Najnovija „priopćenja“ putem sumnjivih mrežnih korisničkih računa potvrdila su još jednom sve prethodno napisano u jednom od mojih pamfleta naslovljenom »Općom defenzivom pred debakl: fokus je na makroplanu!«
Nakon što je Goran Kaurić ostao nijem pred bujicom argumenata, odlučio se na primjenu stare-nove taktike. Shvativši kakvu je grešku napravio u ožujku ove godine kada je javno istupio i difamirajući me – obmanuo javnost – na što je uslijedilo na desetine odgovora s moje strane, odlučio se na iznovično anonimno pisanje. Prema objavljenom zaslonskom isječku vidimo kako Goran Kaurić redovno informacije prenosi suradniku kodnog imena »Roko Dalmatinac«. Možda je pak riječ i o samome Kauriću. Ova šizofrena pojava nas ne treba čuditi, kada uzmemo u obzir i dihotomične političke poruke Damira Stanojevića, bliskog suradnika Gorana Kaurića. Zanimljivo, mreža botova, iako komentira apsolutno sve, propustila je ispisati još pokoji jeftini osvrt povodom moje kritike upućene dotičnom Stanojeviću. No, ni to nije nikakva novost, jer odgovor na svega deset pitanja čekam još od svibnja. Time su potvrdili da se sa svime što dotični piše – slažu. Ova transformacija dijaloga savršeno oslikava moj prijašnji opis „međumrežne zajednice u ruhu subinteligencije i infantilnosti“.
Kako god, »Roko Dalmatinac« nas je počastio s još malo satiričnog sadržaja kakav i priliči potkapacitiranim anonimusima koji nisu u stanju javno odgovoriti na priložene argumente i činjenice. U međuvremenu, ne spominju cigarete koje očito aktivno konzumiraju unutar kulturno-povijesne znamenitosti – rodne kuće bana Josipa Jelačića Bužimskog – jer su one netragom nestale, prema najnovijim informacijama, no još pokoja boca alkohola stvorila se „niotkuda“. Sve to je vjerojatno dio velike zavjere koju predvode strukture s nekih viših instanci, pa potom NN profili moraju u koordinaciji udariti na tobožnje nalogodavce, dok se ime, kako smatraju, potencijalnih „izvršitelja“ – odbija i spomenuti.
Rodna kuća bana Josipa Jelačića Bužimskog koja je kapitalni projekt za hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji, zahvaljujući Goranu Kauriću stavljena je na stup srama, pretvorena u ruglo, a sada je, kako vidimo, postala i predmet dokoličnih pošalica ratnika poniklih u bespućima međumrežja. Problem je samo u tome što oni i dalje nisu u stanju razviti prikladnu strategiju, već ponavljaju isti obrazac, prema kojem se osvrću na motiv akcije. Postalo je toliko jadno da više nema smisla inicirati akcije, ponuditi argumente i ulaziti u ionako nepostojeći dijalog s oligarhijom koja za cilj ima uništiti sve hrvatsko što je preostalo s lijeve strane Dunava.
Podsjetit ću vas kako ovdje nije riječ o jednom incidentu, već o kontinuitetu potpunog zapuštanja identitetskog svjetionika na području novosadske aglomeracije. Umjesto da dotični odgovaraju – oni se nastavljaju rugati u lice hrvatskoj zajednici, ali i hrvatskom narodu u cjelini, jer ovo pitanje jest i od kulturnog, ali i povijesnog značaja, a samim time – ono je svehrvatsko. Vlada Republike Srbije uložila je 600.000 € za otkup te Pokrajinska vlada najmanje 160.000 € za obnovu prostora. Koliko su sredstava uložili Grad Novi Sad, Grad Zaprešić i nekoliko županija u Republici Hrvatskoj te Ministarstvo regionalnog razvoja i fondovi Europske Unije – ostaje nepoznato. Uz sve to, zanemarimo li aktualnu političku instrumentalizaciju ove znamenitosti, uvidjet ćemo kako je dom bana Jelačića zatvoren ≈360 dana u godini.
Hrvatice i Hrvati, to je stvarni problem, a ne nekakve boce koje množe nepoznati konzumenti, a koje su jedino mogle privući one strukture pod čijim je okriljem to postala naša stvarnost. Zahvaljujući njima nije postignut ni sigurnosni minimum, pa tako, tzv. Zaklada nema ni videonadzor. To je samo krunski dokaz degradacije, uz sve opravdane sumnje na korupciju. Taj soj koji rovari ne bi li uhvatio koji žetončić nije ništa ni napravio osim općeg meteža u hrvatskoj zajednici. Ponovit ću: „Pokazuje to lice onih koji se nadaju pokojoj sinekuri od strane Beograda ili pak žetončiću koji će možda slučajno nekome u Zagrebu ispasti u šaht, a zatim će podzemna bujica efluenata isti apsorbirati.“ Pored toga što su u korijenu sasjekli sav turistički potencijal, oni opstruiraju i opće socijalni život hrvatske zajednice, jer Hrvati u Novome Sadu i dalje nemaju barem jedan adekvatan prostor! Neizostavno je napomenuti kako je nemar upravitelja – Gorana Kaurića – tolikog intenziteta, da se nije udostojio reagirati ni na samo oskvrnuće, kada je u svibnju na fasadi, s istočne strane doma, ispisana sljedeća poruka: „I Zagreb će jedne noći u četničke ruke doći“. No, nismo vidjeli da je itko spomenuo daljnju sanaciju objekta. Ostaje mastodonska inercija foteljaša. Ovako će biti i ostati, sve dok lokalni Hrvati ne progledaju.
Nikola Puzović
Hrvatski aktivist, publicist, član DSHV-a
U Novom Sadu, 26. srpnja 2026.
Izvor: Hrvati Vojvodine
