Zašto nam gade generala Gotovinu?
Ante Gotovina je simbol hrvatskog otpora.
1998. vlada RH osporava tužitelju ICTY-a (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia) nadležnost za kazneni progon operacija Bljesak i Oluja. Nakon saslušanja predstavnika države u Haagu sudsko vijeće (za to posebno sastavljeno) je prihvatilo zahtjev Hrvatske i time do pravorijeka obvezalo tužiteljicu Arbour na zamrzavanje svih istraga o Bljesku i Oluji. Gotovina stoga s istražiteljima nije razgovarao PO SILI ZAKONA a ne po nagovoru hadezeovaca.
Glavna rasprava o toj stvari u postupku RH protiv haškog tužitelja bila je zakazana za lipanj 2000. godine. Par mjeseci prije tužiteljica Arbour je protivno pritiscima medijske zajednice optužila Miloševića i podnijela ostavku, a nova tužiteljica je postala Carla del Ponte. 2000. se promijenila vlast u Hrvatskoj. Odmah na početku mandata, na prijedlog Ive Josipovića (tada savjetnika Ivice Račana) je napisana i usvojena deklaracija o suradnji s haškim tužiteljstvom u predmetima Oluja i Bljesak. I poslana u Haag čime je RH unilateralno prekinula odluku sudskog vijeća Tribunala iz ´98-me, te samim tim i dokinula raspravno saslušanje predstavnika države zakazano za lipanj. Brijunski transkripti su s Pantovčaka protuzakonito i bez pečata države otišli u Haag. Gotovina je optužen bez da je razgovarao s haškim istražiteljima i ta optužnica je bila teško kršenje i pravilnika o postupku i dokazima kao i odluke Vijeća tribunala iz ´98-me. Zato je on i poručivao da će doći ukoliko mu se omogući razgovor s haškim istražiteljima u Zagrebu što mu je u to vrijeme po sili odluke ICTY- a bilo onemogućeno. I ova činjenica je spominjana na raspravi u predmetu Oluja i to više puta. Sto se tiče ustavnog zakona o suradnji s ICTY-em pitanje je je li riječ o ustavnom ili običnom zakonu i to zato jer je zakon izglasan u Saboru s natpolovičnom a ne dvotrećinskom većinom. Gotovinini hrvatski odvjetnici Ivo Farčić i pokojni Marijan Pedišić su još 2002. godine podnijeli zahtjev za preispitivanjem ustavnosti tog zakona kojeg Ustavni sud do danas nije riješio.- napisala je novinarka Ivana Petrović.
Što predstavljaju mediji? Prodaju od strane predsjednika Tuđmana generala Gotovinu.
Gotovina je, dakle, namamljen na Tenerife kako bi tamo preuzeo novac koji je kao prikupljen za njega od australskih Hrvata.U tim dogovorima sudjeluje Josip Brkić, brat Milijana Brkića, koji koristi Jozu Grgića – Jablana, kao mamac koji bi Gotovini trebao predati novac kao pomoć u bijegu u iznosu od 12.000 eura. Osobe koje sudjeluju u hapšenju Gotovine su zapravo kolege iz obavještajnih službi iz 90-tih i ranijih godina. U trenutku hapšenja, Gotovina kod sebe ima 12.000 obećanih eura i putovnicu na ime Stjepan Seničić. Posebno je indikativno što su apoeni 12.000 eura pronađeni kod Gotovine odgovarali po nominalama i serijskim brojevima novčanica koje su isplaćene prilikom plaćanja otkupnine za otmicu maloljetnog Zagorčeva sina!-piše novinar Petričić.
Mediji sustavno blate generala Gotovinu, kako bi u trenutku objave cijele istine izdajice ispale što manje umazane. Radi se o klasičnoj Rosenborgovoj propagandi koju je često koristio Hitler, u diskreditaciji svojih bliskih suradnika. Gotovina smeta u Hrvatskoj, jer su njegova izdajice na vlasti. Ogađen od medija, lakše prihvaćamo njegovu izdaju.
Drugi nivo smetnje je vanjskopolitički. Desnica nastala na JNA kadru, generalima, admiralima koji su nekada bili milicajci ili kapetani, bazira vanjsku politiku na okrivljavanju Amerikanaca, baš u skladu sa rusofilijom, koje su dio ideologije još iz JNA vremena. General Janko Bobetko, dobar poznavatelj takve oficirske logike, iako i sam dio te škole, strašno je prezirao taj kadar. Bobetko i Gotovina bili su sličnih pogleda na neke ratne operacije. I kadar. Danas Gotovina predstavlja “američki utjecaj”, što se vidi kroz svakogodišnje posjete novog ravnatelja SOA-e Daniela Markića u Pakoštanima, koji posebno ne odgovara Karamarku. Posebno veza Markića i Gotovine jako bode u oči Karamarka. Zašto?
Zašto Hrvatska izdaje NATO saveznike i EU i stalno osigurava poslove za Rusku federaciju? Zašto Stjepan Mesić i Karino Sturm vode privrednike u Rusiju, niču ruske banke, ruske naftne crpke, a sve naše vlasti blagonaklono gledaju na Ruse, iako je Rusija pod sankcijama i veliki saveznik Srbije? Povijest takvog ponašanja nije od jučer. Nakon pljačke jugoslavenskih banaka, lopovi bježe u Rusiju. S Rusijom smo bili vezani naftnim biznisom, naše tvrtke radile su u Rusiji i naša lopovsko-bankarska-politička elita u Rusiji traži zaštitu. Sjetimo se zadnjih poslova, pokušaj prodaje vojnih postrojenja na Lošinju, bijeg ravnatelja DUUD-ija u Rusiju, prodaja Rusima INA-inih crpilišta nafte u Siriji i Sibiru, sve na štetu Hrvatske. To je kršćanska Rusija koju zagovara naša JNA desnica?
Izdajnici države i Gotovine su u zadnje vrijeme jako nemirni.
HOP portal
