IMA LI MINISTAR GORAN MARIĆ JOŠ KOJI CRVENI KARTON U DŽEPU?
Neki dan svojim sudjelovanjem u Dnevniku nacionalne televizije „počastio“ nas je ministar državne imovine Goran Marić. Nastup koji me jako razočarao i u meni izvao dodatnu bojazan za zbivanja koja nam predstoje. Naime, znamo da je Goran Marić ministar sa velikim ovlastima i upravo njegov nastup, ne daje mi nadu da će se nešto promijeniti . Vjerodostojnost-riječ koju su u kampanji za parlamentarne izboreHDZ-ovci ponavljali kao papagaji, izlizala se i totalno izgubila svoje značenje. Unatoč konstantnom ponavljanju sadašnje vlasti na čelu sa premijerom Plenkovićem kako su pokrenuli „čudaj toga“, stvarne učinke njihova rada naši ljudi ne prepoznaju. Prepoznaju tek oni koji su uspijeli u promet staviti i iskoristiti svoje članske iskaznice HDZ-a i sklonih istom. Puna usta stručnih, pametnih i vjerodostojnih, a kadroviranjem se na pojedine funkcije ponovno vraćaju stari „provjereni“ kadrovi koji iza sebe ne mogu zatvoriti vrata, jer imaju vrlo dugačke repove. Stalna vrtnja u krug sa jedno pričamo u predizbornoj kampanji, a drugo radimo kad dođemo na pozicije Hrvatsku ne čini boljom zemljom ni u kojem pogledu. Iseljavanje ne prestaje, korupcija ne jenjava, političari se bahate, a ovo malo stanovništva koje u Hrvatskoj živi, dokaz je koliko čovjek može biti izdržljiv!
Vratimo se na intervju i izjavu koju je ministar dao na nacionalnoj televiziji. Ispada da je napokon analizirana situacija i stanje u državnim tvrtkama, a pogotovo u onih 48 koje su strateški važne za RH. Veli naš ministar: „Analiza ne služi za prozivanje i razotkrivanje već za otvaranje problema i tema koje su nužne za Republiku Hrvatsku“! Ministre, pa zar je moguće da nemate želje, snage, volje da vas se pamti kao osobu koja je svojim znanjem i inicijativom promijenila i pokrenula pozitivna zbivanja u RH? Ako je analiza obavljena stručno i profesionalno, a temeljem traženja mjerodavnih institucija, nema razloga istu pospremiti pod tepih i ponašati se na način da prigodno vadimo podatke iz analize kada nam to odgovara i kada nam to treba kako bismo nekoga kompromitirali.
Što znači ministrova izjava u kontekstu borbe RH protiv korupcije i kriminala? Što znači „analiza ne služi za prozivanje i razotkrivanje“? A za što služi? Ministre, zar ne shvaćate kako svojom izjavom štitite i bodrite one koji svojim nečasnim radnjama štete svima nama? Pa vi javno obznanjujete kako je u redu za sebe skrbiti na način koji se kosi sa zakonom! Dakle, ponašanje direktora, predsjednika Uprava, članova Uprava i Nadzornih odbora državnih poduzeća, koji su blago rečeno nerezonski trošili „naš“ novac, je u redu. Građane RH tretira se građanima drugog reda!
„Ministar smatra i da je vrlo teško reći koliko je neopravdano potrošeno novaca, ali na reprezentaciju, službena putovanja, na ono na što se može utjecati u sedam godina potrošeno je 2,6 milijardi kuna“. Dragi moj ministre, ako ne znate čiji je posao da vrši istrage i istražne radnje,onda se raspitajte! Postavlja se pitanje, kako ste uopće postali ministar ako su vam nezakonite radnje, krađa i pogodovanje normalna pojava. Trebamo li se prestati čuditi što su još „stari“i loši HNS i SDP kadrovi u upravama i nadzornim odborima, kada od kraja mjeseca listopada 2016. (održana prva sjednica Vlade RH sa Plenkovićem na čelu), niste našli za shodno smjeniti ih i postaviti nove! Ako ništa drugo da su smjenjeni prije pola godine i iznos 2,6 milijardi kuna vjerujem da bi bio manji!
Ministre, možda ipak da razmislite i vidite savjetuju li vas vaši savjetnici kako treba ili im je to što su vaši savjetnici „lupilo u glavu“, pa su izgubili dodir s stvarnošću kao i mnogi članovi uprava i nadzornih odbora. Iz postupaka pojedinaca može se zaključiti da su sastavni djelovi ugovora vaših savjetnika i pod obavezno odlazak u pojedine državne tvrtke i nuđenje „usluga“ bivšim članovima uprava i nadzornih odbora na njihovom ostanku na istim pozicijama. Sigurno vas isto tako vaši savjetnici izvijeste o potencijalnim kandidatima, ovim istima za koje vi nebiste prozivali i razotkrivali, pa neka im gospodin Matković pomogne da ostanu na istim pozicijama. Svi će imati koristi od toga,osim gospodarstvo Hrvatske! No, koga briga. Hrvatska se voli prigodno, od zgode do zgode, a isto tako upotrebljava riječ domoljub!
Prije desetak godina gospodin Goran Marić je jednom tjedniku dao intervju. Na postavljeno pitanje novinara koji je izrazio čuđenje kako je u svoju jednu knjigu Goran Marić uvrstio stavove javnih osoba kao što su Ljubo Jurčić, Mladen Vedriš, Ivo Pukanić i Ninoslav Pavić isti je odgovorio:
„Većina ljudi u Hrvatskoj gleda pogrešno na te stvari. Kod pojedinaca najviše cijenim temeljne ljudske vrline i znanje, a to su individualne kategorije a ne skupne. Zašto je važno je li Ljubo Jurčić iz SDP-a, a netko drugi iz HDZ-a. Zanima me samo je li netko dobar čovjek ili nije i ima li nešto za reći o problematici kojom se bavim. Odakle potječe, gdje je rođen, je li ujedno i član ove ili one stranke ili je apolitičan, ne zanima me. Zanimaju me njihova gledišta na društvene vrijednosti i pojave.“
Gospodine Mariću, upravo ste ovo izjavili! Kako onda kao ministar i član jedne vlade, jedne države, ne želite prozivati i razotkrivati? Vratite nam toga i takvoga Gorana Marića!
Ministar je dao intervju i jednom našem dnevnom listu. U njemu samo ističe HEP u dijelu koji se odnosi na troškove marketinga, a o mnogim drugim izdacima npr. za potrošenih 604 milijuna za usluge, gdje je HEP glavni konzument, te gdje se kriju troškovi konzultanata nema imenovanja „krivaca“, a to je definitivno pored marketinga najjači kanal izvlačenja novca iz sustava. Zanimljivo da on također eksplicitno ne navodi HEP već priča u jednom „gigantskom“ poduzeću gdje posebno i pogrešno navodi plasman samo 2.5 milijardi obveznica uz kamatu od 6,51%, bez ikakve investicijske namjene, da bi se tako prikupljene pare oročile po 0,01%. Istina je da je riječ o daleko većoj, valutno visokorizičnoj cifri i to iznosu od 500 milijuna dolara koje su 2012. god. plasirali ondašnji članovi uprave, te 2015. god 550 milijuna dolara, znamo koji su bili članovi uprave. Inače kod plasmana korporativnih obveznica nužno je investitorima – kupcima obveznica uručiti tzv. „Prospekt“ u kojem se moraju pod punom odgovornošću potpisati svi članovi uprave da će tako prikupljena sredstva biti upotrijebljena za investicijske svrhe na točno naznačenim projektima, a što je u oba puta izostalo. Inače Prospekt kao i ugovor o prodaji obveznica su „zaključani s 10 ključa“ u HEP-u te su zbog navodne poslovne tajne nedostupni, a za pretpostaviti je da je kroz taj dokument HEP „predao“ svoj suverenitet institucionalnim ulagačima pa imamo razloga pretpostaviti da je tako trasiran put sumnjivoj privatizaciji. Kako je HEP zbog „junk“ (smeće) rejtinga garantno nesposobno poduzeće, garanciju za ove plasmane je dala država i tako povećala opći dug države za navedeni iznos. Kakva je drskost kod nositelja ove rabote vidjelo se i u potezu uprave HEP-a koja je pokušala plasirati još jednu emisiju obveznica na ino tržište prije par mjeseci, a na sreću u tom naumu su blokirani od strane resornog ministarstva. Žalosno je da se u ovaj posao nabavke novca na međunarodnom tržištu odvijao u vrijeme kada smo imali višak likvidnosti zbog dobre hidrologije, jeftinih energenata i povećanja cijena el. energije od preko 25%, te kada je HEP ostvarivao dobit od preko 2 milijarde kuna na godišnjoj razini. O svemu navedenom ministar Marić tada u svojstvu predsjednika saborskog odbora za financije kao i još neki tada opozicijski saborski zastupnici bili su upozoravani, a nažalost izostala je bilo kakva reakcija.
Postavlja se pitanje zbog čega se tek sada ministar sjetio o tome vrlo okolišno pričati, pa se ne usuđuje niti reći da se ovdje radi o HEP-u. Inače država se u isto vrijeme zaduživala po stopi od 3,5%, pa se treba pitati što su tada radili regulatori, a i što je tada radio saborski zastupnik Goran Marić koji je bio predsjednik saborskog odbora za financije?
Anđelko Jeličić
HOP
