Život je možda najskladnije i najizvanrednije očitovanje božanskog. On nije tek skup atoma, već organizirani tok koji prkosi kaosu. Od molekula do galaksija, nevidljiva zelena nit povezuje sve stvari.
Biologija se razvija, prilagođava i stvara strukture beskrajne, savršene ljepote. Pravo se čudo događa kada upravo taj život razvije svijest. U tom trenutku svemir prestaje biti tek neživa tvar.
Ljudi postaju zrcalo kroz koje kozmos može promatrati samoga sebe. Osjetiti divljenje prema postojanju znači prepoznati vlastito sveto podrijetlo.
Ne postoji stvarna odvojenost između stvorenja i njegova stvaralačkog izvora. Božansko ne promatra izdaleka, već pulsira u svakom otkucaju srca. Mi smo zvjezdana prašina koja je naučila misliti, voljeti i diviti se.
Svjesnost je poveznica između materije i duha. Prepoznavanje sebe kao dijela tog ustroja mijenja način na koji živimo u svijetu. Svaki živi oblik postaje stanica jednog jedinog, golemog, svetog organizma.
Duhovnost ne znači tražiti negdje drugdje, već buditi se u stvarnosti sadašnjeg trenutka. Mi smo život koji postaje svjestan samoga sebe i ponovno otkriva vlastitu vječnost.
Antonio Grmanzalini IZVOR
MARIO DRAGHI:
Giannelli dijeli svijet na dvije kategorije: moćnike i obične ljude. Svojim karikaturama razotkriva farsu moći, dok obični ljudi sve to promatraju s čuđenjem i odmakom.
• Moćnici: Oni koji su važni i vjeruju da kroje sudbinu svijeta, izvodeći svojevrsnu „predstavu moći”.
• Obični ljudi: Oni koji promatraju stvarnost i sposobnost da se to gleda sa zaprepaštenjem i distancom, bez aktivnog sudjelovanja u tome.
A zatim izjavljuje:
“Osjećam se kao dio te predstave – ili bolje rečeno, *bio sam* dio nje; više nisam, samo da bude jasno…”