Krstarica *Dubrovnik* pristala je u Marseille 9. listopada 1934. godine. Time je započeo službeni – i posljednji – posjet jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića Francuskoj; Francuska je bila velika europska sila koja je ponajviše zaslužna za stvaranje te višenacionalne države nakon završetka Prvoga svjetskog rata (1914. – 1918.).
Za to posljednje putovanje kralj je sjeo u automobil otvorenoga krova pokraj svog domaćina, francuskoga ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua; s njima je bio i general Georges. U pratnji svečanoga konjičkog odreda, vozilo se uputilo ulicama toga mediteranskog grada prema zgradi prefekture.
Posljednje putovanje kralj je smješten u otvoreni automobil zajedno sa svojim domaćinom, francuskim ministrom vanjskih poslova Louisom Bartuom. Također su putovali s generalom Georgesom. U pratnji počasnog konjičkog konvoja, automobil napušta ulice mediteranskog grada zbog prefekture.
Na cesti je lokalno stanovništvo dočekalo šefa francuske diplomacije i jugoslavenskog monarha. Kralj Aleksandar je bio opušten i volio prihvaćati francuske pozdrave. Teško da je pretpostavio da će mu ovo biti posljednji put.
Iskorištavajući situaciju, mladić udara policijski kordon i ukrcava se na vanjsko podnožje automobila. Pucao je i ubio ga na mjestu, gdje je jugoslavenski monarh.
Pucnjavom je teško ranjena Louis Bartu, koji se također povukao. Jedan iz osiguranja iz konjice je uspjeo udariti svojim mačem u glavu atentatora, napadač je teško ozlijeđen i nekoliko sati kasnije umro.
Istraga će kasnije otkriti da je ovo bugarin Vlado Chernozemsky… Svjetski mediji nazivaju ove događaje “bombardiranjem stoljeća”.
Iz današnje perspektive, ono što je učinio Vlado Chernozemski bi se osudilo. Ali ako se približimo povijesno i razmislimo o dobi u koje su ti pucnjevi penetrirani, onda stvari postaju puno kompliciranije. Točno gledište ne može biti tako jednostrano.
Kraljevina SHS/Jugoslavija = Srbija želi da sve bude dobro nagrađeno nakon završetka Prvog svjetskog rata u kojem se borila na strani Antante. Pod okriljem dinastije Karajorđević ostvaren je san o “južnom Piemontu”.
Povijesno lažna je definicija koja daje svjetski tisak za ubojstvo kralja Aleksandra. Kazalište stoljeća bilo je u Sarajevu, što je dovelo do početka Prvog svjetskog rata 1914. godine.
Bombardiranje u Marseille nije dovelo do novog rata. Nadalje, to nije dovelo do šokova koji su fatalni za cijelu Europu.
Vlado Chernozemski je ruka koja pritiskala okidač protiv Aleksandra Karajorđevića. Isti Aleksandar koji je tijekom balkanskih ratova /1912-1913/ ošamario bugarsku djevojku Vaske Zoicheve. A ovaj to nije zaboravio kao i VMRO i Makedonski Bugari. Glavni uzrok atentata nije bilo makedonsko pitanje već položaj Bugara u današnjoj S. Makedoniji, gdje su Srbi protjerivali bugarske profesore, bugarski jezik i posrbljavali makedonsko stanovništvo.
| BGNES izvor