Retrospektiva Margiela u pariskom Muzeju mode, sjaj monaškog “Bala Ruže”

0
1839
Destrukcijom  do strukturalnosti
Prva pariška retrospektiva modela Martina Margiele izlaže odjeću ostvarenu od proljeća 1989. do ljeta 2009. godine kao i evoluciju belgijskog kreatora koji je inovirao strukturu odjevnih predmeta, te modne sustave.
Rodjen u Louvainu 1957. godine, diplomirao je Likovnu Akademiju u Anversu početkom osamdesetih i radio kao asistent Jeana- Paula Gaultiera izmedju 1984. i 1987. Ujedno je jedini Belgijanac koji je u prijestolnici svjetske mode oformio osobnu modnu kuću. Svojim konceptulnim radom Margiela stavlja u pitanje modne običaje svoga vremena, studirajući konstrukciju odjeće dekostrukcijom pa otkriva njezinu drugu stranu: postavljanje, nezavršetke, čineći vidljivim etape ostvarivanja modela – krojeve, konce, naramenice, način šivanja.
Margiela ostaje modni kreator čije lice nitko ne poznaje! Nema objave razgovora s njim jer je pristalica anonimnosti, poznat po bijeloj boji koju pokazuje u mnoštvu nijansi, krojeći posebne modele  predstavljene na nesvakidašnjim mjestima : parkinzima, skladištima, metro stanicama, napuštenim prostorima…
S preko 130 silueta, videa sa smotri, arhiva i posebnih instalacija, izložba Margiela koja se upravo može posjetiti u pariškom Muzeju mode i kostima, poznatijem kao palača Galliera, pruža poseban pogled na jednog od najutjecajnijih stilista suvremene mode.
Postavka i radionica čija je neutralna scenografija ostvarena uz kreatorovu pomoć, ističe kompozicije prostora budući da Margiela nastoji predstaviti osobni put ustanovljavanjem bliskog odnosa s odjećom! Njegov ulog je  pronaći koherenciju i sklad između odjevnih predmeta i njihove okolice, u muzejskom kontekstu. Zato pokazuje način obličnog izražavanja odjeće stavljene u prostor: vidljive strukture i skupljanja, akumulacije starijih predmeta, instalacije, igre svjetlosti, uobičajene ili prikupljene odjevne predmete pa njihovo “nadbojenje”. Objekt postavke je dekonstruiran jer se radi o prijedlogu djelovanja oko odjevnog radilišta, sto je u tranzitnom stanju s mogućnostima i neizvjesnostima. Sačuvani su otisci ostataka prethodne izložbe kao i nekolicina montaža.  Bijelo ne prekriva sve prostore nego slijedi svjetlost jer je i sjaj te osnova djelatnosti. Upravlja pokazanim preko sjene načinjene od većeg dijela postava.
 Odjeća kao životno iskustvo
Nekolicina instalacija karkterizira izloženo pa su nazvane “sobe fanova”. Nadahnute  izradama japanskog fotografa Kyochi Tsuzukija, najprije su prijašnje snimke i vremenski “treggersi”, kao i rekonstrukcije datog perioda osobne ljestvice, unutrašnje, prožete iskustvom pa zamjenjuju odjeću u životnoj stvarnosti osobnih upotreba.
Prvi period kolekcija Martina Margiele, odnosno deset početnih kolekcija je istinski manifest cijele bogate karijere nadarenog stilista. Smotre su šokirale javnost jer predstavljene u nenaseljenim prostorima, radilištima, zatvorenim metro stanicama pa čak i prodajnim dvoranama organizacija za pomoć siromašnim i nezbrinutim. Svi su doprinijeli da ime belgijskog modnog meštra postane poznato na četiri strane svijeta. Margiela od  predmeta pokupljenih na ulici ili u kantama za smeće, znalački izrađuje modne dodatke, nametnuvši čizmice nazvane “tabi” dok lica manekenki pokriva muslinom, fokusirajući pažnju na odjeću koju nose. Kreator također oformljuje “obrtničku liniju” skupljanjem stare odjeće, što je označilo odjevnu revoluciju početkom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća. Teatarske kostime ili večernje haljine prohujalih doba pretvara u nove, odjevne predmete. Čuvena su i njegova istraživanja broja oversize, koja konkretizira u trećem mileniju.
Godine 1994. oživljava garderobu za lutke 60-tih i 70-tih godina, 20. stoljeća koje povećava na ljudske, tvorničke brojeve. Također stvara nove kolekcije replika nekadašnjih odjevnih predmeta ističući : “Volim odjeću koju nisam sam stvorio!” – pa uvodi čuvenu kolekciju “Replica” koju obnavlja svake sezone.
Izlozba “Margiela/Galliera” je otvorena do 15 srpnja.
Džana Mujadžić iz Pariza za HOP portal