Ako je naša kognitivna arhitektura dijelom rezultat informacijskog otiska kodiranog u specifičnoj prirodi naše DNK, onda smo i mi ono što su bili naši preci; mi smo prirodni nastavak atavističke mentalne dimenzije, koja se samo djelomično može rekalibrirati prema obrascima i modelima koji pripadaju emergentnoj mentalnoj dimenziji, specifičnoj za svaki društveni kontekst kojem pripadamo.
Možda je to razlog zašto se svi možemo smatrati, u određenom smislu, besmrtnima.
HOP
HOP -portal na Telegramu
