Da se zaista radi o fašizmu i ugnjetavanju drugačijih stavova Frljić i njegov „drug“Blažević ne bi mirno izvodili „trilogiju o hrvatskom fašizmu“ u riječkom HNK, niti bi Frljić kao poznati pljuvač svega hrvatskog (ovo nije kleveta već istina) bio intendant te iste nacionalne kazališne kuće. Ovako imamo dvostruku sprdnju; osvjedočeni mrzitelj Hrvatske i Domovinskog rata dobio je čitavu tu (od njega preziranu i fašistoidnu) državu kao pozornicu za svoje stupidne igrokaze i performanse, kao što je i ovaj posljednji koji se odigrao prije nekoliko dana ispred zgrade HNK. Vidjevši da ne uspijeva „umjetničkom“ provokacijom, Frljić je glatko prešao na izravnu. Budući da je „većina gledatelja katolika, neka bace kamen oni koji su bez grijeha“. Za Frljića znamo da nema nikakvih ograda pristojnosti, civiliziranog ponašanja ili poštovanja u ophođenju, no ovakova rukavica bačena u lice posebice katolicima, govori za sebe. Ova dvojica izgrednika (a ne performera) publici su ponudila na izbor rajčice i kamenje za gađanje, ali i tri kalašnjikova (naravno praznog spremnika, da ostanemo u duhu tog bijednog performansa). Poanta je u tome da Frljić (za kojeg me ne bi začudilo da se pridruži živozidašima) kao ni oni nikada ne riskira vlastiti život i interese kada napada i vrijeđa Hrvate, njegov napad je „fake“, dakle umjetan i lažan, za razliku od branitelja koji su se borili u stvarnom ratu kojeg Frljić i dan-danas negira.
„Performans“ pod motom: ´Mi nastupamo pod punim imenom i prezimenom, a oni anonimno´ – podsjeća na riječi premijera Milanovića uoči predsjedničkih izbora: ´ ili mi ili oni´. Jasno je zbog čega i zbog koje političke struje je Frljiću i sličnim umjetnim antifašistima, a ustvari jugofašistima dozvoljeno izazivanje nereda i potpirivanje mržnje u društvu. To je njihovo pravo poslanje i zadatak, a ne „performans“.
Još jedan „performans“ je jučer privukao pažnju javnosti: onaj koji upozorava na izbjeglice koje su stradale u Sredozemlju
tražeći spas u EU, a čiji je broj ove godine narastao na 2000. Na taj način je jučer obilježen Svjetski dan izbjeglica na Europskom trgu u Zagrebu. Kritizira se migracijska politika EU, koja preplavljena izbjeglicama ne stiže i ne zna odgovor na ovu suvremenu i vrlo osjetljivu problematiku. Volonteri Centra za mirovne studije i studenti Mirovnih studija (usput, kojim vještinama raspolažu apsolventi tih studija na realnom tržištu rada, osim onim „performerskim“?) legli su na pod na Europskom trgu prekriveni plahtama, aludirajući na leševe preminulih izbjeglica. Pusićka se spremno sjetila Domovinskog rata kojeg inače redovito zaboravlja, ističući kako je Hrvatska posebno puna razumijevanja zbog nedavnog rata i valova ratnih izbjeglica, a volonterka Lucija Mulalić prikrpila je svemu ovomu (nećete vjerovati!) i osobe proganjane zbog homoseksualne orijentacije. Sve to zvuči hvalevrijedno i lijepo, no nedostaju predispozicije za takvo obraćanje javnosti. Naime, hrvatska vlast još uvijek dvoji oko toga da li je uopće bilo agresora u tom ratu ili je to bio ipak samo građanski rat i obračun, nije procesuirala zločince, ubojice i silovatelje u tom ratu, dopustila je maltretiranje i uhićenje hrvatskih generala, prešućuje istinu o masovno pobijenim Hrvatima nakon 2.svjetskog rata, otvoreno maltretira branitelje Domovinskog rata interventnim policajcima, opravdava nasilje u crkvi sv. Marka i mirno gleda 250 dana vlastite veterane tog istog rata koji prosvjeduju u šatoru ispred svog ministarstva. Na kraju krajeva, što je s Hrvatima, u ratu izbjeglim iz svojih domova, sela i gradova? Naposljetku, ovu izdajničku protuhrvatsku vlast ne smeta ni najnoviji ekonomski egzodus Hrvata u EU i svijet, dakle, imamo ovdje posla s opasno dvostrukim mjerilima.
Budite na oprezu s „performansima“ i „perfomerima“ , jer je obično riječ samo o plitkom egzibicionizmu u političke svrhe sumnjivih vjerodostojnosti. Osim svega, nedopustivo je takvo agresivno zauzimanje umjetničkog područja koje nesmetano provode samozvani umjetnici i politikanti koji uz podršku vlasti samo iritiraju javnost.
Ingrid Runtić
