Sjećanje na nekadašnji hrvatski i katolički Bar, u povijesnoj literaturi nazivan gradom Hrvatskih Pompeja

0
4331
 Grad pod planinom Rumijom Bar tiho i kriomice čuva i živi sjećanje i uspomene na hrvatske i katoličke korijene.
 
Sjećanje na nekadašnji hrvatski i katolički Bar, u povijesnoj literaturi nazivan gradom Hrvatskih Pompeja
 
Grad Bar nalazi se u južnom dijelu Crne Gore na obali Jadranskog mora. Najveći je primorski grad u Crnoj Gori, treći po veličini u toj državi, ujedno i najveća luka u crnogorskoj državi.Jedina je općina u Crnoj Gori koju zapljuskuju dvije velike vode, na jugu Jadransko more, a na sjeveru Skadarsko jezero. Među planinama koje ga okružuju, najviša je Rumija ( 1593 metra ). Gradsko područje Bara ima više od 30 000 stanovnika, a područje općine 45 000 žitelja. Na posljednjem popisu Hrvata je bilo samo oko 300. No, popis po vjeroispovijedi pokazao je da u općini ima oko 3300 katolika. Značajan dio toga broja čine ljudi hrvatskog etničkog podrijetla. Asimilacija, strah, stoljetni progoni ili pseudokonformizam, učinili su da se najveći broja katolika ne očituje Hrvatima, iako podrijetlom to jesu. Katolici, samim tim i Hrvati, u barskoj općini žive u sljedećim naseljima, odnosno katoličkim župama: Sutomore, Brca, Sušanj ( Kotorska biskupija ), Zupci, Bar, kao i gotovo potpuno iseljenim župama Šestani i Livari (Barska nadbiskupija). Prvih se pet župa nalazi uz more, a posljednje dvije druge strane planine Rumije uz obalu Skadarskog jezera. Specifičnost barskog područja jest da su to najjužnije autohtone župe u kojima se mise služe na hrvatskom jeziku. Susjedna općina Ulcinj jest i govorno i misno područje albanskog jezika, premda je prije samo nekoliko desetljeća i ondje postojala hrvatska misa.
Toponimi Bara i okolice, kao i patronimi, zorno svjedoče o kršćanskom, katoličkom, dakako i hrvatskom karakteru njegovih negdašnjih, ali i sadašnjih žitelja. Naselja kao što su Sutomore (sv. Marija), Sutorman (sv.Roman), Sustaš (sv.Anastazije Staš), Suban(sv.Urban), Lovrijenac (sv.Lovro), Bartula (sv.Barol), Menke (sv.Dominik), Brbot (sv.Barbat), Maruškovo, Borisi (po prezimenima barskih plemićkih obitelji), Spič (latinski hospitium), Ratac, Zaljevo, Mirovica, Gretva, Marovići, Hrvaćevo, Nehaj, Mikulići, Ilino, Cesardol… te prezimena kao što su Hrvatin, Lukšić, Brkan, Kovač, Zanković, Zgradić, Medović, Madžar, Filipović ( u Spiču ), Matković, Paladin, Vitić, Peranović, Talić, Glavanović, Kalica, Carević ( u Sušnju ), Antinučević, Marinović, Vretenčić, Dumezić, Vicković, Ivović, Ćetković (u Zupcima), Dabović, Stanković, Đurović, Vučetić, Markoč, Marković, Barlović, Pavlović, Janković, Tagić, Lukić, Čelić ( u Šestanima ), Alferović, Debelja, Marović, Nogić, Martinović, Tripović, Ivanović, Kirović, Trceta ( u Baru ili neposrednoj okolici), uvjerljivo potkrepljuju prethodnu tvrdnju.
Smješten između Jadranskog mora i planinskog vijenca koji ga dijeli od kontinenta, obrubljen pitomim i plodnim poljem, grad Bar svojim je iznimnim klimatskim i uljudbenim uvjetima oduvijek bio mjestom privlačnog življenja. Bar čine i njegovi žitelji različitih nacija i vjera, gdje su tijekom povijesti neizbrisiv trag ostavili i Hrvati, te više od desetak narodnih nošnji, poglavito ženskih, među kojima najveći broj čine katoličke, svojim sačuvanim detaljima na odjevnim predmetima posvjedočuju o utemeljenosti zapadne uljudbe  na tom prostoru. Također, jezično bogatstvo sa starim dijalektima u selima nadomak gradu, očuvanim staroslavenskim poluglasom, te riječima kao kruv, njetko, gredem ili dragovoljno, rječito pokazuju, unatoč svemu, neuništivost hrvatskoga narodnog jezika u Baru. Barski prekrasni krajobraz uljepšava jedna od najvećih maslinada na cijelom Jadranu sa  više od 100 000 stabala, među kojima se izdvaja maslina na lokalitetu Mirovica, stara više od dvije tisuće godina, jedna od četiri najstarije masline na svijetu.
Povijesne su prilike razlog da je malo toga očuvano i da o Baru, prije svega u Starom gradu, možemo govoriti kao o “hrvatskim Pompejima”, raskošnoj prošlosti i sadašnjosti u ruševinama. No, riječ je o tako znakovitim ruševinama u kojima se mogu pronaći fragmenti pletera, natruhe glagoljice, prekrasni nadbiskupski i plemićki obiteljski grbovi, ostaci romaničke, gotičke i renesansne ornamentike, iznimni primjerci venecijanske keramike i stakla, da su i eruditi, ali i skeptici poput Krleže, bili zadivljeni monumentalnošću i osobitošću staroga grada Bara.
Bar je jedan od naših najznačajnijih i najstarijih primorskih gradova. Spominje se još u ranom srednjem vijeku. Do pred kraj 16. stoljeća Bar je bio tipičan renesansni južnodalmatinski grad pod mletačkim vrhovništvom, koji se ni po čemu nije razlikovao od svojih zapadnih susjeda. Bio je to grad bogatog kultunog, obrtničkog,te nadasve duhovnog života. Tijekom povijesti promijenio je brojne uprave. Bio je pod Bizantom, dukljansko zetskim vladarima, srpskim despotima, mletačkim duždevima, otomanskim i austrijskim carevima, crnogorskim i jugoslavenskim vladarima. Pretpostavlja se da je u kraćem povijesnom razdoblju imao status gotovo u potpunosti slobodnog grada komune. Na vrhuncu uspona Bar je imao gotovo pet tisuća žitelja, od toga više od 70 plemićkih obitelji, više od 30 crkava, samostana i kapela, na desetine plemićkih palača, raskošnu sakralnu i profanu heraldiku, vlastiti novac, gradski statut, te ustroj tipičan za primorske gradove toga razdoblja. Naime, gradska vijeća patricijsko i pučko, često su bila antagonizirana, što je 1512. dovelo do poznate i krvave “pobune pučana”, uz onu hvarsku, dvije najpoznatije pučke pobune na istočnoj obali Jadrana.
Jedna od institucija koja je nemjerljivo značajna za sveukupnu povijest Bara, ali i cijele regije, nedvojbeno je Barska nadbiskupija, nekoć ugledna i moćna metropolija i primasija pod čijom je jurisdikcijom bilo prostrano područje koje danas zahvaća više država. Utemeljen kao biskupija još u ranom srednjem vijeku, o čemu svjedoče ostaci ranokršćanske crkve iz 6. stoljeća, priznajući jedno vrijeme vlast Splitske i Dubrovačke metropolije, biva uzdignut u status nadbiskupije 1089. godine. Kako u pisanim vrelima potvrđuju križarski ratnici koji su prolazili tim krajevima, Bar je uz Zadar i već spomenute Split i Dubrovnik, postao jedna od četiriju dalmatinskih metropolija.
Dragan Ilić
HOP