Srbi su najveći poraz (10:0) doživjeli od velikog Građanskog kojeg su komunisti uništili 1945. godine

0
2799
Svoj najteži nogometni poraz svih vremena BSK Beograd – Građanski Zagreb 0:10 Srbi su doživjeli od Hrvata
Srbi će to opjevati i oplakati u deseteračkim stihovima i guditi uz gusle slijepoga guslara Filipa Višnjića
Srbima se u nogometu već dogodilo Tarabićevo proročanstvo, te ostaše jednoga popodneva 12. 4. 1920. svi pod jednom šljivom s deset lopti u rasparanoj mreži BSK-a.
U danu kad je Dinamo svoj europski san pretočio u javu, zauvijek je otišao sa životne pozornice jedan od najvećih doajena hrvatskog sportskog novinarstva Zvonimir Magdić – Amigo.Simbolike radi, upravo je posljednjeg dana njegovog života u Zagrebu predstavljena i svečano promovirana u HNS-u i prostorijama nogometnoga kluba HAŠK-a njegova knjiga o legendarnom i proslavljenom nogometašu HAŠK-a i jednom od utemeljitelja Dinama Ivanu – Ici Hitrecu. Tom knjigom o sportskom životopisu slavnoga nogometaša, ujedno i velikoga sportskoga boema i duhovitoga kozera Ice Hitreca, Zvonimir Magdić je zaokružio svoj iznimno bogat opus kroničara  stogodišnje epohe hrvatskoga nogometa. Amigo je upravo bio među svim hrvatskim sportskim novinarima,jedan od najstarijih živih svjedoka stvaranja stoljetne slave hrvatskoga nogometa. I to je okrunio i ovjekovječio desecima nadahnuto i poetski napisanih knjiga na tematiku hrvatskoga nogometa. Kratki, sažeti i nadasve jezgroviti stil pisanja velikoga nogometnog romantika Zvonimira Magdića – Amiga ostat će zauvijek u sjećanju svih sportskih, a osobito nogometu odanih djelatnika. Njegovo britko novinarsko pero odisalo je katkad ditirambom poetskih stihova Gustava Krkleca, nekad i elegijom seriozne proze Antuna Gustava Matoša. Neprijeporno, Zvonimir Magdić je bio najveći pjesnik nogometa među sportskim novinarima, ujedno i najraspjevanije pero sportskih novinara u društvu pjesnika. U spomen na legendarnoga barda sportskog novinarstva Zvonimira Magdića, koji je osebujnim stilom pisanja, postavio kanone prepoznatljivo slobodnog novinarskog Gonzo izričaja u sportskom novinarstvu, izdvojit ćemo njegovu kolumnu s portala Tjedno.hr posvećenu slavnoj i povijesnoj pobjedi zagrebačkog Građanskog nad beogradskim BSK-om u Beogradu.
Dan i mjesto odigravanja utakmice svih utakmica hrvatskih i srpskih nogometaša bio je Beograd 12. travnja 1920. godine. Građanski je pregazio BSK povijesnim i antologijskim rezultatom 10:0. To je za čitavo stoljeće sve do danas bio i ostao najuvjerljiviji poraz bilo koje srpske nogometne momčadi u nekom službenom susretu protiv bilo koga suparnika otkako Srbi uopće igraju nogometnu  igru i otkad su otkrili da nogometna lopta ne odskače zato što je žabac Kraka iz Muppet show programa uletio u loptu. Evo kako je Zvonimir Magdić – Amigo na stupcima portala opisao taj nogometni dvoboj, koji je ušao u sve anale nogometa i ispunio sve svjetske nogometne almanahe. U znak sjećanja na Zvonimira Magdića, prenosimo njegov sjajan novinarski zapis o tom velikom pothvatu zagrebačkog Građanskog, prethodnika današnjega Dinama. Amigo svojim istančanim novinarskim nervom, suptilno, rafinirano i iskričavim i prefinjenim duhom slikovito dočarava velebni trijumf Građanskog protiv BSK-a u Beogradu nesvakidašnjim i povijesnim rezultatom 10:0.
“Jugovina je od prvog dana krenula s – jugom.Osamnaeste. Najprije je Stipica Radić stavio prigovor ujedinjenju Hrvatske sa Srbijom: ” Ne srljajte ko guske u maglu!” Pet dana poslije famoznog, prvog dvanaestog, srbijanske strojo – puške pale bez milosti, sa krovova Jelačić placa po hrvatskim domobranima i Hrvatima Mrtvih i ranjenih. Među domobranima je i Emil Perška, igrač Građanskog. Peti prosinac. I danas se moli na Jelcu za te prosinačke žrtve. Kako je šport onaj koji prvi pokazuje tko je tko, 1920. u travnju, 11. i 12. ( kaj je bilo na tim relacijama dvadeset godina kasnije, zna se – Deseti travanj ), Beograd, kao centrala “hoće, bre, da vidi Građanski.” Prvihrvatski građanski športski klub. Već tada nadaleko poznate Purgere. Pod Avalom čuje se o Vrđuki, Vrbančiću, Šiferu, a Beograd posebice hoće Peršku.Dobrog duha Zagreba, nadasve poznatog Laleca.I konačno, evo te utakmice. Što više dvije. Građanski igra dva puta.U dva dana.”
Nepristrani beogradski novinar Kasapinović
“Što se događalo, “Zagrebačkim športskim novostima” iz 1936. kad Purgeri slave 25 obljetnicu postojanja, beogradski novinar Kasapinović piše svoje dojmove i sjećanja. Nepristrano.”
– Najzad, došao je taj željni i nestrpljivo dočekani dan. Beograd suprostavlja Građanskom – BSK. Beogradski sportski klub. Igralište Beogradskog sportskog kluba nije bilo ograđeno plotom nego žicom. Svet je, veli Kasapinović, bio onda pošten, plaća ulaznice. Gledalaca kao rijetko kada. Razleže se aplauz. Izlaze gosti Purgeri u tradicionalnim plavim košuljama. Svojim ležernim držanjem ostavili su na gledaoce vrlo skroman utisak,pogotovo, kad su počeli nekako nemarno šutirati loptu na gol pred početak igre. ” A, ovi će dobiti dobrih batina od naših” – komentira se u publici. Ovi dobri ljudi nisu ni slutili da je to samo jedan dobar vic. Izlazak BSK-a u lijepim bijelim košuljama i crnim gaćicama još je toplije pozdravljen. Elegantni i kicoški počešljani. Publika je oduševljena i puna optimizma i nade. Počinje. Domaći su u naletu. Navale se redaju. BSK igra brzo i temperamentno. Pucački raspoloženi i pucaju da se sve praši. Gosti su mirni. Hladnokrvno pariraju. Vrđuka ubire prve aplauze. Onda se Šifer ističe taktičkom igrom. Obrana gostiju se ne zbunjuje, već smireno obavlja svoj posao. Publika se smije debelom Vragoviću, ali ubrzo ovaj svojom dobrom igrom i točnim dodavanjima stiče simpatije kod gledalaca.
“Što je to” – kruže glasine – “Naši nikako da pogode cilj.” Obrana gostiju ih nemilosrdno koči. Bskovci počinju da se uzrujavaju. Ubrzo je skrenuo pažnju na sebe omaleni, mršavi centarfor gostiju, dosta aljkavog izgleda ( oni ne znaju da je on poeta i boem, op.a. ). Počeo je da okreće obranu domaćih i pošto ih je sve dobro “izvrtio”, dao je na lijevo postavljenom igraču, koji je smjestio loptu gdje treba. 0:1 za goste.
“Ko je taj mali,kako mu je ime?” Pitaju se gledaoci. Čuje se: “To je Perška.” Gosti sve bolje igraju. Čudno kako oni slabo udaraju loptu, pa i njihovi bekovi. Lopta ide od noge na nogu. Lopta šeta između gostiju. I opet neugodno iznenađenje, 0:2!
I publika se nervira. Bskova je navala opet u akciji. Vasiljević se probio i juri sam prema praznom golu. Strahovit šut pokraj samog direka! Gol – viče gledlište. Ali se Vrđuka kao mačka bacio u kut i skrenuo loptu u korner. Ali je pri tome udario glavom u direk i onesvijestio se. Kad je došao sebi, bio je nagrađen žestokim pljeskom. Bio je to podvig kakav se rijetko viđa. Purgeri su onda u navali i 0:3!
Igra je izgubljena. Domaći se samo brane. Mnogi su iznenađeni dobrom igrom gotiju. Ali, vjeruju da će BSK sutra pokazati pravo lice. Komentari ne prestaju. “Vidjet će oni tko je BSK.”
Nezaboravna druga utakmica
“Ali, to sutra je još tragičnije za Beogradski sportski klub. Rezultat 0:10 nije bio puki slučaj, već jedna lekcija nogometa koju je Zagreb dao Beogradu. Bila je to nezaboravna igra Purgera. “Momčad Purgera pružila je jedan rijetko viđeni zabavni koncert nogometne muzike,jedan čas umjetničkog nogometa, kakvog prestolnička publika još nije vidjela. Lopta je išla kao po koncu između nogu gostiju i golovi su se nizali kao po nekom unaprijed određenom programu. Rupec je pokazao što znači uzoran centarhalf, a Perška što znači jedan pokretni, lukavi centar. Perška je usput pokazao i to da se protivniku ne treba praštati ni kad se vodi 9:0! I on je dao deseti gol iz jedanaesterca. Kako je u to vrijeme bio običaj da klub koji je u velikoj prednosti tuče penal kavaljerski golmanu u ruke ili pored gola, pa je ovaj Lalecov gest bio pozdravljen zviždanjem. Ali, Perška se nije zbunio. One se okrenuo publici i šeretski, smešeći se, pokazao svih deset prstiju. Ovo se još manje dopalo navijačima BSK-a koji su ionako bili zapanjeni rezultatom, pa nije čudo da je nekolicina kamenica poletjelo prema gostima, kad su Purgeri posjedali u fijakere i krenuli u hotel. Purgeri su unatoč ovoga, lepom i znalačkom igrom osvojili srca prestolničkih sportista, jer ta dva dana dvadesete, bilo je prestolničko Kosovo! Za Purgere su scortali Kinert 4, Perška 4 i Granec 2!” – pisale su “Zagrebačke športske novosti” u izvještaju utakmice od 12. travnja 1920. godine u Beogradu BSK – Građanski 0:10.
Dragan Ilić
HOP