Marija u svojem spjevu ‘Veliča’ ne govori da je zadovoljna jer je Bog pogledao na njezino djevičanstvo, dobrotu i ljupkost, na njezine vrline koje su je resile, nego što je pogledao na poniznost službenice svoje, na njezinu malenost. Bog na to gleda. Steći nam je dakle tu mudrost da se ‘marginaliziramo’, da nas Gospodin pogleda. Neće nas naći u središtu naših sigurnosti, zacijelo ne. Tamo Gospodin ne zaviruje. Naći će nas na marginama, u našim grijesima, u našim pogrješkama, u našim potrebama za duhovnim zdravljem, da bismo bili spašeni; Gospodin će nas naći na marginama – ustvrdio je Sveti Otac te nastavio:
To je put poniznosti. Kršćanska poniznost nije u govoru: „Ali, ja nisam nizašto“ – i u tomu skrivati svoju oholost; kršćanska poniznost nije u tomu nego u priznavanju istine: „Ja sam grješnik“; i „Ja sam grješnica“ – to je naša istina, a druga je: Bog nas spašava. Ali spašava nas kada smo marginalizirani; ne spašava nas u našoj sigurnosti. Molimo za milost da steknemo tu mudrost ‘marginaliziranja’, milost poniznosti da bismo prihvatili Božje spasenje – zaključio je Sveti Otac.
