IZ RUBRIKE MEDIJI I INFORMIRANJE
Tko oblikuje javno mišljenje hrvatske zajednice?
Proces informiranja u digitalnom dobu doživio je značajnu transformaciju. Samim tim su se i
sredstva informiranja promijenila, što za posljedicu ima znatan deficit pri konzervativnijem
pristupu informiranja putem televizije, radija ili tiska. Na temelju istraživanja Centra lokalne
demokracije iz Subotice čak 78,8% mladih informira se putem međumrežja (interneta), dok
tradicionalni mediji postupno gube na značaju. Kada uzmemo u obzir demografsku sliku naše
zajednice, koja spada među najstarije u Srbiji s prosjekom iznad 50 godina, i metode
informiranja suvremenog društva, uočavamo kako se i stariji naraštaj neminovno približava
novijim digitalnim izvorima informiranja.
Proces informiranja u digitalnom dobu doživio je značajnu transformaciju. Samim tim su se i
sredstva informiranja promijenila, što za posljedicu ima znatan deficit pri konzervativnijem
pristupu informiranja putem televizije, radija ili tiska. Na temelju istraživanja Centra lokalne
demokracije iz Subotice čak 78,8% mladih informira se putem međumrežja (interneta), dok
tradicionalni mediji postupno gube na značaju. Kada uzmemo u obzir demografsku sliku naše
zajednice, koja spada među najstarije u Srbiji s prosjekom iznad 50 godina, i metode
informiranja suvremenog društva, uočavamo kako se i stariji naraštaj neminovno približava
novijim digitalnim izvorima informiranja.
Vjeruje se kako moderniji pristup donosi više medijske slobode. No, moramo se osvrnuti i na
negativne aspekte te zlouporabe i rizike koje internetski pristup također donosi. Sadržaj postaje
hiperdostupan, pri čemu kvantitativni parametri (broj klikova i reakcija) potiskuju kvalitativne
odredbe, a profesionalnost se utapa u buci proizvedene vidljivosti. Odsutnost kritičkog
propitivanja u digitalnoj sferi izravno korelira s nametanjem sadržaja bez dubljeg značenja, a koji uglavnom služi za privučenje pozornosti gledatelja. To izaziva manjak stvarne koncentracije,
ishitrene emocionalne reakcije ili pak potpunu apatičnost, nemogućnost argumentiranog dijaloga te čestu zlouporabu društvenim inženjeringom i generiranjem neprovjerenog ili neistinitog sadržaja.
negativne aspekte te zlouporabe i rizike koje internetski pristup također donosi. Sadržaj postaje
hiperdostupan, pri čemu kvantitativni parametri (broj klikova i reakcija) potiskuju kvalitativne
odredbe, a profesionalnost se utapa u buci proizvedene vidljivosti. Odsutnost kritičkog
propitivanja u digitalnoj sferi izravno korelira s nametanjem sadržaja bez dubljeg značenja, a koji uglavnom služi za privučenje pozornosti gledatelja. To izaziva manjak stvarne koncentracije,
ishitrene emocionalne reakcije ili pak potpunu apatičnost, nemogućnost argumentiranog dijaloga te čestu zlouporabu društvenim inženjeringom i generiranjem neprovjerenog ili neistinitog sadržaja.
Svatko ima pristup producirati informacije, komentirati i manipulirati u javnom digitalnom
prostoru. Posebno zabrinjava pojavljivanje lažnih korisničkih računa (profila) na mrežama i
organizirano „botovanje”, koji za cilj imaju dirigirati javno mnijenje i prozvesti privid potpore
određenim stavovima.
prostoru. Posebno zabrinjava pojavljivanje lažnih korisničkih računa (profila) na mrežama i
organizirano „botovanje”, koji za cilj imaju dirigirati javno mnijenje i prozvesti privid potpore
određenim stavovima.
Politička instrumentalizacija tradicionalnih i internetskih kanala informiranja, čemu svjedočimo i
u našoj zajednici, donosi napade nerijetko usmjerene na političke predstavnike i dužnosnike,
aktiviste i članove DSHV-a ili pak kulturne djelatnike. Ponajprije, uočavamo manjak pluralizma i
konstruktivnog dijaloga. Vodeći mediji naše zajednice često djeluju na latentnoj razini; kroz
selekciju tema, sužavanje prostora za različita mišljenja i suptilno dirigiranje narativa,
implicirajući određene političke zaključke prije nego što čitatelj uopće stigne kritički analizirati
informaciju. Tako brojne relevantne teme i mnogi akteri, naši sunarodnjaci diljem Vojvodine pa i
šire, bivaju sustavno potiskivani i eliminirani iz javnosti.
u našoj zajednici, donosi napade nerijetko usmjerene na političke predstavnike i dužnosnike,
aktiviste i članove DSHV-a ili pak kulturne djelatnike. Ponajprije, uočavamo manjak pluralizma i
konstruktivnog dijaloga. Vodeći mediji naše zajednice često djeluju na latentnoj razini; kroz
selekciju tema, sužavanje prostora za različita mišljenja i suptilno dirigiranje narativa,
implicirajući određene političke zaključke prije nego što čitatelj uopće stigne kritički analizirati
informaciju. Tako brojne relevantne teme i mnogi akteri, naši sunarodnjaci diljem Vojvodine pa i
šire, bivaju sustavno potiskivani i eliminirani iz javnosti.
Fokus se prebacuje na alternativne medije, u koje spadaju i društvene mreže, gdje se proširuje
gledanost i, paradoksalno, servira jednodimenzionalnost, primjenom već navedenih sofisticiranih metoda. Donedavno relevantni mediji hrvatske zajednice u Republici Srbiji (u digitalnom i tiskanom izdanju), poput NIU ,,Hrvatska riječ”, sve više poprimaju konture glasila, a ne ozbiljnog informativnog tjednika. Što ostaje kao rezultat toga danas – manjak entuzijazma (i
među mlađom populacijom), manjak saznanja o stvarnoj slici unutar zajednice (pogotovo u
regijama izvan centra zbivanja) i sve izraženije podjele unutar demografski desetkovane zajednice.
gledanost i, paradoksalno, servira jednodimenzionalnost, primjenom već navedenih sofisticiranih metoda. Donedavno relevantni mediji hrvatske zajednice u Republici Srbiji (u digitalnom i tiskanom izdanju), poput NIU ,,Hrvatska riječ”, sve više poprimaju konture glasila, a ne ozbiljnog informativnog tjednika. Što ostaje kao rezultat toga danas – manjak entuzijazma (i
među mlađom populacijom), manjak saznanja o stvarnoj slici unutar zajednice (pogotovo u
regijama izvan centra zbivanja) i sve izraženije podjele unutar demografski desetkovane zajednice.
Izazov pred kojim stojimo nije samo tehnološke prirode, već duboko egzistencijalne: hoćemo li
dozvoliti da nas algoritamski inženjering svede na konzumente tuđih narativa ili ćemo očuvati
kritički prostor u kojem još postoji dijalog i kritičko mišljenje? Odgovornost je sada na pojedincu
da izabere želi li biti konzument buke ili tragač za suštinom. Hoćemo li ostati zatvoreni u uskom
vidnom polju vlastitih predrasuda ili ćemo prepoznati da je medijski prostor degradirao, dok u
svojoj težnji za dominacijom, guta upravo onu zajednicu koju tvrdi da zastupa?[Tekst je izvorno objavljen u 173. broju „Glasa ravnice – glasila Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini”]
dozvoliti da nas algoritamski inženjering svede na konzumente tuđih narativa ili ćemo očuvati
kritički prostor u kojem još postoji dijalog i kritičko mišljenje? Odgovornost je sada na pojedincu
da izabere želi li biti konzument buke ili tragač za suštinom. Hoćemo li ostati zatvoreni u uskom
vidnom polju vlastitih predrasuda ili ćemo prepoznati da je medijski prostor degradirao, dok u
svojoj težnji za dominacijom, guta upravo onu zajednicu koju tvrdi da zastupa?[Tekst je izvorno objavljen u 173. broju „Glasa ravnice – glasila Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini”]
Nikola Puzović
Hrvatski društveno-politički aktivist, publicist, član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Mjesne Organizacije Novi Sad-Petrovaradin
Foto: Naslovnica „Glasa ravnice” / DSHV
kolovoza 2026.