Je li posljednji hrvatski kralj narodne dinastije, kako to predaja kaže, bio Petar Svačić ili Snačić? On je ipak Snačić, a ne Svačić. Starija hrvatska historiografija učila nas je da je kralj Petar bio Svačić. Ali novija saznanja, novija historiografska istraživanja zaključila su kako je u 19. stoljeću nastala greška, kad je u prijevodu jedne stare kronike njegovo prezime prevedeno kao Svačić. I tako je ono ušlo u narod, u predaju, na kraju i u škole, udžbenike, posvuda se zna za Svačića, pa je i očekivano toliko pitanja otkud sad nova izvedenica prezimena. Slično je i s hrvatskom velikaškom obitelji Frankapan koju svi znamo kao Frankopane, iako je i to pogrešno. Koje su povijesne činjenice? Poznato je da je tada postojalo 12 hrvatskih rodova, među kojima su bili i Snačići.
Također je u povijesti zabilježeno da je u doba kralja Dmitra Zvonimira postojao ban Petar Snačić. Ali nema povijesnih dokaza da je to kasnije bio i kralj, ista osoba, iako je to i moguće. Jednostavno, o porijeklu kralja Petra ništa se ne zna. Kako o prezimenu, tako je u narod ušla i pogešna činjenica o mjestu njegove pogibije 1097. godine.
Učili smo da je poginuo u borbi s vojskom ugarskog kralja Kolomana na gori Gvozd koja je danas Petrova gora. No ni to nije točno. Kronike bilježe da je ubijen po Kolomanovu nalogu, znači da je zarobljen i pogubljen. I bitka se nije odigrala na današnjoj Petrovoj gori, nego negdje južnije, bliže Kninu.-piše Vojna povijest.
Pročitajte više na: https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/posljednji-hrvatski-narodni-kralj-petar-bio-je-snacic-a-ne-svacic-925272 – vojnapovijest.vecernji.hr
Bitka na Gvozdu, hrvatsko-ugarski oružani sukob koji se vodio 1097. godine na gori Gvozd između hrvatske vojske predvođene kraljem Petrom Snačićem (prema starijim izvorima Svačićem) i ugarskih snaga pod zapovjedništvom kralja Kolomana Arpadovića. Do bitke je došlo uslijed zaoštravanja dinastičke krize nakon smrti Stjepana II., posljednjeg hrvatskog kralja iz dinastije Trpimirovića (sama kriza započela je nekoliko godina ranije, kada je 1089. umro kralj Dmitar Zvonimir), te ugarskog polaganja prava na hrvatsku krunu. Sraz dviju vojski na planini Gvozd bio je vrhunac tih dugotrajnih političkih i vojnih previranja u Hrvatskoj. Bitka je završila katastrofalnim porazom Hrvata i smrću kralja Petra, što je imalo dalekosežne posljedice i značilo presudnu prekretnicu u hrvatskoj povijesti, jer od tada hrvatskim zemljama više nikad nisu vladali kraljevi narodne krvi, nego oni tuđinskog podrijetla, a srednjovjekovna je hrvatska država, premda zadržavši mnoge atributedržavnosti, bila izložena mnogobrojnim stranim utjecajima i teritorijalnim posizanjima, što je potrajalo sve do današnjih dana. U spomen na kralja Petra Gvozd je, prema tradicionalnoj hrvatskoj historiografiji, preimenovan u Petrovu goru.-piše Wikipedia, a i povijesni udžbenici.
Spomenik kralju na mjestu navodne pogibelji postavila je šumarija!
Sama priča o Snačiću, kralju ili ne ima i svoj daljnji epilog. Ako je osnova svega istina, a Vojna povijest relevantna, nije jasno tko je dao karlovačkoj šumariji da vodi nacionalnu povijest. Vojna povijest tvrdi da on nije poginuo na mjestu postavljanja spomen obilježja.
Ako je on posljednji kralj naše narodne loze zar akademija i nadležne institucije su podređene karlovačkoj šumariji? Zar će ustanoviti Šumarska akademija znanosti i umjetnosti uskoro umjesto HAZU-i? Kako je moguće da šumarija postavlja spomenike? Ako je šumarija postavila spomenik kralju, jadan nam je kralj…
HOP
