Kad ‘Večernjakov’ Hrstić lupeta o hrvatskim mitovima na jugoslavenski način

0
1648

Politologičar i politički komentator Ivan Hristić površnom analizom hrvatskih mitova i postavljenim pitanjima nam je otkrio da nije ni intelektualac ni novinar jer se upustio u nešto o čemu ne zna ama baš ništa, pokazavši jasno da ne posjeduje intuiciju, dok se u iznošenju svojeg zaključka predstavio kao pristran dogmatičar i zastupnik jugoslavenske ignorancije.Njegova pitanja glase: ”Tko su bili ti Hrvati, odnosno preciznije (do)nositelji imena Hrvat, kako su stvarno izgledali, kojim jezikom su govorili, kakav genetski materijal su donijeli?

Njegov zaključak glasi: Odgovor nemamo ni danas.

Sve ovo je objavljeno 8. listopada 2013. godine kad se udvarao tadašnjoj vlasti. Iznio je još mnogo drugih nebuloza, ali na ova pitanja mu želim odgovoriti. Nisam siguran, ali mi se čini da je zbog toga i nagrađen honorarom u Večernjaku i radnim mjestom na N1 televiziji.

Takvi su hrvatski intelektualci i znanstvenici. Takvi nas zastupaju pred svijetom dok se u njima skriva tajna hrvatske tragedije. Međutim, ima i iznimaka kojima se ponosim jer su pravi domoljubi, pravi intelektulci i pravi znanstvenici.

Prvo, Hrvati u samom iskonu nisu bili narod nego civilizacija. Oni su bili misionari koji si širili civilizaciju diljem globusa, o čemu  u njegovoj Historiji mitološki piše Homer. Oni su bili muževi Amazonki koje su zbog misionarstva postale čak i ratnice. Izvorno su se zvali HaraVači prema jeziku koji se danas naziva sanskrit, a riječ hara i vača označuju Sunce i Zemlju kao polove ili spolove stvaranja života na našem planetu.

Riječ hara ima isto značenje kao i riječ tara. Odatle naziv Talmati, odnosno, Dalmati. Hrvati su postali misionari iz Europe jer prvi čovjekov jezik je najbolje sačuvan kod Hrvata iz prijašnje Bosne i današnje Dalmacije. Današnji Dalmatinci većinom su po porijeklu Hrvati iz Bosne koji su bježali prema obali nakon upada Osmanlija. Antički Hrvati sa ovih prostora su libunrnizirani, helenezirani i romanizirani te izgubili svoj slogovni jezik.

Ti civilizacijski Hrvati su također bili tvorci horskopa, prve organizirane znanosti, a na tom horoskopu je utemeljen Stari Zavjet. Početni znakovi horoskopa su bili Hara (Sunce) i Vača (Zemlja), koji su bili na liniji suprotnosti, a danas se poznati  u hrvatskom horoskopu kao Ovan i Vaga. Naziv OVAN  je nastao od riječi ČAVAN, dakle, AVAN. U antičkom i nesemitskom Egiptu sunce se zvalo RA i ARA.

Naš današnji naziv za sunce je semitski jer je nastao od riječi VAČA semitskim čitanjem, dakle,  ČAVA. Dodavanjem sufiksi AN i AČ, dakle, VAN i VAČ, ovi nazivi su postali ČAVAN i ČAVAČ, a to su današnje riječi SUN-CE i ČOVEK (ČOVIK) koje su se još odrazile kao ČAUŠ, ČOVO, ČOJO. Međutim, u drugim jezicima prvi znak horoskopa se često pojavljuje kao ARES, ARIS ili ARIES. Dakle, ulaskom sunca u prvi znak horoskopa započinje  proljeće i rađa se novi  život na zemlji ili reinkarnacija sunčeva duha. Izvorno značenje riječi Haravača je bil bog, jedini i jedinstveni, dvopolni  i  odatle naziv Krist.

Ovo nam pokazuje da je izvorni naziv za Hrvate bio Haravača, dakle, Harvač, Hravač ili Hrvač, a često se pojavljuju kao Arvač i Arvat. Međutim, na latinskom se pojavljuje kao Arva, što semitskim čitanjem postaje Avar i što pod Bizantom postaje Obar. Ovo nam pokazuje da su Avari bili Hrvati i da nisu nestali jer ima mnogo njihovih potomaka među današnjim Hrvatima. Prepoznajemo ih po prezimenima.

Iskonske Hrvate je krščanski Rim nazivao različitim imenima, jer ih je jedino tako uspio razjediniti i polako im nametnuti svoju volju, a kasnije i kršćanstvo. Mi i danas vjerujemo da su Huni bili neki nepoznati narod dok su oni u stvarnosti bili Uni ili Veni (Večni), Buni (Bučni) i Avari, dakle, Harvači.

Ime Harvač se prvi put pojavilo na Mediteranu i Pontusu (Crno moru) i odatle se širilo diljem globusa, ali nastankom različitih pisama i religija nastali su novi jezici koji kao temelj i danas imaju neke hrvatske riječi, neke sa istim, a neke sa različitim značenjima, ali su napisane drugim pismom i pravopisom. Koliko hrvatskih riječi ima u talijanskom jeziku ali ih zbog pisma ne prepoznajemo.

Izvorni Hrvati su bili crnoputi bijelci. Semiti su ih zvali Medi, a bili su na Levantu još poznati kao Huriti, odakle naziv Kurdi, a bili su dio biblijskog plemena Levi ili Libi. To je bilo pleme koje je dobilo ime po astrološkom znaku Lav. Još su bili poznati kao Uri i Urini ili Uriani. Ovo nam pokazuje kako su izgledali. Od ova dva naziva nastaje naziv Liburni.

Sukob Arijaca i Semita nam najbolje otkrivaju otmice Helene i Europe. Europu, koja je bila fenička božica i ljepotica je oteo Zeus. Zbog toga je Trojanac Paris oteo spartansku božicu i ljepoticu Helenu. Nakon toga je izbio rat između Arijaca i Semita. Ovo nam samo pokazuje da su prije dolaska Feničana u Grčku tamo živjeli Hrvati, a to nam pokazuju i neka imena bogova i božica, kao i sam naziv Heleni ili Herasi.

Iskonski jezik Hrvata je bio slogovan, a danas ga nazivaju sans-Krit. Krit stoji za maziv Hrvat. Dakle, najprvo su se pojavili dječji poluslogovi kao ta, ma, va i takom redom, a njihovim spajanjem nastaju prve dvoslogovne hrvatske riječi. Slogovnim jezikom je napisana Baščanska ploča i to sa sanskritskom gramatikom kojom su se koristili Hrvati sve dok je Bartol Kašić nije latinizirao.

Suglasničko pismo na ove prostore su donijeli povijesni Liburni koji su se naselili u Europu sa Levanta i sjeverne Afrike nakon semitizacije tih prostora. Prvi takav jezik je bio suglasnička ekavica koja je kasnije postala suglasnička ikavica. Suglasničkom ikavicom su napisane vedske himne.

Pitanje o genetskom materijalu je apsurdno, posebice ako su nam poznate epidemije kuge koje su više puta desetkovale pučanstvo i velike migracije zbog klimatskih promjena. Međutim na području BiH i Dalmacije jedan gen je najprisutniji, ali ne toliko prisutan da bi narod mogli definirati genetski. Pojam narod je relativno nov, a narode nisu formirali geni nego kultura i običaji.

Riječ običaj je relativno mlada, a sastoji se od riječi OBA i riječi ČAJA koja je često zabilježena kao TAJA i koja je značila običaj. Ovo nam pokazuje da je hrvatski narod imao nebeske i zemaljske bogove. Socijalno su postojale dvije kaste: svećenici, učitelji i ratnici te ratari, stočari i obrtnici.

Ako analiziramo riječ kultura vidjet ćemo da je ona nastala od riječi KULT i URA. Ako riječ kult napišemo slogovno dobiti ćemo riječ čavalata i riječ ura kao čavaraha, vidjet ćemo da je riječ kultura formirana od dvije riječi napisane drukčije, ali su imale isto značenje.

Na koncu mogu zaključiti da je riječ harvač ili hrvat označavala nebeskog boga, a riječ čavaraha  ili avar zemaljskog boga. Od riječi čavaraha, odnosno, avar  nastaje biblijski Abrah-am.

Srećko Radović / pismo čitatelja

HOP