Na službenim stranicama UNHCR-a objavljeni su podaci iz kojih se može vidjeti da je do sada evidentirano 264.500 izbjeglica u Europi, većinom iz Sirije, zatim Iraka, Afganistana i Irana. Nevjerojatan broj od 158.456 ušao je kopnenim i morskim putem iz Turske i Libanona u Grčku, 104.000 ušlo je morskim putem u Italiju, 1.563 u Španjolsku i 95 u Maltu. U Srbiju je s današnjim danom ušlo oko 45.000 i mada je njih 30.000 već prešlo našu granicu, možemo ih još više očekivati tokom slijedećih mjeseci u slučaju da Mađarska kompletno zatvori svoje granice. U tom slučaju oko 130.000 ljudi ušlo bi u našu zemlju na putu prema Sloveniji, Austriji i toliko željenoj Njemačkoj.
Ako cijene krijumčarenja izbjeglica nisu lažne, cijena za prebacivanje do Grčke iznosi 1.100 dolara, 3.000 dolara do Njemačke, a do Norveške i Švedske 5.000. Milijuni će biti utrošeni na to da ih svaka zemlja u koju su primarno ušli, besplatno i sigurno prebaci do željenog odredišta. Samo Turska je u ove četiri godine za dva milijuna izbjeglica potrošila oko 6 milijardi eura. I tek sad im se Njemačka ponudila pomoći. Ove brojke teško mogu dočarati koliko je stvarno ljudi u pokretu i kakvi se tu novci okreću, kada imamo na umu naknadu koju EU dotira svojim članicama za prihvat svakog izbjeglice. Nakon izjave predsjednice na državnoj televiziji konačno je svima jasno da je vojsku željela upotrijebiti u mirovne svrhe kao i kod prošlogodišnje poplave. Sve priče o upotrebi vojske u smisu oružane sile spominjali su stalno samo Milanović i Ostojić.
Kompletno šatorsko naselje i sva logistika u Opatovcu podignuto je uz pomoć hrvatske vojske. Hala 2 na Velesajmu sređena je za prihvat izbjeglica unutar 24 sata. Ispred se nalaze tridesetak kemijskih WC-a i lavaboa s vodom. Zanimljivo je da je u zadnji čas konačno i vojska angažirana u gradnji šatorskog naselja kod Tovarnika. Sve je podignuto za desetak sati. O tome niti jedan medij nije niti zucnuo, ali su zato Milanović i Ostojić na sva usta pričali o oružju i bodljikavoj žici i uspoređivali angažman naše vojske s mađarskim načinom. Milanović se zato uspio posvađati sa svim susjednim zemljama i njihovim premijerima unutar prva dva dana od nastupanja krize. Incident s Mađarima i izbjeglicama koje su pratili naši policajci u vlaku za Mađarsku prvoklasni je dokaz nekompetencije ministra Ostojića i premijera Milanovića koji nas dovode u situaciju da naši policajci na tuđem teritoriju bivaju popisani kao ilegalci i uljezi, što je više nego nedopustivo. Usprkos izvanrednoj situaciji oko mase izbjeglica koje prolaze kroz Hrvatsku i velikom opterećenju koje leži na državnim službama, Vladi i svim institucijama zemlje, važno je istaknuti da je premijer zajedno s ministrom unutarnjih poslova sramotno zakazao. Ako je vrhunac njihove sposobnosti da jedan na engleskom koji nije dostojan niti prosječnog hrvatskog pučkoškolca daje upute izbjeglicama u autobusu,dok se drugi prostački prepucava sa srbijanskim i mađarskim premijerima u najnižem žargonu koji više liči na borbe pijetlova nego na komunikaciju, a obojica zajedno minoriziraju ulogu predsjednice kojoj se složno u tercetu s bahatom Pusićkom izruguju – jasno je da se igraju sa ionako narušenom stabilnošću naše zemlje i da nam se svima jako loše piše s takvom ekipom na čelu države. Naš premijer, zajedno s ministrom unutarnjih poslova i s ministricom vanjskih poslova čini iz dana u dan neprocjenjivu štetu našoj državi, a svi zajedno se ponašaju kao tri slona u staklarskoj radnji, pri čemu se mora reći da slonovi u toj priči štetu rade nenamjerno, dok se ovaj trojac ponaša kao da to čini namjerno.
Ingrid Runtić
