unutar svog kruga. Tvoj stvarni integritet počinje u trenutku kada odlučiš da nećeš biti onaj koji hrani podjele. Umjesto toga, okreni ogledalo prema sebi. Povuci se u tišinu i pogledaj svoje skrivene motive. Zapitaj se, bez straha i potpuno iskreno: što u ovom trenutku traži tvoj ego? Želiš li doista dobro za sve ili samo želiš nahraniti svoj ponos i dokazati da si bolji, pametniji ili duhovniji od drugoga? Tek kad priznaš vlastitu slabost, tvoje srce postaje slobodno i čisto.Nemoj čekati da druga strana učini prvi korak. Čekanje da ti se netko ispriča najčešće je samo hrana za tvoj povrijeđeni ponos. Ljudska blizina se ne obnavlja preko poruka na ekranu niti pred očima javnosti. Ako postoji čvor između tebe i tvog brata, tvoja je dužnost pristupiti mu izravno, nasamo, u četiri oka. Ali nemoj ići s pripremljenim optužbama. Idi s namjerom da doista čuješ i razumiješ. Kada sjedneš prekoputa te osobe, spusti svoj obrambeni štit. Većina nas ne sluša da bi razumjela, nego samo čeka svoj red da uzvrati udarac. Dopusti sebi suosjećanje. Saslušaj tuđu stranu, uvaži bol ili frustraciju koju je ta osoba doživjela, čak i ako situaciju vidiš potpuno drugačije. Kada tvoj ego popusti i kada se odrekneš potrebe za pobjedom, zidovi s druge strane padaju sami od sebe. Sukob tada ustupa mjesto jednostavnom, toplom stisku ruke, zagrljaju ili trenutku zajedničke tišine u kojem ponovno postajete jedno. Tek tada sve što radiš dobiva stvarnu težinu, dubinu i magnetizam koji privlači druge.Prije nego što ponovno zakoračiš u svoje obveze, dopusti ovim pitanjima da odjeknu u tvojoj nutrini: Ulaziš li među ljude s teretom skrivene osude ili gorčine prema nekome? Jesu li tvoje riječi proteklih dana gradile mostove ili su unosile nemir i slabile povjerenje? Pokreće li te u svemu ovome stvarna ljubav i želja za služenjem, ili samo duboka potreba da nahraniš svoj status i budeš viđen? Pusti prividne uspjehe i velike riječi. Posveti se izgradnji prostora u kojem se ljudska slabost ne kažnjava, nego u kojem zajedno rastete. Tek tada će tvoj život imati istinsku vrijednost i trajan utjecaj na svijet oko tebe.
HOP
Fotografija : Iva Petrović