Ekskluzivno: U Jasenovac je zabranjen dolazak poglavaru HPC-a, kojeg nazivaju ustašom i Igoru Vukiću!

0
6772

JAVNA USTANOVA  SPOMEN-PODRUČJE JASENOVAC pod ravnateljstvom Ive Pejakovića zabranila je dolazak na skup arhiepiskopu Aleksandru ispred HPC-a i povjesničaru i novinaru Igoru Vukiću na skup Pohoda stazama hrvatskih mučenika u Jasenovcu 1941-1951 godina pod pokroviteljstvom društva Hrvatski domobran. Ovaj nečuven čin je izazvan činjenicom da neke laži o Jasenovcu je razotkrio Igor Vukić u svojoj knjizi za koju zanimljivo nije tužen od ove ustanove, a isto tako smeta prisustvo poglavara HPC-a u krugu Jasenovca, jer to očito ugrožava drugu laž o autokefalnosti srpske crkve u Hrvatskoj. Igor Vukić je sin logoraša Jasenovca, koji priča sasvim drugu priču od druga kumrovečkog profesora Pupovca. Njemu, sinu logoraša zabranjen je pristup Jasenovcu i time se svjesno krše njegova ustavna i ljudska prava.

hribar-i-obuljen

Prema našim izvorima sumnja se u spletku ministrice kulture Obuljan i njenog dušebrižnika Milorada Pupovca u svezi ovog neviđenog skandala kojeg se ne bi posramio niti sam Joža Broz. Ministrica kulture je poznata iz naslikavanja s kulturnim radnikom Hribarom, koji je kao šef HAVC-a sudjelovao u blaćenju hrvatskih branitelja dopuštajući financiranje filma koji je iste okrivljavao za pokolj u Dvoru na Uni. Prije par dana ministrica je posjetila Jasenovac.

aco i blpupi mačo

Spomen područje  Jasenovac je zabranilo moju prisutnost na komemoraciji jer me optužuju za propagiranje ustaštva. Rođen sam 12 godina poslije 2. svjetskog rata u Bugarskoj, 1000 kilometara od Jasenovca, nemam saznanja da je u mom rodnom gradu postojao ijedan ustaša. Tako da će ove teze odgovorni dokazivati na sudu, zbog lažnih optužbi. Polako se počinjem osjećati kao moj prethodnik i poglavar HPC do 1945. godine, optuživan za nešto što nema veze s istinom, a nakon završetka rata kompletno svećenstvo HPC je pobijeno od strane komunista, što je provorazredni zločin o kojem se šuti godinama.

Ne znam čita li itko u Hrvatskoj rezolucije Vijeća Europe u kojima jasno piše da se treba ponovo istražiti lažirana komunistička povijest, a da su borci protiv komunizma za vrijeme komunističkog režima heroji. Prema tim rezolucijama jasno se da isčitati što je bio komunizam.

U Jasenovac sam htio doći kao pravoslavac svećenik i pokloniti se svim žrtvama. Zanimljivo da ravnateljstvo Jasenovca je zabranilo dolazak dvojici pravoslavaca na komemoraciju; Igoru Vukiću i meni ispred crkve.

HPC jako smeta svima jer razbija laž o oduvjek postojanja srpske crkve u Hrvatskoj. Uopće je čudno kako nitko ne zna zakonike pravoslavlja prema kojima u jednoj zemlji može biti vodeća pravoslavna crkva samo imena zemlje. U Hrvatskoj je vodeća srpska crkva kao da je ovo Srbija. I radi što želi.

Teroristi koji su sada svećenici u pravoslavnim crkvama u Hrvatskoj a došli su iz Srbije nikome ne smetaju, dok mene koji nikada nisam bio dio ustaškog pokreta nazivaju ustašom. Nikome u ovoj zemlji ne smeta pjevanje četničkih pjesama od strane srpskih svećenika, učenje djece četničkim koračnicama, znači čisto širenje mržnje, ali se meni spočitava da sam ustaša iako nisam uhvaćen niti u jednom sličnom činu. U Šibeniku skupina neokomunista obilazi štandove za prodaju knjiga i otvoreno laže kako je moja knjiga zabranjena. Čega se boje? Istine? Božje riječji?

Ova zabrana je atak na vjeru i vjerske osjećaje pojedinaca. Biti će zanimljivo na sudu vidjeti s kojim argumentima barata ravnateljstvo Jasenovaca u obrani teza da sam ja ustaša. U prilogu vam dajem moj govor pripremljen za Jasenovac, pa i sami prosudite koliko u njemu ima ustaštva.- rekao je za naš portal arhiepiskop Aleksandar.

 

GOVOR – JASENOVAC 26.08.2017

 

„Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojima živite. A krvoprolićem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. Ne smije se obeščašćivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam među sinovima Izraelovim.“ (4. Mojsije 35, 33-34)

 

Titovi partizani prolili su nevinu krv Hrvata, i obeščastili Božju zemlju! Sinovi Izraela su svi kršćani na svijetu.

 

Kad su komunisti dana 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovici digli svoj ustanak protiv N.D.H. na zapovjed terorističke Komunističke internacionale iz Moskve, i započeli svoj krvavi partizanski rat u Hrvatskoj, oni nisu objavili rat protiv fašizma, nego protiv hrvatskog naroda!

U prvoj oružanoj akciji su partizani napali vlak sa ženama koje su na zagrebački Dolac nosile mlijeko. To je bila prva „junačka“ partizanska diverzija. U nominalnoj demokraciji Republike Hrvatske se napadače na mljekarice naziva „herojima“. Podpisivanjem ugovora za pridruživanje Eropskoj Uniji Hrvatska je prihvatila kao obavezno i zakonodavstvo Unije pa tako i Europsku konvenciju za osuđivanjem svih totalitarnih režima i činjenicu da su heroji zapravo oni koji su ratovali protiv komunističkih zločina. Postoji čak i odluka Hrvatskog sabora u tom smislu, ali još uvjek unatoč ekshumacijama tisuće hrvatsih žrtava komunizma u Maclju, Hudoj jami, Košnici i drugdje, komunističke ubojice naziva se „antifašistima“, „herojima“ i „oslobodiocima“, a logor Jasenovac se i dalje koristi za stvaranje kolekivne krivnje hrvatskog naroda iako se radi o jednoj optužbi, izmišljena u komunističkoj Jugoslaviji, širena još od partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Zločinac Tito javio je u još u ljeto 1941. svojim gazdama iz sovjetske tajne policije N.K.V.D. u Moskvi, da su Hrvati navodno pobili „500.000“ Srba.

Bivši komunisti, koji se oholo nazivaju antifašistima dijele žrtve, jer tvrde, da su bleiburške žrtve hrvatskog naroda bile zaslužile smrt zbog Jasenovca. Kako dijete likvidirano na Macelju može biti krivo za Jasenovac? Kako jedan dječak, silovan od junačkih partizana i zaklan na Kočevju, može biti kriv za Jasenovac? Možda pletenice hrvatskih djevojaka u Hudoj jami svjedoče o njihovoj krivnju za Jasenovac? Zar je to moguće, da se netko usuđuje tako govoriti u javnom i političkom diskursu u Hrvatskoj, i da k tome može lagati bez ikakve odgovornosti i posljedica? Zar takvi govori nisu huškanje na hrvatski narod, i govori mržnje? Moguće je, jer je to dijabolično. Bože moj, molim te, „zaštiti nas od ruku zlih i od čovjeka nasilnog“!

Istina jest, da su sve zaraćene strane u Drugom svjetskom ratu pa i na hrvatskom ratištu u N.D.H. počinile ratne zločine, ali Titovi partizani, koji su počinili  najviše zločina od svih su sve svoje zločine pripisali ustašama, prolivši hektolitre krvi Hrvata katolika, pravoslavaca, muslimana, židova i pripadnicima svih ostalih vjerskih denominacija u Hrvatskoj.

Licemjerno komunisti prozivaše ustaše za progon židova, a sami su rušili sinagoge, gramzljivo otimali židovske kuće i stanove u Zagrebu, i useljavali u njih, u kojima oni i njihovi potomci žive i danas.

 

Dne 8. svibnja 1945. Njemačka kapitulira i njeni saveznici smatraju da je to kraj II sv. rata u Europi. Vojska NDH  kreće prema Austriji da bi se predali 8.-oj britanskoj Armiji. Morali su to učiniti jer su znali da su Britanci podpisali Ženevsku konvenciju, a SSSR, koji je okupirao Jugoslaviju – ne. Kako u Zagrebu više nema vojske, tako u njega ulaze komunističke bande podređene J. B. Titu i započinju masovno ubijanje „narodnih neprijatelja” i pljačkanje njihove imovine.

U noći s 29. na 30. lipnja 1945. ubijeni su Patrijarh Germogen, svo svećenstvo HPC i mnoštvo pravoslavnih vjernika. Nitko njie bio niti optužen za nekog ratnog zločina već se kao zločin proglašava samo postojanje crkvene organizacije HPC i svrstava ju načelno među zločinačke organizacije.

Sv. Patrijarh Germogen jedini je poglavar neke autokefalne crkve ubijen u Drugom svjetskom ratu, a HPC jedina je crkva u svjetskoj povijesti uništena na ovaj način – ubijanjem cijelog klera.

Mi, u ime Hrvatske pravoslavne crkve, koja je nacionalna pravoslavna crkva u Hrvatskoj svima najavljujemo rječima sv. Apostola Pavla  „…nemojte imati ništa zajedničko s djelima tame, nego ih, naprotiv, otkrivajte! Jer, sramotno je čak govoriti o onome što oni potajno čine. Sve što je otkriveno, svetlo rasvetljuje. Jer, plod je svetla svaka dobrota, pravednost i istina! Živite kao djeca svjetla! Odlučujte se za ono što se Gospodinu sviđa!” (Ef. 5,8-13).

Ne tražimo odmazdu. Kao pravi kršćani oprostili smo zločincima i molimo se Bogu kao što je i sv. Arhiđakon Stjepan molio za duše onjih, koji su njega ubijali.

Oprostiti, ali nikad zaboraviti da ne bi se ponovilo.

Svećenici su po Svetom pismu pozvani odmah nakon proroka, da govore o problemima u društvu, čak i prije vladara. Zato ovakva propovjed. U smrti su svi ravni pa zato i mi molimo neka svi počivaju u miru Božjem!

“U blaženom usnuću vječni pokoj podaj Gospode usnulim slugama svojim svim poginulim na području Jasenovca za vrjeme postojanja logora od 1941 do 1951 i u Domovinskom ratu i učini im vječni spomen.”

Vječni spomen !

Hrvatski arhiepiskop +Aleksandar

HOP