Današnja glazba je potpuno izopačena.
Novac, nasilje, seks, droge i pobuna protiv autoriteta: to su vrijednosti koje mladima prenose pjesme na vrhu ljestvica.
Kritike starijih generacija su oštre i beskompromisne, ali nisu li licemjerne? Nisu li veliki umjetnici 60-ih i 70-ih veličali iste stvari? Besplatan seks, droge, neposluh?
Čini se da je temeljna razlika ideologija. U 60-ima glazbenici su bili glasnogovornici omladinskih revolucija, koje su imale za cilj predložiti sustav vrijednosti alternativan konzumerizmu i imperijalizmu rođenom 50-ih.
Besplatan seks nije bio hedonizam, već kolektivna ljubav; droge nisu bile za drogiranje, već za otvaranje vrata percepcije; pobuna protiv autoriteta bila je politička, na primjer protiv Vijetnamskog rata i protiv imperijalističkog nasilja. Ova revolucija je propala.
S jedne strane, smrti brojnih mladih umjetnika pokazale su da droge ne otvaraju savjest, već vode do smrti. S druge strane, ugušile su je konzervativne vlade koje su, unatoč prosvjedima, ostale čvrsto na vlasti, nastavljajući koristiti ratove kako bi održale svoju dominaciju.
Nadalje, konzumerizam je primijetio da se pobuna prodaje, pretvarajući politizirane umjetnike u osuđene zvijezde koje prodaju više ploča. U današnjoj glazbi, seksu, drogama i pobuni nedostaje taj ideološki temelj, već ih pokreće hedonistički i nihilistički impuls, nedostaje im volja za promjenom stvari.
Ali to ne čini poruku manje snažnom.
HOP
