Zamislite koliko je propagande bilo potrebno da nas se uvjeri da je to normalno:
– troškovi stresa
– raditi stvari na brzinu
– biti odvojen od prirode
– bojati se prirode
– odvojiti djecu od roditelja
– radni staž od 65 godina
– jedenje sterilne hrane pune otrovnih tvari poput aditiva i pesticida
– pijenje alkohola i jedenje ultraprerađene hrane
– cijeli dan ostati u zatvorenom prostoru i zalijepiti se za ekrane kako bi promatrali tuđe živote
– poslati djecu u školu i prisiliti ih da sjede 8 sati gdje će ih zatim označiti brojevima
– normalizirati bolesti, bol i propadanje tijela
– preskakanje sna radi “zabave”
Kako su uvjerili ljude da vjeruju da je sve to „normalno“?
Ništa nije normalno u vezi s ovim.
Nažalost, često zaboravljamo da naše tijelo nije ništa više od skupa bilijuna stanica, svaki dio našeg tijela sastoji se od stanica, svaka pojedina stanica treba određene primordijalne ulaze, ulaze pod kojima se razvijala milijardama godina.
Problem s nama ljudima je što, budući da smo svjesni i imamo slobodnu volju, donosimo odluke koje vode do negativnih posljedica.
Zanemarujemo svoja tijela i zaboravljamo na svoje stanice.
Tada, kada se dogodi posljedica koju nazivamo bolešću, krivimo slučajnost ili lošu sreću ili Boga, uvijek nešto izvan naše kontrole, to je zato što se ljudski um osjeća “utješeno” misleći da je vanjska sila ta koja uzrokuje nelagodu koju osjećamo, umjesto da preuzme odgovornost za svoje svakodnevne postupke.
HOP