“Sumnjam, dakle jesam.” 💭
Čak i prije Descartesova slavnog “Cogita”, postoji sumnja. Sumnjati ne znači biti neodlučan ili slab; naprotiv, to znači odbijati uzimati stvari zdravo za gotovo. To je najmoćnije sredstvo kojim raspolažemo za samostalno razmišljanje, koje nas oslobađa potrebe da slijepo slijedimo gomilu.
Oni koji nauče sumnjati prestaju se povoditi za mišljenjima masa i počinju graditi vlastitu istinu. To je polazište svakog istinskog znanja i najbolji dokaz da je naš um aktivan, živ i – prije svega – slobodan.
A ti – imaš li hrabrosti sumnjati ili ti je draža udobnost prepuštanja struji?
Unatoč uporabi umjetne inteligencije – koja je jasno predstavljena kao oblik zabave – pozivanje na Junga precizno je i besprijekorno. Štoviše, taj je psiholog – možda i najpoznatiji od svih – postao sastavni dio zapadne kulture, poznat čak i onima koji o njemu ne znaju ništa. Ni on ni njegovi kritičari ne posjeduju apsolutne istine; ipak, unutar same simbioze bitova i neurona pronalazimo vrijedan rezultat – nužan korak na putu unutarnjeg istraživanja. To proizlazi iz Jungove izvanredne sposobnosti da pojednostavi i na način pristupačan široj javnosti iznese sintezu ljudske misli, od osvita vremena pa sve do suvremenih znanosti.
Umjetna inteligencija ne otkriva ništa novo o ljudskoj psihi; ona nam, naprotiv, svojom optimiziranom preciznošću – koja nadmašuje onu bilo kojeg gurua ili psihologa – pomaže u razumijevanju. Čini to, naravno, oslanjajući se na golem korpus ljudskih podataka i ideja – na tok misli koji ne prestaje otkako smo ga prvi put nazreli, a koji, po svemu sudeći, nikada neće ni prestati.
HOP