Besmrtnost kozmosa, koji živi i umire kroz vrijeme – vertikalno i geometrijski – putem crne rupe. Geometrijski je jer stvara prostor, postojanje – materiju. Vrijeme ne štedi nikoga, čak ni sam besmrtni kozmos. Kozmos je u nama. Shvaćamo da bez materije – koja generira energiju – ništa ne bi postojalo. Energija je jednostavno drugi oblik materije. To potvrđuje da je sve stvarno; nismo samo hologrami, već stvarna živa materija koja misli, pamti i vječno se obnavlja kroz crnu rupu. Zato je u kvantnoj fizici 2+2=5. To predstavlja nastavak sustava i postojanje svih stvari, uključujući i našu vlastitu vrstu – sustav koji upravlja svime i ponavlja se zauvijek u svakoj galaksiji. Procesi bjesnjenja i umiranja su pod kontrolom ovog vertikalnog, geometrijskog vremena.
HOP
