Jedan od svetaca našeg doba koji je nedavno kanoniziran od Rumunjske
Pravoslavne Crkve je Sveti Gerasim Tismanski (ili od Tismane – naziv manastira).
Preminuo tokom progona kršćana od strane komunista, o njemu kruže mnoge lijepe i
nadahnjujuće priče. Njegov odlazak u vječni život je bio predivan. Znao je ispred
svog vremena da će otići na Božić 1951. Godine.
Dan njegovog odlaska je opisan od strane mnogih zatvorenika s kojima je proveo
vrijeme u zatvoru, ali najimpresivniji iskaz dolazi od strane Luteranskog pastora
Richarda Wurmbranda:
„Ozbiljno sam se razbolio u zatvoru. Bio sam samo korak od smrti. S moje desne strane
ležao je svećenik po imenu Gerasim (Iscu). On je bio monah jednog
manastira (Tismana). Ovaj čovjek u svojim četrdesetim godinama je bio toliko
izmučen da je jedva ostao na životu. Ali i dalje, njegovo lice je bilo smireno. Govorio
je o njegovoj nadi za spasenjem, o ljubavi o Kristu, o njegovoj vjeri. I bio je pun
radosti.
S moje lijeve strane ležao je komunistički mučitelj koji je izmučio ovog svećenika skoro do
smrti. Ovaj komunist je sam bio uhićen od strane svojih drugova, istučen do
neprepoznatljivosti, i izgubio je duh. Njegova duša bila je mučena u kandžama smrti.
Usred noći, probudio me s riječima: “Gospodine, molim Vas molite se za mene! Ne
mogu umrijeti – učinio sam veliki zločin!”

A onda sam vidio čudo. Vidio sam napola mrtvog svećenika, stoji na pragu smrti,
doziva dva zatvorenika. Oslanjajući se na njih, polako je prošao pored mog kreveta,
sjeo na rub kreveta čovjeka koji ga je mučio i počeo ga milovati po glavi. Nikada ne ću
zaboraviti ovaj trenutak. Izmučeni tješi svog mučitelja. To je ljubav. Uspio je pronaći
utjehu za njega! Tada je svećenik rekao tom čovjeku: “Mlad si – nisi znao što radiš.
Volim te svim svojim srcem.” Ali nije samo izgovorio te riječi. Možete reći “volim te”
na način da su to samo riječi. Ali rekao je to stvarno: “Volim te svim svojim srcem.”
Zatim je nastavio: “Ako ja, kao grešnik, te mogu toliko voljeti, onda zamisli koliko Krist
– samo utjelovljenje ljubavi – te voli! I znaj da svi kršćani koje si mučio također
opraštaju i vole te, a Krist te voli. On želi tvoje spasenje mnogo više nego ti sam.
Sumnjaš je li moguće da ti grijesi budu oprošteni… Ali On ti želi oprostiti grijehe
mnogo više nego što ti sam želiš da ti bude oprošteno. On želi da budeš u Raju s
Njim, mnogo više nego što ti sam želiš biti u Raju s Njim. On je sama ljubav. Ali
moraš mu se okrenuti i pokajati se.«
I u ovoj zatvorskoj ćeliji, gdje je nemoguće sakriti bilo kakve tajne, čuo sam priznanje
ubojice pred njegovom žrtvom. Možda se život čini svjetlijim u romanima, ali nijedan
romanopisac nikada ne bi mogao opisati nešto slično. Žrtva, koja je stajala na pragu

smrti, primila je ispovijed svog ubojice – mučeni je oslobodio svog ubojicu od
njegovih grijeha.
Zajedno su se molili i zagrlili. Svećenik se vratio u svoj krevet i te noći oboje su umrli.
A bila je Božićna noć! I to ne samo Božićna noć, kada se sjećamo da je Krist rođen u
Betlehemu prije 2000 godina – bila je to noć kada se Krist rodio u srcu komunističkog
mučitelja. Vidio sam to vlastitim očima.“

Preveo Matko Tirić s izvora: Archimandrite Gherasim (Iscu), Hesychast of the
Communist Dungeons https://orthochristian.com/148639.html