PRAVA PITANJA PORFIRIJU
Novinar HRT-a Dragan Nikolić otputovao u Beograd kako bi napravio interview koji je HRT objavio 19. ožujka 2021. s novoizabranim patrijarhom SPC-a Porfirijem.[1] Takvo se ulizivanje i sluganstvo teško može negdje drugdje vidjeti. Bilo je puno reakcija u Hrvatskoj ali nitko nije naveo prava pitanja koja je novinar trebao postaviti Porfiriju. I ne samo njemu nego i cjelokupnoj javnosti.
ZAKONI HRVATSKOG KRALJEVSTVA
Svi su u Hrvatskoj primijetili da je taj interview objavljen na dan svetog Josipa, uobičajeno nazvanog „zaštitnikom Hrvatske i Hrvata”, a na temelju jednoglasne odluke Hrvatskog sabora od 9. i 10. lipnja 1687., kojom je sveti Josip proglašen za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. Priznajući takvu odluku, logično slijedi da je Republika Hrvatska nasljednik Hrvatskog kraljevstva.
Prije pet godina (2016.) povodom dolaska turskog predsjednika Erdogana veličanstveno je proslavljena stota obljetnica zakonitog djelovanja Islamske zajednice u Hrvatskoj, čije djelovanje je svjetski primjer međureligijske tolerancije koja je sastavni dio svjetonazora hrvatskog naroda. Taj zakon godine 1916. donio je sabor Hrvatskog kraljevstva (tad službeno: Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija). Taj događaj također je dokaz da je Republika Hrvatska nasljednik Hrvatskog kraljevstva.
Advertisement
Postavke Privatnosti
U Austrijskom carstvu 1791. pravoslavci dobivaju puna građanska prava. „Zakonskim člankom XX. iz 1848. ugarski sabor svim grčko-iztočnjacima pod ugarskom krunom jamči slobodu upravljanja poslova školskih i crkvenih pod državnim nadzorom. Člankom XXX. ugarskoga sabora iz 1868., sabor je zajamčio, da pod ustavnim putem izvršivanim nadzorom Njegova Veličanstva i u okviru zemaljskih zakona – u svojih crkveno-narodnih kongresih svih pravoslavaca pod ugarskom krunom autonomno ureduju i upravljuju svojim crkvenim i školskim poslovima i zakladama, koje za te poslove imaju.”. Ista prava na isti način jamči i Hrvatski sabor u odlukama iz 1861., 1865., 1877. i 1884. te Zakonom o pravoslavnoj crkvi od 24. ožujka 1887. U okviru ovih zakona nema niti Srbije, niti Srba, niti SPC, nego je sve „…pod nadzorom Njegova Veličanstva i u okviru zemaljskih zakona.”, a zemaljski zakoni odnose se na Hrvatsko kraljevstvo i njegovu pravoslavnu crkvu.
Svi ti zakoni dokazuju neupitnu činjenicu da je više od 200 godina postojala Pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima koji je povijesni hrvatski grad, a postaje dio Srbije tek 1946., kad dio Srijema do Dunava, hrvatski komunisti izdajnički poklanjaju ‚bratskoj‘ Srbiji. Poglavar Karlovačke arhiepiskopije nosio je titulu Patrijarh Hrvatski.
Advertisement
Postavke Privatnosti
Samo kad je u pitanju pravoslavlje u Hrvatskoj, Republika Hrvatska oštro odbija biti nasljednica Hrvatskog kraljevstva i baš ti zakoni ne vrijede u današnjoj RH.
PORFIRIJE ZA HRT
Porfirije za HRT: Jasenovac mora biti oslobođen svake vrste politizacije[2].
Hrvatsku ne ću napustiti i nisam ju napustio, poručio je poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije u večerašnjem HTV-ovom Dnevniku, u ekskluzivnom, prvom intervjuu za hrvatske medije nakon ustoličenja, u kojemu je među ostalim rekao kako vjeruje da političari koji danas vode Hrvatsku čine sve kako bi svi njezini građani, uključujući i hrvatske Srbe, ostvarili svoja prava.
– Da bismo nadišli predrasude, važno je da razumijemo jedni druge. Kako bismo razumjeli jedni druge, potrebno je da se upoznamo, a da bismo se upoznali, moramo imati komunikaciju, moramo imati odnos. Tako da svoj boravak i svoj život u Hrvatskoj, koju ne ću napustiti i nisam napustio, osjećam i kao veliki dug, najprije Bogu, a onda i ljudima koji žive u Hrvatskoj. U tom smislu na prvom mjestu pravoslavnim Srbima, a onda u istoj mjeri Hrvatima, katolicima, muslimanima, Židovima, s kojima sam dijelio iskustva i dobro i zlo, i mnogim ljudima koji zapravo nemaju nikakav odnos prema bilo kojoj vjeri, rekao je Porfirije, s kojim je u Beogradu razgovarao naš Dragan Nikolić.
Advertisement
Postavke Privatnosti
Porfirije, koji je obnašao dužnost mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, rekao je da je s izvjesnom tugom doživio odlazak iz Hrvatske te napomenuo da će do daljnjeg, dok se ne odredi novi mitropolit, pokrivati i Zagreb i Ljubljanu.
– Tako da u šali kažem da sam patrijarh Beograda, Zagreba i Ljubljane, Srba, Hrvata i Slovenaca, dodao je.
Upitan o patrijarhu Irineju i njegovim stavovima oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, kojeg je opisao kao „ustaškog vikara“, Porfirije je rekao da je Irinej samo izrazio nedoumice u vezi s kanonizacijom Stepinca te da je potom formirana komisija, ne samo kao izraz odluke pape Franje, nego kao produkt dogovora između Irineja i pape Franje.
– Mi smo imali plodan rad u toj komisiji. Nažalost, svaka strana je ostala na svojim pozicijama, rekao je Porfirije.
Dodao je kako u rukama ima pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su „duboko problematična“.
– To ne znači da on nije živio u teškom vremenu i da se može sagledavati u crno bijeloj tehnici, ali bilo kako bilo, rad te komisije je bio veoma plodotvoran. Mi smo razgovarali o nekoj temi u ovom trenutku koja je važna za Katoličku crkvu, a koja je problem za nas, vrlo otvoreno, vrlo bratski, bez povišenih tonova, i imam dojam da je svatko bolje upoznao razloge one druge strane, rekao je Porfirije.
Advertisement
Postavke Privatnosti
„Zločinci ne pripadaju nijednom narodu“
Porfirije je također poručio da Jasenovac, ali i svako drugo mjesto koje ima takav karakter, moraju biti oslobođeni svake vrste politizacije.
– A, nažalost, suočeni smo s činjenicom da to ne biva tako. Politizacija takvih mjesta je zloupotreba onih koji su jedanput nedužno izgubili svoje živote i ta politizacija ima za cilj dobit samo malih grupa i pojedinaca, rekao je Porfirije.
Rekao je i kako su se zločinci iz Jasenovca i gdje god da su vršeni zločini te vrste ispisali iz svakog naroda.
– Ti ljudi ne pripadaju nijednom narodu, dodao je.
O Crnoj Gori: Crkva nije imala političke ciljeve ni namjere
Na pitanje o ulozi SPC-a u političkim zbivanjima u Crnoj Gori Porfirije je rekao kako crkva nije imala ni političke ciljeve ni političke namjere, bez obzira na to što se mogu izvesti političke konzekvence po tadašnju vladu i sadašnjeg predsjednika Milu Đukanovića.
– Onog trenutka kad se došlo do crvene linije i kada je država donijela zakone koji trebaju oduzeti sve ono što je crkva vjekovima stekla, nije bilo drugog rješenja nego da se digne glas crkve protiv takve odluke. Ali taj glas crkve se dignuo i pretvorio u litije. I politički problemi i političke trzavice koje su tamo postojale, one su zapravo potpuno eliminirane i pretvorile su se u jedan molitveni hod koji je na kraju rezultirao zakonom koji apsolutno priznaje crkvenu imovinu, rekao je Porfirije, izrazivši nadu da će zakon biti još bolji.
Advertisement
Postavke Privatnosti
PRAVA PITANJA ZA PORFIRIJA
PRAVA PITANJA KOJA JE HRT TREBAO POSTAVITI PORFIRIJU:
NEKRŠĆANSKA SPC
Za sebe SPC tvrdi da je „svetosavska” jer za njih je sveti Sava entelehija (grčki: entelecheia), odnosno, savršenstvo (samoostvareni oblik bića, organizam koji postoji sam po sebi), dakle, ravan Bogu. Nama kršćanima je to Isus Krist pa smo zato kršćani.
PITANJE BR. 1:
Je li SPC kršćanska crkva ili svetosavska?
HERETIČKA SPC
Ne postoji više vrsta pravoslavlja. Svaka suprotna tvrdnja je hereza, ali SPC tvrdi kako vjera koja ona zastupa je srpsko-pravoslavna!
PITANJE BR. 2:
Smatrate li da postoji posebna inačica pravoslavlja koja bi mogla biti nazvana SRPSKO-PRAVOSLAVNA VJERA?
SPC I ETNOFILETIZAM
Pravilo br. 38 IV. Ekumenskog koncila (678 g.) govori da „redoslijed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”. Od toga slijedi da je Crkva vezana za teritorij. Etnofiletizam je osuđen od Carigradskog sabora 1872. kao hereza, koja tvrdi da je crkva vezana za narodnost/pleme, a ne za teritorij. Sada SPC koja je pravoslavna crkva Srbije proglašava se pravoslavnom crkvom Srba.
Advertisement
Postavke Privatnosti
PITANJE BR. 3:
Je li SPC pravoslavna crkva Srbije ili pravoslavna crkva Srba.
IZMIŠLJENA POVIJEST SPC
Rastko Nemanjić (monah Sava) protukanonski odvaja Ipeksku (Pećku) episkopiju od Bugarske Ohridske arhiepiskopije 1219. bez dozvole nadređenog Ohridskog arhiepiskopa Dimitrija Homatiana.
PITANJE BR. 4:
Na temelju kojeg dokumenta sad SPC tvrdi da je monah Sava stvorio SPC?
Po prvi se puta u nekom crkvenom dokumentu SPC spominje u Ustavu SPC iz 1947. Dakle prije toga sam pojam Srpska pravoslavna crkva ne postoji.
PITANJE BR. 5:
Na temelju kojeg dokumenta sad SPC tvrdi da je 1219. monah Sava stvorio baš SPC? Jeli uopće nešto stvorio? Na temelju kojeg crkvenog kanona?
POVIJEST SPC GOVORI:
„… Car Teodor I. Laskaris i patrijarh Manuil odlučili su da Sava bude „rukopoložen” za prvog srpskog arhiepiskopa. Prema starim srpskim ljetopisima, to se dogodilo tijekom 1218. ili 1219. (6727)…„
PITANJE BR. 6:
Kako to da je Carigradski patrijarh Manuil donio odluku za Ohridsku arhiepiskopiju, koja kao autocefalna crkva nije nikome podređena pa niti njemu. Otkud znamo da se je to uopće dogodilo?
Advertisement
Postavke Privatnosti
POVIJEST SPC GOVORI:
„…Ohridski arhiepiskop Dimitar Homatijan je u svibnju 1220. uputio protestno pismo Savi. U pismu prigovara Savi da je monah, to jest da je nekanonski uzdignut za arhiepiskopa jer prije toga nije bio rukopoloženi episkop…”
Monah je član monaškog bratstva (fratar), nije dio crkvenog klera. Da bi mogao postati „arhiepiskop” mora najprije biti rukopoložen za đakona, zatim za svećenika (jeromonah) i najzad za episkopa koji nakon što je već rukopoloženi episkop može dobiti administrativnu dužnost „arhiepiskop”.
PITANJE BR. 7:
Kako je monah Sava mogao postati arhiepiskop i poglavar crkve usprkos tome što nije dio crkvenog klera?
Episkopa rukopolažu (posvećuju) najmanje dvojica episkopa.[3] Crkveni kanoni zabranjuju da episkope iz jedne crkve rukopolažu svećenici ili episkopi iz druge crkve.
PITANJE BR. 8:
U slučaju da je Sava bio rukopoložen za episkopa to su mogli učiniti samo episkopi, koji nisu iz Ohridske arhiepiskopije. Tko su ti episkopi i iz koje crkve?
Ruski povjesničar Pavlov pronašao je i objavio poslanicu četvoricu istočnih patrijarha iz 1531. upućenu bugarskom Ohridskom arhiepiskopu Prohoru u kojoj oni objavljuju da nikad nije postojala priznata srpska crkva. Svi svjetski povjesničari znaju za taj dokument, njega je prije 140 godina Ilarion Ruvarac objavio u Glasniku. Tekst tog dokumenta objavio je i Hrvatski arhiepiskop Aleksandar u svojoj knjizi „Hrvatska pravoslavna crkva – bila je, jest i bit će“, Zagreb, 2017., str. 46.
Advertisement
Postavke Privatnosti
PITANJE BR. 9:
Kako to da su svi poglavari pravoslavnih crkava godine 1531. potvrdili da do tada nije postojala priznata srpska crkva a 488 godina kasnije SPC slavi 800 godina postojanja?
Prije dvije godine su srbijanski mediji objavili interview Carigradskog patrijarha Vartolomeja koji tvrdi da nije istina da SPC postoji od 800 godina.
PITANJE BR. 10:
Laže li Carigradski patrijarh Vartolomej?
Godine 1741. po narudžbi Pečkog patrijarha Arsenija IV. u Beču je objavljena knjiga pod naslovom „Stematografija“ čiji je autor Bugarin Hristofor Žefarović (Христофoръ Жефаровичъ). Žefarović navodi kakva je službena titula Arsenija IV. – „Arhiepiskop i patrijarh svih Srba, (dio) Bugara, Zapadnog Pomorija (dio Slavonije), Dalmacije, Bosne, obje strane Dunava i cijelog Ilirika.”. Dakle pored ostalih spominju se i Srbi ali ništa od Srpske pravoslavne crkve ili „Srpske” Pećke patrijarhije.
Godine 2017. srbijanski patrijarh dodao je svojoj tituli i titulu Patrijarh Pećki.
PITANJE BR. 11:
Smatrate li da je taj čin svojatanje teritorije drugih država – Bugarske, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Kosova suprotno crkvenim kanonima?
Advertisement
Postavke Privatnosti
U isto to vrijeme (1741. kad je objavljena „Stematografija”) u Srijemskim Karlovcima već 50 godina postoji autokefalna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva – Karlovačka arhiepiskopija. U slučaju da su Pećkomu patrijarhu podređeni svi Srbi kao što to govori njegova titula, to je dokaz da u Hrvatskoj u to vrijeme Srba nema (jer onda ne bi bio Pećki patrijarh poglavar SVIH Srba) niti je Karlovačka arhiepiskopija srpska crkva, nego pravoslavna Crkva Hrvatskog kraljevstva suvremenije rečeno Hrvatska pravoslavna crkva!
Vi kao Srpski patrijarh nosite i titulu Arhiepiskop Karlovački (Srijemski Karlovci) unatoč tome što Pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva (Karlovačka arhiepiskopija) nikad nije donijela odluku za pridruživanje novoj crkvi u Kraljevini SHS (koja nije SPC).
PITANJE BR. 12:
Smatrate li da je taj čin svojatanje teritorije drugih država – Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Italije, Rumunjske suprotno crkvenim kanonima?
Poznato je da na popisu stanovništva iz 1802. u svih sedam hrvatskih područja u Austrijskom carstvu (Civilna Hrvatska, Vojna Hrvatska, Civilna Slavonija, Vojna Slavonija, Ugarsko Primorje, Dalmacija, Istra) žive 1 678 063 Hrvata. Jedinu manjinu čine neki Židovi (Srba nema). Na tom popisu pravoslavci čine 25 %, njih čak 410 000 – svi Hrvati.
Advertisement
Postavke Privatnosti
PITANJE BR. 13:
Otkud onda poslije tog popisa iz 1802. godine Srbi u Hrvatskoj?
Po § 1, II. dijela previšnjeg reskripta od 10. VIII. 1868. (objavljenog u Sborniku zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju god. 1868, kom. VI. BR. 18) crkvene općine imale su se zakonito zvati “Grčko-iztočna mjestna crkvena općina”, a ona u Zagrebu nadjela si je samovoljno u mjesnome statutu naslov: „srbske pravoslavne mjestne općine u Zagrebu”. Sve to je kršenje crkvenih kanona, zato i SPC ne priznaje samostalnost nekih svojih općina u Australiji i Novom Zelandu. Evo kako je sve to vrlo kvalitetno u svom članku obrazložio jedan svećenik SPC:
„Pravoslavna crkva ne prihvaća teorije … da je imovina Crkve vlasništvo lokalne crkvene zajednice ili države. Iako su ovo besmislice, one imaju odjeka među prostima…“
PITANJE BR. 14:
Smatrate li da je moguće da je u hrvatskoj Karlovačkoj arhiepiskopiji postojala neka „srpska općina” i na temelju kojeg kanona?
JE LI REPUBLIKA HRVATSKA – VAZAL SRBIJE ?
Ovo što se sad događa u RH je pravo sluganstvo i veleizdaja još od 20. prosinca 2002.[4], jer u stvari sve hrvatske Vlade pogoduju Pravoslavnoj crkvi Srbije kako bi mogla u svom dijacezu imati cijeli hrvatski teritorij i biti izdašno uzdržavana izravno iz hrvatskog državnog proračuna.
Advertisement
Postavke Privatnosti
Svi hrvatski povjesničari potvrđuju kako je Katolička crkva univerzalna pa tako u Hrvatskoj ne postoji Hrvatska katolička crkva nego Katolička crkva u Hrvatskoj, što je neupitno. Nastavljaju da su pravoslavne crkve nacionalne (državne) što je isto tako neupitno. Nikako da u javnosti netko kaže kako to da su pravoslavne crkve nacionalne, osim u Hrvatskoj gdje kao nacionalna pravoslavna crkva djeluje SPC, tj. Pravoslavna crkva Srbije.
Ovakvo stanje kad u Hrvatskoj kao nacionalna pravoslavna crkva djeluje Pravoslavna crkva Srbije, dokaz je podređenosti (vazaliteta) Republike Hrvatske prema Srbiji.
AKTUALNO ZAKONODAVSTVO
Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (ZPPVZ NN 83/02, 73/13 na snazi objavom u NN od 16.7.2002.), članak 3. kaže:
Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima.
(2) Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom djelovanju ne smije onemogućavati druge vjerske zajednice ili građane bez vjerskog uvjerenja u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog uvjerenja.
Advertisement
Postavke Privatnosti
SUDSKI SPOR U PARIZU
Srpska pravoslavna crkva izgubila je 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv listova Libération, Le Monde, Le Figaro zbog objavljivanja tekstova u kojima ju se optužuje za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. To je prvi i jedini slučaj u Europi a vjerojatno i u svijetu da je za jednu crkvenu instituciju službeno, u sudskom postupku praktično potvrđeno sudioništvo u najtežim zločinima protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva.[5]
Baš s istom tom SPC-om čiji je Sveti Sinod godinu dana prije – 5. srpnja 1994. godine uputio svoj “Apel srpskom narodu i svetskoj javnosti” kojim poziva sve Srbe da ustanu u obranu “srpskih zemalja” jer oni imaju legitimno pravo na svoju tzv. “Republiku Srpsku Krajinu” i tzv. “Republiku Srpsku” i koja je 1995. osuđena za genocid u Parizu, Vlada Republike Hrvatske 2002. i tadašnji premijer Ivica Račan potpisuje Ugovor od zajedničkog interesa[6].
PITANJE BR. 15:
Smatrate li da je Ugovor od zajedničkog interesa, koji je Ivica Račan u ime Vlade RH potpisao sa tzv. SPC u Hrvatskoj u prosincu 2002., kršenje čl. 3 ZPPVZ jer je potpisan s nepostojećom podružnicom jedne crkve, koja je huškala na Hrvatsku i osuđena je za genocid?
Advertisement
Postavke Privatnosti
OMALOVAŽAVANJE REPUBLIKE HRVATSKE
Dana 7. siječnja 2018. u centru Zagreba Mitropolit Porfirije iz tzv. SPC u Hrvatskoj (koja ne postoji niti po Ustavu SPC) održao je Arhijerejsku Božićnu liturgiju na srbijanskom jeziku. U liturgiji je sudjelovalo više svećenika i đakona.
Govor koji je tim povodom održao Mitropolit Porfirije bio je na srbijanskom jeziku kao i svi njegovi nastupi u hrvatskoj javnosti nakon što je u srpnju 2014. došavši iz Republike Srbije postao Zagrebačko-Ljubljanski mitropolit sa sjedištem u Zagrebu.
Prijenos tog događaja su svi mogli pratiti na televizijskom programu HRT-a. Komentar događaja je također bio na srbijanskom jeziku.
Voditelj emisije Augustin Bašić objavio je kako je za komentatora pozvao nekog „stručnjaka“ iz Beograda, koji je rekao da „je pozvan da komentariše” liturgiju te je nastavio „komentarisati” na srbijanskom jeziku(!), na televizijskom programu HRT a – nakladnika televizije kojeg je osnivač Republika Hrvatska.
PITANJE BR. 16:
Smatrate li da tzv. SPC u Hrvatskoj sistematski i kontinuirano izvrgava ruglu, prijeziru i grubom omalovažavanju državu Republiku Hrvatsku, njene simbole, njenu kulturu, državne blagdane i službeni jezik, a s time cjelokupni hrvatski narod i hrvatsku naciju.
Advertisement
Postavke Privatnosti
Dne 27. studenog 2017. na službenoj stranici SPC u Hrvatskoj objavljen je članak pod naslovom „Može li Hrvat biti član Srpske Pravoslavne Crkve?”[7], koji potvrđuje kako ta crkva sustavno i javno, do sada ne samo bez ikakvih posljedica nego i bez ikakve reakcije državnih institucija, izvrgava ruglu, prijeziru i grubom omalovažavanju državu Republiku Hrvatsku, njezin Ustav, simbole, povijest, jezik, narod…
Samo pitanje je zapravo suludo i niti jedan predstavnik bilo koje pravoslavne crkve ne bi shvatio o čemu je riječ jer zapravo u niti jednoj zemlji u kojoj su pravoslavci većina nikome ne bi moglo pasti na pamet takvo pitanje – recimo „je li moguće da Rus bude član Grčke pravoslavne crkve”. Takvo pitanje u Grčkoj nitko ne bi razumio jer grčka crkva je grčka zato što djeluje na teritoriju države Grčke a ne zato što su njezini članovi samo Grci.
Prema Ustavu SPC ona je episkopalna crkva što znači da je za sve odgovoran episkop stoga je za ovu publikaciju odgovoran Zagrebačko-Ljubljanski mitropolit Porfirije Perić.
Citat iz članka:
„Naravno, nije moguće zanemariti da su u određenim lokalnim Crkvama neki narodi u većini; tako su i na našim prostorima oduvijek većinski pravoslavni narod i nositelji pravoslavlja Srbi, pa se po njima i Pravoslavna Crkva na našim prostorima naziva srpskom.”
Advertisement
Postavke Privatnosti
PITANJE BR. 17:
Na što točno mislite kad pišete „na našim prostorima”? O zločinačkoj ideji velike Srbije? Je li to svojatanje hrvatskog teritorija kao da Republika Hrvatska i Hrvati ne postoje? Širite li time govor mržnje i zazivate li opet nove ratove?
TZV. SPC U HRVATSKOJ MOLI „ZA SRPSKI NAROD I NJEGOVE POBJEDE NAD NEPRIJATELJIMA“
Citat iz članka:
„Posebno je gnjusna laž da se SPC „moli za srpski narod, a ne za Hrvate“. Naime, nijedna pravoslavna Crkva na svijetu se ne moli samo za određenu etničku grupu… ako se u pojedinim molitvama i dodaju prozbe za srpski narod, što je u tome sporno? Zar srpski narod nije dostojan molitve, ili mu molitva ne treba? Taj narod je većinski u pravoslavlju naših prostora.”
Opet „naši prostori”! Ponavljanje potvrđuje da tzv. SPC u Hrvatskoj ne priznaje postojanje hrvatskog državnog teritorija što je nepriznavanje hrvatske države.
Znači, niti jedna pravoslavna Crkva ne moli za neki narod, ali SPC u RH moli za srpski narod.
PITANJE BR. 18:
Jesu li Srbi u RH dio hrvatske nacije ili su okupatori ili nešto drugo? Pitanje nije zašto SPC moli za srpski narod što je sasvim u redu u Srbiji, nego zašto SPC moli za srpski narod u Hrvatskoj kad je ovdje narod hrvatski?
Advertisement
Postavke Privatnosti
TZV. SPC U HRVATSKOJ U BOGOSLUŽJU NE KORISTI HRVATSKI JEZIK NEGO SRPSKI JEZIK
Citat iz članka:
„To što se hrvatski jezik ne koristi, posljedica je okolnosti što ga nitko nije ni tražio. Jer, Ustav SPC jasno kaže da se u SPC dozvolom Sinoda slobodno koriste i drugi jezici.”
Ustav RH čl. 12.: „U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo”.
Dakle tzv. SPC u Hrvatskoj uopće ne primjećuje temeljni državni dokument – Ustav RH, (koji vrlo jasno uspostavlja strogi normativ korištenja hrvatskog jezika), govoreći kako nitko nije zatražio korištenje hrvatskog jezika u bogoslužju i općenito na hrvatskom teritoriju i kako Arhijerejski sinod SPC u Beogradu može donijeti odluku o korištenju hrvatskog jezika. Znači po SPC Ustav RH je „nitko” i za to hoće li on biti na snazi u RH i u kojoj mjeri, odlučivat će Arhijerejski sinod SPC u Beogradu!?
PITANJE BR. 19:
Smatrate li da Ustav SPC, koji vrijedi samo u Srbiji, a nikako u Hrvatskoj, je bitniji od Ustava Republike Hrvatske? Zar će netko u Srbiji odlučivati može li se u Hrvatskoj koristiti hrvatski jezik, odnosno hoće li Ustav RH vrijediti u Hrvatskoj?
Advertisement
Postavke Privatnosti
Jeste li Vi taj koji će o tome odlučivati?
NAVEDENA PITANJA OD BR. 15 DO BR. 18 sadržana su u kaznenoj prijavi koja je podnesena Glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu dana 8. veljače 2018.
Kaznena prijava je protiv: Zagrebačko-Ljubljanskog mitropolita SPC Porfirija Perića, državljanina Republike Srbije, nama nepoznatog prebivališta, za izvrgavanje ruglu, prijeziru i grubom omalovažavanju Republike Hrvatske i njenih državnih simbola na temelju čl. 349. KZ (Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine).
U čl. 12. stavku 2. Ustava RH jasno piše da se: „U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.“ Nigdje ne piše da se neki strani jezik može uvesti u bilo kakav vjerski obred. Znači, za obavljanje vjerskih obreda najvišim aktom strogo je propisan hrvatski jezik.
Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica ne nudi mogućnost da neka etnička manjina osnuje crkvu i koristi neki posebni jezik u obredima. SPC i nije crkva neke manjine nego susjedne države, gdje joj je i sjedište. Ustav crkve strane države proteže se na Republiku Hrvatsku, kao da ona ne po stoji. To je i kanonski nepropisno, jer „Granice Crkve teku granicom države.“ Time SPC još jednom daje do znanja da ne priznaje Republiku Hrvatsku, njezin teritorij i hrvatski narod i naciju. Čak ni u ništetnom Račanovom ugovoru između Vlade RH i tzv. SPC u Hrvatskoj [8] nigdje se ne spominje korištenje nekog posebnog jezika, znači i dalje vrijedi stanje propisano Ustavom. Pa da se i spominje, to je samo ugovor, nikakav ustavni/zakonski akt, a k tomu je još sporna njegova valjanost jer je potpisan s pravnom osobom koja ne postoji ni po pozitivnom ni po kanonskom pravu (SPC u Hrvatskoj).
Advertisement
Postavke Privatnosti
OKVIRNA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU NACIONALNIH MANJINA kao ni EUROPSKA POVELJA O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA ne povezuju korištenje manjinskih jezika s bogoslužjem, nego prepuštaju to suverenoj odluci zemlje domaćina. Znači, na snazi je jasna ustavna odredba i hrvatski jezik.
Srbijanski jezik nigdje u Hrvatskoj se ne upotrebljava, niti se ikad upotrebljavao – u pravoslavnoj (grčko-iztočnoj) crkvi u Hrvatskom kraljevstvu, rabila se inačica staro(crkveno)slavenskog jezika.
Prema Ustavu SPC ona je episkopalna crkva što znači da je za sve odgovoran episkop. U ovom slučaju najviše rangirani je Zagrebačko-Ljubljanski mitropolit Porfirije Perić.
Nakon više od tri godine Glavni državni odvjetnik nije ništa poduzeo vezano za ovu Kaznenu prijavu. Nema tu nekog iznenađenja jer se tradicija nastavlja – sjetimo se da je prije pet godina u Beogradu Vojislav Šešelj spalio hrvatsku zastavu ali to nije bilo razlog da se u Hrvatskoj pokrene kazneni postupak protiv Šešelja za omalovažavanje RH na temelju čl. 349 KZ.
ŠTO BI TREBALA ZNATI HRVATSKA JAVNOST
Vi osobno u više navrata sudjelujete u komemoracijama u Jasenovcu i molite o 700 000 Jasenovačkih novomučenika. Na službenom popisu žrtava u JUSP Jasenovac popisano je oko 80 000 žrtava (a čak i taj broj je znanstveno neodrživ).
Advertisement
Postavke Privatnosti
PITANJE BR. 20:
Tko su ostali od 620 000 žrtava?
Nedavno ste Vi osobno sudjelovali u rukopoloženju i ustoličenju Zahumskog episkopa Dimitrija sa sjedištem u Mostaru(BiH). Službeni životopis tog Crnogorca govori kako je on služio vojni rok godine 1995. ali se ne spominje gdje je služio taj vojni rok.
PITANJE BR. 21:
Je li episkop Dimitrije, čija eparhija unatoč tomu što nije upisana u ugovoru Račan – SPC dobija uzdržavanje od hrvatskog državnog proračuna, godine 1995. kao vojnik JNA ratovao protiv Hrvatske?
PITANJE BR. 22:
Jeste li ikad slavili hrvatske državne blagdane?
PITANJE BR. 23:
Bili ste više od pet godina u Hrvatskoj – zašto ne govorite hrvatski jezik?
Znamo da SPC u Hrvatskoj na srpskom jeziku moli za srpski narod.
PITANJE BR. 24:
Kad ste zadnji put molili za hrvatski narod?
Nije poznato zašto nakon što ste izabrani za patrijarha SPC Vi još uvijek ostajete i Mitropolit Zagrebačko-Ljubljanski. Je li zato što u Hrvatskoj dobivate plaću kao mitropolit, predsjednik Eparhijskog savjeta i ravnatelj gimnazije?
Advertisement
Postavke Privatnosti
PITANJE BR. 25:
Smetaju li Vam „ustaške” kune?
PITANJE BR. 26:
Hoćete li se Vi kao poglavar SPC u ime SPC ispričati svjetskoj židovskoj zajednici zbog huškanja na ubijanje Židova na početku Drugog svjetskog rata u Srbiji, što je rezultiralo s ubijanjem svih 15 000 srbijanskih Židova nakon čega se Srbija proglasila „Judenfrei” državom?
ČETNIČKI VOĐA
Momčilo Đujić rođen je kraj Knina 1907., završio je bogosloviju u Srijemskim Karlovcima te rukopoložen za svećenika SPC-a 1933. godine. Od 1935. godine je inicijator, organizator i vođa četničkih udruženja u okolici Knina. Odmah po proglašenju NDH sa skupinom četnika započinje oružane akcije. U ljeto 1941. godine postaje vođom četničkog odreda, a početkom 1942. godine sudjeluje u osnivanju Dinarske četničke divizije te postaje njezin vođa. Sa svojim četnicima počinio je mnogobrojne krvave pokolje Hrvata po selima Dalmatinske zagore. U selu Kosovu kod Knina formirao je i sabirni logor, koji su nazivali “malim Jasenovcem”, nazivan i “srpskim Jasenovcem”. Pri kraju Drugog svjetskog rata bježi i emigrira u Italiju i SAD. Godine 1989. dodijelio je titulu četničkog vojvode ratnom zločincu Vojislavu Šešelju. Tada je poučio Šešelja neka “izgna sve Hrvate, Albance i ostale strane elemente sa svetoga srpskog tla”. Umro je 11. rujna 1999. godine u Chicagu.
Advertisement
Postavke Privatnosti
PITANJE BR. 27:
Jesu li četnička djelovanja u razdoblju od 1941. – 1945. kao i od 1991.- 1995. na prostorima Republike Hrvatske ratni zločini koji se trebaju osuđivati? Jeli u redu da kao metropolit potičete svećenstvo SPC-a na pjevanje pjesme koja slavi ratne zločince?
Momčilo Đujić je proglašen ratnim zločincem i u više navrata traženo je njegovo izručenje. Krajem ‘80-tih čak je Đujićevo izručenje tražila i Srbija. Slobodna Dalmacija je nedavno, 21. veljače 2021.[9] objavila Vašu fotografiju u čijoj se pozadini vidi portret Draže Mihajlovića, ratnog zločinca. Ne postoji zabilježeno da je Momčilo Đujić izopćen iz SPC-a ili da se sam odrekao svećenstva? Dapače, svećenstvo SPC-a ga časti, pjevajući mu…
PITANJE BR. 28:
Je li po Vama Momčilo Đujić, svećenik SPC-a, ratni zločinac?
U posljednje vrijeme često ste na Banovini u Hrvatskoj. Obišli ste Glinu i okolna mjesta. Vjerojatno ste čuli za mjesto Kostrići, stradalo u studenome 1991. od četnika koji su ubili svih 16 stanovnika toga mjesta na spavanju, među njima i dvoje djece od 3 i 5 godina… Vjerujemo da ste čuli za zločine nad civilima u listopadu 1991. u Baćinu, u prosincu 1991. u Joševici nedaleko Gline, sve četnički zločini po Banovini, nad civilima bez oružja.
Advertisement
Postavke Privatnosti
PITANJE BR. 29:
Je li to najbolji prikaz kako se četništvo i dalje njeguje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi?
PITANJE BR. 30:
Kome su hrvatski civili 1991., koji nisu napustili svoje domove, bili prijetnja?
ZAKLJUČNO PITANJE:
Hoćete li se kao proglašeni mirotvorac i humanist, kao poglavar SPC, ispričati hrvatskom narodu zbog četničkih zločina u Drugom svjetskom ratu? Hoćete li se ispričati i zbog huškanja SPC i potporu srpsko-jugoslavenske agresije na Republiku Hrvatsku u vremenu od 1991.- 1995., kao i u kasnijim godinama?
STEPINAC?
Onima koji su očekivali da ćemo mi inzistirati da Porfiriju bude postavljeno pitanje vezano za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca moramo konačno reći da se ta pitanja ne moraju upućivati prema Beogradu nego prema Vatikanu.
ZAKLJUČAK
Nakon 1991. nastaju nove države, ali za SPC to nije razlog za stvaranje novih crkava (kao što je to bio razlog 1920.) ili obnavljanje onih koje su prije postojale, ali to su nebitne sitnice kad znamo da SPC općenito djeluje suprotno pravoslavnim kanonima –„Tko to radi u gorkoj je žući i okovima bezakonja.”(Djela 8:23), a MILOST BOŽJA NE MOŽE SE PRIDOBITI KROZ GRIJEH.
Advertisement
Postavke Privatnosti
Republika Hrvatska do sad nije poštovala vjerske slobode domicilne skupine hrvatskih pravoslavaca – pripadnika Hrvatske pravoslavne Crkve i kanonskim pravom po kojem „redoslijed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”, a što znači da se obnavljanjem samostalne Hrvatske države mora obnoviti i samostalna pravoslavna crkva, čije je postojanje uvjet punine hrvatske državnosti i suvereniteta.
Zazivamo Božji blagoslov nad hrvatskim narodom u nadi da će se ipak državna vlast pobrinuti kako bi Republika Hrvatska najzad de jure postala samostalna država.HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR
[1] https://youtu.be/lXAxhsjBYcg; https://youtu.be/l_I31hA8hTc
[2] https://vijesti.hrt.hr/svijet/patrijarh-porfirije-za-hrt-1146855
[3] Apostolsko pravilo broj 1
[4] Ugovor Ivica Račan – „SPC u Hrvatskoj” https://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_12_196_3109.html
[5] Zlatko Pinter za Kamenjar https://kamenjar.com/spc-je-odgovorna-za-zlocine-genocida-i-etnickog-ciscenja/
[6] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_12_196_3109.html
Advertisement
Postavke Privatnosti
[7] https://orthodoxhr.blogspot.hr/2017/11/moze-li-hrvat-biti-clan-srpske.html
[8] Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa – NN196/2003(15.12.2002.