” Otvoreno kažu da treba smanjiti broj ljudi. AI infrastruktura potpune dominacije i kontrole koju rszvijaju treba ogromne količine vode za hlađenje, struje za pokretanje. Zato ljudima ograničavaju potrošnju i traže štednju raznih resursa, ograničiti će kretanje, jer će sve AI gutati. Ako ovo tvrde “znanstvenici” kakve li bi odluke sutra mogla donijeti AI? Ovaj AI centar u Hrvatskoj koji namjeravaju graditi kroz investiciju od 50 milijardi eura, nosi naziv PANTHEON. Panteon je hram posvećen svim bogovima. Biće brži od nečeg takvog negdje iz EU što nosi oznaku “Tier 1”.
Tier je na njemačkom, Zvijer. To je budući bog na Zemlji koji će uništiti sve one koji mu se ne poklone i ne prihvate njegovu “istinu” onako kako je prorokovano kroz Bibliju.”-odličan komentar jednog građanina, pametniji od naših novinara G.P.
Nažalost većina ljudi koja piše i čita o “podatkovnom centru” ne shvaća da zapravo promatra izgradnju temelja novog sustava društva. Tehnokratskog.
Jer AI nije samo aplikacija na mobitelu, “oblak”, već je prvenstveno fizička infrastruktura.
Dakle govorimo o ogromnim halama punih servera. Kilometrima dalekovoda.
Trafostanicama, odnosno masivnim potrošnjama energije, koje bi trebale služiti za regulaciju potrošnje energije građana, od strane AI-a. Paradoksalno.
Koliko samo voda za hlađenje, a koje kažu nema.
Koliko litija, bakra i rijetkih metala. Rudnika.
Ali bez toga nema Četvrte industrijske revolucije o kojoj je brujanje Klaus Schwab.
Jer bez ogromnih podatkovnih centara nije moguće:
* upravljati internetom stvari,
* povezati pametne kuće i gradove,
* analizirati milijarde podataka u stvarnom vremenu,
* razviti sustave digitalnog identiteta,
* provoditi digitalne valute,
* automatizirati društvene procese,
* povezati čovjeka, infrastrukturu i AI u jedinstveni digitalni ekosustav.
Nema tokenizacije svega, kao što je rekao glavonja Black Rocka.
Da, to je stvarna fizička pozadina “digitalne budućnosti” o kojoj slušamo godinama.
I zato projekt poput Pantheon AI centra u Topuskom nije samo investicija, to je simbol smjera u kojem ide ova zemlja, cijeli svijet, i svi šute, iako će sami, njihova djeca živjeti u tom i takvom društvu ako ne kažemo dosta.
Politicari i mediji govore o zelenoj tranziciji, održivosti i digitalizaciji.
Ali nitko od njih ne govori o stvarnoj cijeni svega toga.
Jer AI civilizacija troši goleme količine električne energije, vode, sirovina, čipova, mrežne infrastrukture, i ljudske pažnje.
A da ne govorimo o gubitku privatnosti i sloboda.
Što je društvo “digitalnije”, to postaje fizički ovisnije o ogromnoj tehnološkoj infrastrukturi.
A infrastruktura uvijek znači i moć.
Tko kontrolira podatke, energiju, algoritme, mreže, i AI sustave, taj postupno dobiva mogućnost upravljanja ekonomijom, informacijama i ponašanjem društva. I zato mnogi danas osjećaju da se ne gradi samo tehnološki sustav nego i tehnokratski okvir budućnosti.
Svijet u kojem digitalni identitet postaje ključ pristupa društvu. Digitalna valuta omogućuje potpunu programabilnost novca. Internet stvari pretvara domove i gradove u mrežu senzora, a AI posreduje između čovjeka i stvarnosti, dok praktičnost postupno zamjenjuje slobodu i spontanost
I možda najveća ironija cijelog ovog procesa jest to što će isti sustav koji troši enormne količine energije i resursa vrlo vjerojatno biti predstavljen kao “spas” tijekom budućih kriza tih istih resursa.
Energetska kriza.
Sigurnosna kriza.
Ekonomska kriza.
Klimatska kriza.
Rješenje će uvijek biti isto, više digitalizacije, više automatizacije, više centralizacije, više AI upravljanja.
I većina ljudi će to očito progutati.- izvor N. Ž.
HOP
