Komentar Antuna Babića
JE LI HRVATSKA SIGURNA ZEMLJA ZA NJEZINE GRAĐANE?
Prof. dr.sc. Miroslav Tuđman: sustav nam je iz kamenog doba
Tema večerašnje emisije Otvoreno na HRT-u bilo je pitanje jesu li hrvatske obaviještajne službe učinkovite? Između ostalih u emisiji su sudjelovali prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, potpredsjednik Saborskog odbora za sigurnost i bivši predsjednik Republike prof. dr. sc. Ivo Josipović. Nažalost, emisija se pretvorila u raspravu tko koga prisluškuje i po čijoj zapovijedi. Moram priznat da mi nakon emisije nije bilo ništa jasno osim onoga što je rekao prof. dr. Tuđman, a rekao je slijedeće: “mi imamo sustav kao da smo u kamenom dobu i sustav nam jednostavno nije učinkovit”.
Kako da se sada ja kao građanin Republike Hrvatske i osoba koja je sudjelovala u stvaranju samostalne hrvatske države, a takvi su danas u Hrvatskoj najmanje poželjni, osjećam nakon što sam, u okvirima pozitivnih zakona Republike Hrvatske, zatražio da Hrvatska liječnička komora istraži neetično, nehumano, nestručno i neodgovorno ponašanje prof. dr. Eljuge kod liječenja moje pokojne supruge, bojnice Hrvatske vojske Janje Ninić Babić.
Kakve to ima veze s represivnim aparatom u Hrvatskoj? Ima jako puno. Bivši predsjednik Ivo Josipović je izjavio, a on to najbolje zna, da i nisko rangirani policijski dužnosnik ima pravo tražiti izlist telefonskih razgovora bilo kojeg građana. Kako se u hrvatskom obaviještajnom i sigurnosnom sustavu ne zna ni tko pije ni tko plaća, to zapravo znači da ako ti je malo niži policijski dužnosnik kum, rođak ili školski prijatelj, da od njega možeš dobiti izlist telefonskih razgovora osobe kojoj želiš nanijeti zlo ili s kojom si u sporu.
Trenutno sam pod obradom jednog “bivšeg” suradnika Udbe
Zbog moje prijave dr. Eljuge Hrvatskoj liječničkoj komori ja sam trenutno pod obradom jednog suradnika Udbe koji je prema vlastitoj izjavi prijatelj dr. Eljuge već četrdeset godina. Taj suradnik Udbe, a to su mi rekli njegovi poznanci iz Kanade, ovih je dana obrađivao, za račun dr. Eljuge, i uporno nagovarao jednog člana moje obitelji da se okrene protiv mene i izjavi da sam ja u mojoj prijavi naveo neistine i nebuloze. U email poruci tom članu moje obitelji dr. Eljuga čak spominje da mu je jedan njegov dobar prijatelj psihijatar savjetovao da ne ide na pogreb moje supruge, jer bi se mogao dogoditi incident. Pod tim se je mislilo da bi ja mogao napasti dr. Eljugu, pa je to razlog zašto nije došao na pogreb. U tom emailu mojem članu obitelji dr. Eljuga također spominje da se on moli Bogu “da meni prosvijetli pamet”. Dakle, aludira se na to da sam ja psihički neuravnotežena osoba, pa se gradi slučaj da me se strpa u ludnicu, kao i neke druge osobe u Hrvatskoj koje su se usudile progovoriti o korupciji i drugim negativnim pojavama.
Da cijela stvar bude još zanimljivija taj suradnik Udbe prošlu subotu se, potpuno nepozvan, pojavio na Godišnjoj skupštini Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, iako su na Skupštinu mogli doći samo članovi koji su dobili pismeni poziv. Na zahtjev jednog člana HNES-a, taj čovjek je bio upozoren kako nema pravo biti na Skupštini, pa se onda brzo pokupio i otišao.
Ja sam u posjedu korespondencije dr. Eljuge s članom moje obitelji u kojoj dr. Eljuga spominje imenom i prezimenom i tog suradnika Udbe, preko kojeg je vršio pritisak na užeg člana moje obitelji.
Još uvijek se ne zna tko je radio i tko još uvijek danas radi za Udbu
Tek sada mi je potpuno jasno da se u Hrvatskoj još ne zna tko je radio i tko još uvijek radi za Udbu. To je i razlog zašto su ljudi u Hrvatskoj danas nakon dvadeset i četiri godine postojanja samostalne hrvatske države toliko nepovjerljivi ne samo prema državnim institucijama, nego i jedni prema drugima.
Čim sam se pridružio borbi za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu još 1973. godine u Australiji bio sam spreman dati i svoj život, a to sam i dokazao čestim odlascima na prve crte bojišnice u Domovinskom ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Danas kad sam ostao bez voljene supruge još manje se bojim za svoj život. Ipak, nastavit ću se boriti za slobodnije i pravednije društvo u hrvatskoj državi do zadnjeg svojeg daha. S tim na umu cijelu spis oko kronologije liječenja moje supruge, uklučujući i email poruke dr. Eljuge, poslao sam mojim prijateljima u iseljeništvu, među kojima su neki i poznati strani političari i diplomati. Naravno, kopiju tog spisa poslao sam i jednim stranim novinama, na engleskom jeziku, s naputkom da se to objavi u slučaju da se meni nešto nasilno dogodi.
Sigurnije sam se osjećao u političkoj emigraciji nego danas u Hrvatskoj
Budući da naš obaviještajni i sigurnosni sustav nije, kako je večeras u Otvorenom rekao prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, učinkovit i kako ga se može lagano zlouporabiti (prema izjavi prof. dr. sc. Ive Josipovića) u političke, ali i osobne svrhe, želim hrvatskoj javnosti i mojim prijateljima u svijetu reći da ukoliko me “pojede mrak” ili budem imao “slučajnu prometnu nezgodu iz koje neću izići živ”, da su u tome svoje prste imali ljudi koji ne odobravaju moje neskriveno otvorene i državotvorne političke komentare, ali i ljudi koji se boje moje prijave Hrvatskoj liječničkoj komori. Dobro je što je prof. dr. sc. Miroslav Tuđman rekao da Amerikanci snimaju sve razgovore preko telefona i mobitela. Naime, sve što sam naveo o razgovoru između mene i osoba koje ovdje spominjem bilo je preko mobitela. Dakle, snimljeno je i dostupno.
Iako uistinu ne strahujem, ali nikada, pa niti u snu, do 1990. Godine, kad sam se vratio u Hrvatsku iz političke emigracije, nisam očekivao da ću se za svoj život trebati brinuti u samostalnoj hrvatskoj državu, za čije sam ostvarenje podredio cijeli moj odrasli život. Tragično je da sam se u tom pogledu osjećao sigurnije u političkoj emigraciji nego danas u Hrvatskoj.
