Na komemoraciji za jugonovinarom P. Lucićem iskazao se loš glumac, ponosni nosioc crvene knjižice Vili Matula, još lošijom pjesmom;
Za HNK – spremni!
Pred teatrom, pokraj ušća
Rijeke Rječine,
Stala braća da zabrane
Javne tribine.
Stoji Hrvat do Hrvata,
Uljuđeni svi:
Nećete u kazalište
Dok smo živi mi!
Viče Biondić, Keleminec,
Viče Armada…
Baci kriglu, goni bandu
Van iz teatra!
Korak naprijed, Thompson gotovs,
Svi na Zajca, svi:
”Za dom – spremni!” pjevat ćemo
Ko u operi!
Neće nama kazalište
Vodit Oliver,
Vodit će ga domoljubi,
HaDeZe i kler!
Čujte, pičke mirotvorci,
Bando četnici:
Stići će vas naša ruka
I na Žabici
Stići će vas Božja pravda
Zvana Armada –
Sudit će vam dragovoljci
Mile Biondića!
Slušajte sad poruku
Iz naše birtije:
Nećemo u kazalište,
Nismo ni prije!
Oj Hrvati, braćo mila
Ispred HNK,
Nek’ u mraku svatko svoju
Žrtvu sačeka!
Žrtvu sačeka!
Žrtvu sačeka!
D. Keleminec se zahvalio na besplatnoj reklami;” dok su komunisti potkradali državu, što rade i danas ja sam ju branio kao i Perković. Danas su oni priznati diplomati, političari, privredni radnici, a ja obični radnik koji pošteno zarađujem za obitelj i zbog toga sam problem našoj glumačkoj eliti čak i na komemoraciji.”
Evo Matuli jedna naša pjesmica o njemu;
U šumu se sakrio i piše pjesme Vili Matula,
Nariče i plače mali Vili za Titom i komunizmom kao neka dalmatinska mula,
Ne može prežaliti vremena kad je Juga bila sto jada i jedna muka,
Ne može prežaliti trenutke kad je mogao svakoga u miru da druka,
Sram nas bilo što smo svi klero -fašisti bez Matulinih komunističkih poduka.
Od Hrvatskim brajka i HOS-a njemu je stalno u glavi muka,
I kada ćemo shvatiti da je njegovo komitetsko zanovijetanje- njemu stvarna struka,
A gluma mu je muka…
E Matula, crvena špula, crvena nit,
Ti si propali hit,
Nikada nisi shvatio bit,
Partizanska sranja samo su mit,
I sve što pišeš obični je shit…
HOP
