HOP

Jeza nas hvata, od mnoštvo pisama i objava koje su napisali i objavili ljudi koji su svojevremeno potražili pomoć

Večeras je veliki broj ljudi disao kao jedan. Disali su svi zajedno za Kristiana, koji je održao čitavo predavanje o disanju, ali njemu disanje nije bilo omogućeno. Pravo na disanje bilo mu je oduzeto!

Kristian je osoba koja je probudila Hrvatsku. Okupili su se jasno dajući da znanja i vlastima, i ravnateljima bolnica, i liječnicima, i tehničarima – da svoj posao moraju raditi savjesno uz ljudskost, a ne bezdušno, gušeći one koji su došli potražiti pomoć.

Jeza nas hvata sve skupa, od mnoštvo pisama i objava koje su napisali i objavili drugi ljudi koji su svojevremeno potražili pomoć. Radi se o najranjivijoj skupini ljudi, o ljudima kojima je u teška vremena potrebna pomoć, razgovor, razumijevanje, osjećaj da nisu sami. A što su doživjeli – upravo suprotno od onoga što su trebali, ostavljeni su potpuno sami, svezani, bespomoćni….. strah koji se skupljao u njima od problema, od težine života, strah od neshvaćanja, u njima se taj strah dodatno pojačao u trenutku kad su ih ostavili potpuno same, svezane, našopane lijekovima. Svatko drugačije reagira na lijekove, svaki lijek ostavlja nuspojave…. Zato je stanje bolesnika nužno pratiti.

Jedna je gospođa večeras rekla, da treba uvesti pravilo strogog nadzora i video nadzora i u psihijatrijskim bolnicama, i u ustanovama za djecu, ali i za starije. To je točno, treba nadzirati skrb o najranjivijima. Međutim, već smo svi konstatirali mnogo puta – ima u bolnicama divnih ljudi. I sama sam se u to uvjerila više puta.

Užasno je da svi oni krasni, divni ljudi budu obilježeni ekipom koja je monstruozno, svojim nemarom, svojim potpuno neshvatljivim terorom i linčom ubijala ljude. Slučaj je htio da smo svi vidjeli kako je to izgledalo sa Kristianom Josipom, mnoge nismo vidjeli. Znamo da je veliki broj preminulih osoba. Kako su preminule? Što se dogodilo?

Mnoštvo nepoznanica, pitanja. Nameću se zaključci, htjeli mi to ili ne htjeli. Najteže će biti onima koji su smatrali da postoje mjesta gdje mogu dobiti pomoć i kad je najteže, kad naiđu na zidove kod ljudi koji su im bliski, kada se možda boje reći da im je teško, da se osjećaju užasno. Sve smo izloženiji stresu, život je sve teži, a ljudi su sve gori…… bit će i dalje ljudi kojima je potrebna pomoć…. za dobro svih njih, želim da se čitav zdravstveni sustav resetira, i to čim prije, a da svi odgovorni – doslovno plate za zločine koje su prema ljudima, naročito prema Kristianu Josipu Perišu napravili.

NADA LANDEKA

HOP