Bivši đakon i monah SPC Bojan Jovanović objavio je 2014. godine knjigu “Mafija u Crkvi” i razotkrio homoseksualno pedofilsku mrežu unutar SPC

0
3192
Bivši đakon i monah SPC Bojan Jovanović objavio je 2014. knjigu “Mafija u Crkvi” i razotkrio homoseksualno pedofilsku mrežu unutar SPC
photo_region_BiH_licnosti_kacavenda_vasilije_Kacavenda_01_u_393710263
Nakon toga SPC je Bojanu Jovanoviću nudila dva milijuna eura u zalog šutnje, povlačenja knjige i opovrgavanja tvrdnji, ali je on to odbio
Lašce iz SPC najbolje oslikavaju riječi Dobrice Ćosića i njegovo veličanje laži kao karakterne osobine i najveće srpske ljudske vrline
čosić
Dok god Srbi slijede misao Dobrice Ćosića da im je laž nacionalni interes neće se svrstati među časne i ponosne narode dostojne ljudskog poštivanja
Bivši đakon i monah SPC, otac Serafim ( svjetovno ime Bojan Jovanović ) po cijenu života odlučio je raskrinkati mafiju koja vlada Srpskom pravoslavnom crkvom, nakon što je i sam, kao mladi bogoslov, postao žrtvom homoseksualno – pedofilske mreže unutar SPC. Bojan Jovanović u svojoj knjizi “Mafija u Crkvi”, objavljenoj u Beogradu 2014. godine iznosi svoju šokantnu i traumatičnu ispovijest, dokazujući kako u toj instituciji konce vuče organizirana pedofilsko homoseksualno kriminalna mreža, u koju su uključeni brojni episkopi i svećenstvo nižeg ranga, političari, intelektualci, kriminalci, a sve se odvija uz blagoslov patrijarha Svetog arhijerejskog sinoda i Sabora Srpske pravoslavne crkve. Patrijarha srpskog postavlja politika. U vrijeme komunizma to su činili Dobrica Ćosić i Slobodan Penezić Krcun, potom Slobodan Milošević, a zatim lažni demokrati Boris Tadić i Vojislav Koštunica, koji su i postavili ovoga posljednjega i aktualnoga neizliječivoga i kroničnoga pijanca Irineja za srpskoga patrijarha. Zanimljivo je da ni najteži oblici razvrata, bluda, sotonska oskrvnuća crkava i oltarskih prostora, pa čak niti ubojstva mladih bogoslova, podvođenje djece koja dolaze na vjeronauk i teški kriminal u koji se također organizirano upušta mafija SPC, ne nailaze ni na kakvu osudu, kako crkvene hijerarhije, tako niti države, a ni javnosti u Srbiji i samoproglašenoj “Republici Srpskoj”, koja je jedan od bastiona ove crkve. Ocu Serafimu ( Bojanu Jovanoviću ) iz crkvenih je redova nuđeno dva milijuna eura da o svemu šuti i javno povuče svoje tvrdnje, ali on je unatoč svemu objavio knjigu i nastavlja svoj trnoviti put dokazivanja istine, neovisno o cijeni koju će za to platiti.
hram jovan
Kakva SPC, takav i SANU i njezin višedesetljetni i višekratni srpski samozvanac, duhovni vođa Srba tijekom Titovog komunizma kretenizma i Miloševićeva fašizma idiotizma, a riječ je o Dobrici Ćosiću. On je netom nakon svršetka Drugog svjetskog rata Titu sugerirao imenovati za crvenoga komunjarskoga patrijarha i njegovoga zemljaka iz srbijanskoga Pomoravlja, na kraju i višedesetljetnoga poglavara SPC patrijarha Germana, kojega je naslijedio na crkvenome tronu patrijarh Pavle, a njega patrijarh Irinej. Zajednički imenitelj svima im je bila lažna moralna propovijed o istini, pravdi i ljudskome dobru. To su zagovarali na riječima, no na djelu su redom bili oličenje laži, nepravde i ljudskoga zla, kako u ratu, tako i u miru. I to je ponašanje vrhovnih poglavara SPC i njihovoga svećenstva sukladno mislima Dobrice Ćosića zvanog Gedža, jedinoga predsjednika nacionalne akademije znanosti u statusu gimnazijalca sa velikom mukom završenom srednjom poljoprivrednom školom. Evo kako mnogim Srbima i dalje omiljeni nacionalni “Gedža”, kalemar iz pomoravskoga sela Velika Drenova kod Trstenika, glavom i bradom Dobrosav, poznatiji i kraće kao Dobrica Ćosić, dočarava srpsku laž kao srpski nacionalni brend i kako laž veliča ljudskom vrlinom, oličenjem srpskoga karaktera, temperamenta, duše i srca svakoga Srbina. Dojam je da pokraj takvog oca nacije, Srbima doista veći očuh nacije u povijesti nikad nije bio potreban.
gerasim
Ako ga Srbi i dalje drže najvećim prijateljem srpskoga naroda, onda im zbilja niti jedan veći neprijatelj nije ni potreban dok god je Srba i Srbije. Dobrica Ćosić je jedan od najvećih tvoraca srpskoga moralnog sunovrata u provaliju i na sam ponor čovjekovoga beznađa i bezdušnosti, upravo radi promicanje njegove filozofije života, izrečene slijedećim sotonističkim mislima, proizišlim iz pakla njegove pokvarene duše:
“Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bijedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u povijesti spašavala laž…”
linta
I glasoviti Antun Gustav Matoš imao je dosjetku o srpskoj laži: “Srbima je laž od Boga.” Srpska se laž pročula nadaleko, sve do daleke Finske na najudaljenijem sjeveru Europe. Finci imaju izreku: “Lažeš kao Srbin.”
Dragan Ilić
HOP