Kada lokalni šerifi guše gospodarske projekte

0
1082

 

Želimo Vas obavijestiti o velikoj nepravilnosti i nepravednosti koja se događa u našoj zemlji. Ovaj tekst neće biti kratak, stoga vas molimo za malo pažnje, vremena i koncentracije.

Pišemo Vam o projektu koji je u Vladi proglašen od posebne državne važnosti za turizam (47. sjednica vlade, 11. točka).Projekt koji je trebao pokrenuti  jedan kraj kojem su turisti i domaći prolazili, a da se u njemu nisu zadržavali, projekt koji je privukao ljude da se vrate u taj zapušteni kraj, projekt koji će pokrenuti lokalno gospodarstvo,  projekt koji će donijeti prihod domaćinstvima u zapuštenom kraju,  projekt kroz koji će se turisti zadržati još koji dan duže,  projekt koji mlade potiče na ostanak i svoje ideje i znanje ne ostvaruju negdje u svijetu i  projekt koji se sabotira iz nama nepoznatih razloga.

Udruga “Rudopolje moje”, osnovana 2012. godine, imala je zamisao pokrenuti selo Rudopolje, ujediniti ljude toga kraja koji su raseljeni po svijetu. Učiniti nešto dobro za zajednicu. Ali stvarno!
Nakon mnogih sastanaka, iskristalizirala se ideja o sportsko-rekreativnom centru “Bijeli Vrh”.
Selo Rudopolje leži na geografski odličnom mjestu, u blizini NP Plitvička jezera, na ličkoj magistrali, veoma prometnoj u ljetnim mjesecima i smještenom između tri Zagreba , Rijeke i Zadra. Dolina okružena brdima, s hladnim zimama punim snijega. Izgledalo je kao odlična ideja koja bi mogla privući i jedan dio od milijunskih posjeta NP Plitvička jezera. Nakon toga tema je postala novac, odnosno kako mala i nova udruga može financirati tako veliki projekt. Logično, kao prvi potencijalni partner bila je Općina Vrhovine na čelu s načelnikom Delićem unutar koje se nalazi selo Rudopolje stoga smo pretpostavili da će Općina objeručke prihvatiti tako nešto jer će uvelike doprinijeti zajednici, Općini i na kraju državi. Općina raspolaže državnim novcem, novcem svih poreznih obveznika, novcem koji dobiva od NP Plitvička jezera jer je vlasnik dijela zemljišta unutar NP. Predložili smo im mogućnost povlačenja sredstava iz EU fondova. Sva ta saznanja davali su nam nadu da ćemo projekt i realizirati.

Početne reakcije načelnika nisu puno obećavale, bilo je tu ne razumijevanja, podcjenjivanja, podsmjehivanja, neodobravanje projekta od strane načelnika Delića s podcjenjivanjem stanovnika Vrhovina i okolnih sela. Nismo odustajali jer volimo naš kraj i htjeli smo ga razvijati. Trebalo je nekoliko mjeseci i mnogo mailova, ukazivanja na EU fondove i sredstva dostupna za razvoj dok načelnik Delić nije pristao na ideju i razvoj projekta, iako još uvijek s podsmijehom. Razvoj takvog projekta na ruralnom i pomalo zapuštenom i zaboravljenom području, u sjeni Plitvica, donio bi mnoge dobrobiti ne samo Udruzi i Općini, nego i svim zainteresiranim stanovnicima. Za početak je planiran zip line dužine 1700 metara, a koji bi tako dobio status najdužeg u Europi, air bike kao potpuno nova aktivnost i atrakcija u Europi, nakon toga i najduži zip line na svijetu dužine 2950 m, te jedan manji zip line namijenjen najmlađima i manje hrabrima. Time bismo postali najveći zip line centar na svijetu! U projektu je planiran i mali sportski aerodrom, biciklističke staze, disk golf teren, umjetna penjačka stijena, uzletišta za paraglajdere, skijaške staze koje bi se ljeti koristile kao downhill staze za bicikle, gorske kućice – prenoćišta, hostel, razne manifestacije s temom lokalne kulture, hrane i običaja, igraonice za djecu, volonterski kampovi. Članovi Udruge imaju široko iskustvo i zanimanje te su i sami aktivni i imaju iskustva s navedenim aktivnostima (paraglajderi, penjači, speleolozi, strojari, građevinari, turistički djelatnici, …) i sudjelovali su u sličnim projektima. Imati takve ljude i takav projekt u Lici, koji će privući i druge stručnjake različitih zanimanja i entuzijaste, pa nije li to sjajno?!

Nakon nekoliko mjeseci uvjeravanja, objašnjavanje i nagovaranje je prestalo. Projekt je odobren, te je potpisan partnerski ugovor s Općinom i projekt je napokon mogao započeti. Lokalna uprava prepoznaje građansku inicijativu! Članovi Udruge bili su presretni jer suradnja je bila primjer kako bi javno-privatno partnerstvo trebalo funkcionirati, unatoč negativnim i suprotnim primjerima u našoj državi. Sav kapacitet i znanje Udruge usmjereno je na realizaciju projekta. Prije same izgradnje objekta, koji bi bio pristupna točka zip linea, obišli smo preko 300 km biciklističkih staza, označili ih i napravili kartu, odradili trasiranje 3 km skijaških staza, izradili projektni zadatak zip linea (statički proračun čeličnog užeta, proračun kolotura, pozicioniranje startnih i dolaznih pozicija, …), projektirali disk golf teren, projektirali penjačku stijenu, odradili veliki dio građevinskih radova, održali nekoliko volonterskih kampova, započeli suradnju s belgijskom agencijom (“Route du Soleil”) čiji su voditelji odabrali naše malo selo kao jednu od destinacija. Članovi su sa zadovoljstvom to sve obavili i uložili tisuće volonterskih sati (za sve postoji email, foto i video dokumentacija!). Sama izgradnja centralnog drvenog objekta zip centra (koji je ujedno i prostor Udruge), nabava materijala i opreme, postavljanje čeličnog užeta, obavljanje mnogih testova zahtijevalo je mnogo resursa (ljudskih, vremenskih, novčanih,…), članovi Udruge su sa smiješkom odradili sve poslove, volonterski sati su se nizali, duge i hladne ličke zime nisu nas zaustavile.

Nakon dugih 5 godina, 2017. godine, na Dan planete Zemlje službeno smo otvorili sezonu. Udruzi su se pridružili novi članovi koji su željeli biti dio projekta, a svojim idejama i znanjem doprinijeti daljnjem i širem razvitku projekta. Mnoge medijske kuće zainteresirali su se za naš projekt, stizali su nam hrvatski (Jutarnji listVečernji listNovi list, RTL, HRT, itd.) i strani novinari (Sunday Times, RTL i mnogi drugi portali), dolazili ljudi od Singapura preko Fidžija do Kanade i JAR-a, sa svih strana svijeta. Sezona je prošla odlično, a tijekom sezone, s obzirom na premašena očekivanja, u više je navrata načelniku nuđen postotak od prodane karte, a što je on odbijao s riječima kako to Općini ne treba, neka samo Udruga radi i nije u minusu. Objekt je posjetilo i na zipu se spustilo nekoliko tisuća ljudi i svi su otišli sa smiješkom i obećanjem da će se vratiti sljedeće godine. Zvjezdice su sjale na našim facebookinstagram ostalim društveno-mrežnim profilima. Rezultati su i za nas bili neočekivani.

Budućnost nam je bila blistava sve do kišnog i tmurnog 10. mjeseca. Bez lažne skromnosti, nakon uspješne sezone očekivali smo pljesak, a dobili zvižduke! Tada su počeli prvi problemi s načelnikom Delićem, iako je do tada sve savršeno funkcioniralo. Službe lokalne samouprave, u okviru svojih mogućnosti i obaveza, pomogle su građanskoj inicijativi i ostavile nas da radimo dalje svoj posao. Ne bi li to tako trebalo biti i nije li to njihova funkcija? Usred sezone Udruga je ulagala značajna novčana sredstva (do tada uglavnom sredstva u vremenu i ljudstvu) jer je projekt nakon dugih godina počeo donositi “plodove” koje smo mogli dalje ulagati, a sve u okviru financijskih mogućnosti i kako ne bismo ometali rad zipa te ugrožavali sigurnost posjetitelja (septička taložnica, solarno napajanje, ured, sanitarni čvor, projekt uređenja okoliša, itd.). Početkom 11. mjeseca imali smo zadnje goste, predali smo financijski izvještaj, zatražili sastanak s vijećem Općine kako bismo prezentirali protekli rad, te krenuli u unutarnje uređenje. Načelnik je odbio naš prijedlog za sastanak s riječima kako za to nema potrebe. Ipak nastavili smo s planiranim radovima i kupili te postavili izolaciju i karbonsko grijanje (nova tehnologija, a naš objekt je trebao bit pokazni primjer). Tada kreću i ozbiljne prijetnje od strane načelnika o tome da će uništiti udrugu, izbaciti nas iz objekta, kazneno goniti, uzeti nam radna mjesta (za koja smo sami zaslužni, uz pomoć Općine i svih građana RH, a ne Milorada Delića), itd., a Udruga zbog straha i neizvjesnosti prestaje s daljnjim radovima i ulaganjima (podovi u objektu, stolarija, izolacija zidova, sustav kočenja, koloture, odijela, …).

Oko Božića stiže nam “čestitka” od načelnika u kojoj nam piše da nam raskida ugovor jer nismo bili dobri gospodari, nismo dovoljno uložili te ostali subjektivni i neosnovani razlozi, a bez dokaza i obrazloženja. Nije li 5 godina volontiranja, tisuće radnih sat po suncu i snijegu, vrućini i hladnoći, orkanskim vjetrovima i više nego dovoljan ulog?! Ne ulaže li gospodar 200 000 kuna na kraju sezone, a ne da gosti slušaju zujanja bušilica dok uživaju u godišnjem odmoru?! Kako je moguće da se partnerski ugovor raskine jednostrano? Ne razgovaraju li partneri ukoliko jedan od njih misli da nešto u odnosu ne valja? Plan nam je bio financijski značajnije početi ulagati na kraju sezone, u periodu do početka sljedeće sezone, ali nije nam se dala prilika, nismo ni jednu sezonu do kraja odradili. Uostalom, projekt bi se trebao završiti u roku od 5 godine.

Hladni i turobni mjeseci su prolazili; sastanci s načelnikom, na temu gdje je Udruga zgriješila da ju se sada bičem tjera, nisu urodili plodom; 4. mjesec (početak rada ziplinea) je bio sve bliže vratima; zbog načelnikove tvrdoglavosti, uskog pogleda, nerazumijevanja i pohlepe, pripreme (marketing, oprema,..) za sezonu nisu se odrađivale. Ipak, kao dobri gospodari, partneri, s vjerom u projekt i odrađivanjem spornog ugovora odradili smo neke marketinške aktivnosti, a što će se kasnije pokazati kao premalo.

Krajem 3. mjeseca radnici lokalnog komunalnog poduzeća “Vrhkom”, u vlasništvu Općine, ulaze u objekt i kreću s radovima za koje je udruga imala sredstva i namjeru odraditi. Početkom 4. mjeseca i zip je počeo raditi, srećom samo vikendima. Petkom smo dolazili ozarenih lica, a pogled nam se smračio kada smo vidjeli smetlište koje su za sobom ostavili radnici Vrhkoma (građevinski materijal, boce alkohola, razbacani i uništeni inventar udruge, …). Sve smo to počistili, uredili objekt i odradili vikend. U nedjelju smo pospremili opremu, inventar i ostalo kako bi radnicima Vrhkoma omogućili nesmetan i normalan rad, te kako bismo sačuvali opremu. Bližila sa špica sezone, a objekt je izgledao kao tek započeto gradilište. Ne odrađuju li se radovi planirano i nakon sezone? Zašto se uvela voda i struja 21.6.2018., a ne u prijašnjih 5 godina kada je objekt nastajao? Ne kopa li se kanal za struju i vodu jednom, a ne dva puta? Je li uništavanje tuđe imovine zakonito (bušenje karbonskog, uništavanje el. instalacija, uništavanje fotonaponskog sustava, …)? Ne krše li se zakoni i ustav ugrožavanjem tuđih života, nenamjenskim trošenjem javnih sredstava (opasnosti na gradilištu, bager ispred ulaznih vrata, otvoreni kanali i megalomanski sustav kamera, …)? Kome je to u interesu? Zamislite lica i komentare gostiju koji dolaze uzbuđeni te dok slušaju upute i sigurnosna upozorenja o ziplineu, oko ušiju im zuje bušilice, bruje motorne pile, pijani ljudi bauljaju! Dođite i pogledajte kako su estetski, a moguće i funkcionalno, uništili objekt za koji bi se i najveći arhitekti otimali. Nismo protiv ulaganja i radova, ali planski i sa smislom, a ne svojevoljno, bez dogovora i ne pridržavanjem ili ne postojanjem projekta.

Od početka 2018. godine prijetnje načelnika Delića postaju sve učestalije i agresivnije. Prijetnje o zatvaranju i uništenju udruge, oduzimanju i zatvaranju radnih mjesta, prijetnje kaznenim prijavama,, omalovažavanje rada (citiramo: “Pa što hoćete, vaša je ionako samo ideja.”, “Dali smo vam zlatnu koku, a vi ste ju uništili”, …), vrijeđanje članova udruge, a vjerojatno i kršenje zakona, piše natječaje za poslove koje trenutno obavlja Udruga, otvara kafić usred prostora gdje se obavlja djelatnost zip linea. Je li to primjer ponašanja javnog službenika?! Ne krši li mnoge zakone?! Kako biste se Vi osjećali da Vas svakoga dana netko vrijeđa, omalovažava, prijeti Vam, zastrašuje Vas, krši ustavno pravo na rad, a taj je ujedno i načelnik oko kojeg kruže razne zastrašujuće priče, neke su već i bile u medijima, hvali se kako ima mnogo kaznenih prijava i sudskih sporova, ali da mu nitko ništa ne može.

Ovo je priča jedne male udruge koje je zbog volje, truda i rada mogla postati velika!
Udruga koja je u pravom smislu riječi udružila ljude, raznih vjera, nacija, starosti, zanimanja, zadržala mlade u Hrvatskoj, otvorila radna mjesta i tu ne misli stati!
Ovo je još jedna tužna priča koju uništava politika!
Zašto nas ne puste da uživamo plodove svoga rada?
Zašto se dozvoljava nasilje?
Zašto se dozvoljava krađa?
Kako bi nam načelnik dao “zlatnu koku” ako je ta “zlatna koka” rođena i stvorena u našim glavama i s našim rukama?
Zašto država ne štiti “male ljude”?
Od kuda lokalnom šerifu takvo samopouzdanje i bahati stav?
Tko stoji iza njega?
Tko ga štiti?

Dužnost je svih nas reagirati u skladu s mogućnostima, službama i obvezama!

Dobri ljudi! Udružimo svoje snage i ne dopustimo da Lijepa naša postane samo uspomena!

Hvala na vremenu i razumijevanje.

Udruga Rudopolje moje.

 

This email was sent to [email protected]
why did I get this?    unsubscribe from this list    update subscription preferences
Udruga Rudopolje moje · Rudopolje · Vrhovine 53223 · CroatiaEmail Marketing Powered by MailChimp