Prof. dr. sc. Velo Markovski, ZNANSTVENIK – infektolog: PCR tehnologija (testovi za COVID-19) nije dobra za dijagnosticiranje, cijeli genom virusa ima 30 000 sekvenci,a ova tehnologija dizajnirana je za hvatanje dva ili četiri slijeda

0
15207
VELIKI INTERVJU S UGLEDNIM MAKEDONSKIM ZNANSTVENIKOM –  VIRUSOLOGOM

Prof. dr. sc. Velo Markovski, priznati je makedonski  ZNANSTVENIK – infektolog, profesor na Madicinskom fakultetu Univerziteta Goce Delčev u Štipu i biši direktor Infektivne klinke u Skoplju.

1.Profesore Markovski, mnogi u Hrvatskoj prate vaše istupe na mnogim tv postajama, kako u Makedoniji tako i u državama u okruženju  još od ožujka ove godine, praktično od samog početka ove tzv. pandemije.  Za koronu ste već tada rekli kako je to poznati virus  otkriven  još 1965. godine i naglašavali ste kako nije upola opasan  koliko se o tome javno govori. Također ste tvrdili kako korona nije karantenska bolest te ste se i svim mjerama poduzetim zbog korone čudili.

Danas, skoro šest mjeseci od tada – nakon svih dostupnih nam saznanja koja nisu ni malo ohrabrujuća obzirom da upućuju na neke druge ciljeve cijelog ovog eksperimenta kako ga već duže mnogi znanstvenici a i ljudi iz medicinske znanosti kao i pametni „obični“ ljudi nazivaju  – što nam možete o svemu tome reći danas, kako na sve sad gledate?

Prošlo je devet mjeseci od prvog pojavljivanja SARS cov-2. Nažalost, čak i nakon toliko vremena možemo zaključiti da je znanost jedva napredovala, nije otkrila ništa novo. Dosadašnja znanstvena saznanja i dalje vrijede, podjela virusa alfa korone prisutna je među ljudima svake godine, svake sezone (od regije do regije između 5-35%) i daje prehladu, medicinski nazvanu rinitis, stanje koje je lagano i prolazi za 3-5 dana. Druga skupina su beta koronski virusi (SARS co-1, MERS, SARS co-2) koje karakterizira drugačija klinička slika od virusa alfa korone, odnosno zbog određene mutacije daje iznenađujuće velik broj teških oblika i smrti.
Ali taj se iznenađujuće velik broj odnosi na alfa koronske viruse. SARS kov-2 mnogo manje je   virulentan od ostalih bakterija, virusa i parazita (kolera, hemoragične groznice, gripa, HIV, malarija …).
Prema epidemiološkim karakteristikama, tj. prisutnosti u ljudskoj populaciji KOVID-19, ima više virusa i bakterija koji su puno ozbiljniji problem za ljude (chlamydia trachomatis s oko 150 milijuna novoinficiranih godišnje i devet milijuna sljepoće širom svijeta, hepatitis B s pokrivenošću od oko 2 milijarde u svijetu i milijun smrtnih slučajeva zbog njega (hepatocelularni karcinom i ciroza), hepatitis C s najmanje 180 milijuna u svijetu u kroničnom obliku, rotavirusne infekcije s oko 600 000 smrti zdrave djece zbog dehidracije, oko 2 milijuna smrtnih slučajeva godišnje zbog crijevne infekcije i dehidracija …)

Dakle, unatoč prisutnosti puno ozbiljnijih infekcija i bolesti (zloćudne bolesti, alkoholizam, pušenje …), svijet je odlučio zaratiti se, u najžešćem ratu samo protiv virusa korona. Pritom zapostavljamo žrtve, prelazimo u ofenzivu na ono što je proglašeno najopasnijim virusom i sve žrtve su opravdane. Dosadašnje mjere i borba, prvenstveno SZO, izgledaju kao rat s vjetrenjačama i rat protiv vještica. U stvarnosti nisu dali nikakve rezultate u pogledu pozitivnih rezultata SARS-a kov-2, mrtvih, i što je najvažnije, daleko smo od rješenja i znanstveno opravdane koncepcije.

 inbound2081591462451877374 inbound5928023035233348996

Ne tvrdim ja da KOVID-19 nije karantenska bolest, infektologija i epidemiologija uspostavile su popis karantenskih bolesti prema smrtnosti koja se javlja kao rezultat određenog uzroka. Uz to, za karantenske bolesti (kolera, velike boginje, žuta groznica, kuga …), odnosno bolesti za koje treba poduzeti mjere  karantene su bolesti praćene s preko 30% smrtnosti bolesnika. Udio kritično bolesnih pacijenata s KOVID-19 pozitivnim PCR tehnikom u svijetu je manji od 1%.

Uzmemo li u obzir da je stvaran broj zaraženih SARS-om kov -2 4-5 puta veći (prema svim dosadašnjim saznanjima 80% je asimptomatskih slučajeva, a povećava se i broj bolesnika s blagim simptomima koji zbog straha i neizvjesnosti ne odlaze liječniku). Iz postupaka koji će biti poduzeti, onda dolazimo do jedan posto od 0,01 pacijenta i od oko 0,001-0,002 umrlih, što jasno pokazuje da to nije karantenska bolest i nakon posljedica nije i ne može biti jedini prioritet za ljude, barem ne ako pogledamo pravi znanstveni pristup.

2.Nema dugo, a o tome sam samo jedan kratak tekst s originalnim linkov i tekstom uz prijevod objavila, utvrđeno je kako SVI TESTOVI ZA TESTIRANJE WHO TREBAJU NAĆI POZITIVAN REZULTAT KOD SVIH LJUDI! Znanstvenik koji je ovo anonimno objavio rekao je kako je njegovo istraživanje baze podataka NCBI za nukleotidne sekvence dovelo je do zapanjujućeg otkrića. Jedna od sljedova WHO početnica u PCR testu za SARS-CoV-2 nalazi se u cijeloj ljudskoj DNA!

Slijed „CTCCCTTTGTTGTGTTGT“ je sekvenca početnih slova od 18 znakova koja se nalazi u dokumentu protokola za testiranje PCR-a za koronavirus WHO-a. Link vam stavljam u pitanju kako bi ste i sam isto pogledali.

https://pieceofmindful.com/2020/04/06/bombshell-who-coronavi…

Ako je ovomu tako, a nemamo razloga u ovo sumnjati, što nam imate na sve ovo reći?

 inbound7984880033979614557

Od početka kažem da PCR test nije namijenjen širokoj upotrebi, pogotovo ne probiranju. Jasno je da nam ova tehnologija ne daje relevantne podatke, ali čini se da je znanstvenicima jasno, očito masama nije jasno (a ine treba im biti jasno), ali netko nije doveo državu da poduzme mjere, metode dijagnoze, interpretacije rezultata … ne pitaju se samo infektolozi i imunolozi, postoji referendumska odluka, tj. radi se onako kako većina i najglasnije misli.

Ovdje ću opet pokušati slikovitije objasniti zašto PCR tehnologija nije dobra za dijagnosticiranje ove vrste bolesti, barem ne sama.

Cijeli genom virusa SARS cov-2 ima 30 000 sekvenci. Ova je tehnologija dizajnirana za hvatanje dva ili četiri slijeda. Sama tehnologija zahtijeva da RNA virus transkribira DNA, umnoži i poveća broj. I ovdje nema prigovora (iako je to još uvijek softver). Problem je u interpretaciji pozitivnosti ili mogućih opcija. Da, vidio sam vezu za podudaranje slijeda iz svake ljudske stanice s jednim slijedom virusa, pitanje je sada iz ogromnog broja stanica i patogena u gornjim dišnim putovima hoće li se druge sekvence podudarati.
Nitko to ne može znati, barem ne u ovoj fazi, možda nakon nekoliko godina. Ali ovdje prihvaćamo da je metoda ispravna i s velikom osjetljivošću i specifičnošću hvata viruse SARS cov-2. Što to znači u praksi. Mnogo prilika. Prvo je da smo brisom uhvatili dvije ili četiri sekvence virusa u gornjim dišnim putovima, nismo sigurni je li virus živ. Mrtvi virus imat će iste sekvence. Drugo, uhvatili smo virus izvan stanica, to je vrlo važno kada radimo testove na ljudima koji nemaju simptome. Virus je izvan stanice, ne znamo hoće li ući, postoji mnogo uvjeta koji moraju biti ispunjeni za ulazak.
Kod onih koji imaju curenje iz nosa, virus se vjerojatno riješio stanica koje su umrle pod pritiskom brojnih virusa u stanici. Treće, virus je možda dio normalne flore nekih ljudi (virusi su još uvijek vrlo malo proučeni, a mi još uvijek ne znamo sva svojstva i odnos s domaćinom. Neke bakterije žive u simbiozi s ljudima i vrlo su nam korisne) , Četvrto, moguće je da smo virus udisali, došli do gornjih dišnih putova i izdahnuli ga (slučajni susret).

Od svih mogućih varijanti svjedočimo da se svaki pozitivan test tretira kao zaražen i / ili bolestan. Što je vrlo pogrešno.  Ako virus uspije prevladati sve prepreke i uđe u stanicu, tek tada imamo infekciju koja se može a i ne mora pretvoriti u bolest. Veliki je apsurd da ako virus uđe u stanicu, ovaj PCR test ne može otkriti virus jer tampon ne uzima stanice (drugačije je kada se ova metoda koristi za otkrivanje sekvenci u krvi ili tkivu biopsije).
Dakle, pozitivan PCR test na SARS kov-2 znači da je virus izvan stanice, izvan tijela, može ući u stanicu, ali ako je ušao, trebali bismo provjeriti drugim metodama, otkrivanjem protutijela ili antigena u krvi.

Da parafraziram, to je isto kao kad Luka Modrić puca iz slobodnog udarca s 22 metra. U ovom slučaju s ovom pandemijom dolazi sudac, pita tko će pucati, odgovor je Luka, tada ne mora pucati, mora biti gol, igra gol i lopta je u centru. Igrači iz drugog tima pobune se, ali moćne PR agencije proglašavaju ih teoretičarima zavjere …
Neshvatljivo je za znanost prisiljava sve  samo na PCR test i povrgla je cijeli svijet samo jednom testu koji daje mnogo različitih rezultata.  Posebni  testovi na antitijela prisutna u krvi dat će nam puno relevantnije informacije i moći ćemo donijeti mnogo korisnije zaključke.

inbound1245881096211679849

3. Jedan ste od rijetkih znanstvenika, k tome još i infektologa, koji se javno usudio reći kako se respiratori krivo koriste te da su, citiram vas: “više života ugasili nego što su ih spasili”.

Kako je vrijeme u ovom korona ludilu prolazilo tako su i te informacije izlazile vrlo oprezno u samo nekim medijima. Kakav stav imate danas, nakon svih ovih iskustva u korištenju respiratora diljem svijeta?

Nisam promijenio taj stav, jer nije proizašao iz pretpostavke, već iz prethodnih iskustava u liječenju bolesnika s upalom pluća stavljenih na respirator. U općoj panici koju smo stvorili na početku, utrka za respiratorima i modernim agresivnim mjerama u liječenju KOVID-19 postala je svojevrsni alibi nemogućnosti liječenja prema medicini koja se temelji na dokazima. Svojevrstan izgovor, učinimo sve, stavili smo pacijenta na respirator, ali nažalost bili smo nemoćni.

Potpuno pogrešan pristup, mnogi su smrtni slučajevi u zapadnim zemljama nastali zbog pretjeranog liječenja, a više ih je umrlo zbog respiratornog trakta nego od samog virusa. Isprva su me napali moji kolege anesteziolozi, da sam pogriješio i da su znali svoj posao, ali nakon nekoliko mjeseci shvatili su, a neki od njih su mi priznali da griješe. Sada, nakon 5-6 mjeseci, liječnici s odjela za intenzivnu njegu prihvatili su i u vrlo rijetkim slučajevima koriste respiratore. Nažalost, nismo koristili iskustva iz takozvane pandemije svinjske gripe 2009. godine.

U čemu je problem, respiratori su namijenjeni disanju umjesto pacijenta tijekom operacija, ozljeda glave, kome … ali u svim tim slučajevima pluća su zdrava. U slučaju masivne upale pluća, područje izmjene plinova je znatno smanjeno. Ne zaboravimo da su pluća najdelikatniji organ u ljudskom tijelu. Sam se organizam idealno prilagođava novom stanju i idealno pokušava razmijeniti plinove i ispraviti kiselinsko-bazno stanje.
To čini s preostalim zdravim dijelom. Kad intubiramo pacijenta, prethodno ga opustimo, relaksiramo,  što odmah zaustavlja obrambene reflekse. Zatim, sama cijev kao strano tijelo stvara puno tekućine i tijelo je se se pokušava riješiti. Najvažnije je da sada, bez obzira na model i režim koji je odabrao anesteziolog (ili sam aparat), treba pogoditi idealan tlak, a istodobno izračunati koliko je točno zdrava površina pluća. Svako malo ili veliko disanje je kobno za pacijenta, može doći do barotraume i puknuća alveole, što naglo smanjuje područje zdravog disanja.

Paradoksalno, vrlo hrabro u početku s parametrima koji su daleko i za smještanje pacijenta na intenzivnu njegu, a kamoli na respirator, pacijenti su smješteni, čak je bilo i hitnih slučajeva, stvoren je pritisak samih pacijenata da se što prije stave na respirator pa je čak bio i nedostatak respiratora (u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama). Čak su i jedini kriteriji bili tahikardija iznad 110 / min, periferna zasićenost ispod 90% i omjer PO2 / FiO manji od 250 mm / Hg bili su dovoljni za postavljanje respiratora. Krajnji rezultat bio je katastrofalan.
Sada mislim da se puno pazi i do kraja se samom organizmu ostavlja da to nadoknadi i odabere model i način disanja.

inbound116883175559797615

4. Bili ste gost na skopskoj Alfa TV u emisiji  „Zaspi ako možeš“ (petak 20. 03. 2020.). istu emisiju i vas kao gosta po prvi puta sam gledala dobivši link od poznanice kojaje do njega došla preko FB. Mediji su vas tada opasno napali, a sve one koji su link dijelili nazivali ni manje ni više već „ravnozemljašima“! To je tada još moglo proći za neke, danas, danas više nema dileme, većina vidi kako je riječ zaista o jednom mega eksperimentu sa dalekosežnim posljedicama o kojema mnogi znanstvenici i govore i pišu.  Nažalost, živimo u vremenima potpune kontrole medija te se u vrlo rijetkima možete pojaviti ili nešto napisati. Kako gledate na to zatiranje demokracije, danas je zovemo demoNkracija, jer je izgubila svaki smisao.

inbound6921097842923631171

Znate što, negiranje postojanja KOVID-19 nam ne pomaže. To je velika stvarnost, postoji, u početku je čak 5% pacijenata bilo u kritičnoj fazi, trenutno je broj kritičnih slučajeva svih pacijenata 1%. Da, ima ljudi koji umiru od KOVID-19. Problem je što je bolest pretjerana, što se cijeli svijet zaustavio i ušao u rat u kojem se unaprijed zna da je izgubljen. Što je nametnut neznanstveni pristup, što se cijela dosadašnja znanost ignorira. Loša je stvar što netko iz nekog razloga forsira KOVID-19 kao jedini problem, kao nešto što treba biti ili ne biti, kao opasnost od koje ćemo, ako to ne riješimo, svi umrijeti.

Poput velikog asteroida, koji će nas pogoditi i biti smak svijeta. Da, trenutno smo u ratu, ne fizičkom, ne biološkom, već informacijskom ratu. Uz jednu bolest poput mnogih drugih, manje virulentnu od mnogih drugih, svaki se stanovnik planeta nasmrt preplaši. Nijedna zarazna bolest zaista ne može biti uzrok velikog biološkog rata. To bi trebala biti samo kapsula, a ostalo je trebala učiniti panika. To su učinili mediji. Jesu li namjerno, s planom ili su mediji reagirali panično, ne znam, ne mogu reći. Ali šteta je ogromna, posebno ekonomska, socijalna, gubitak ljudskih prava i demokratskih načela na koja smo bili navikli i za koje smo mislili da su u pravu.

Ono što je dvojbeno jest da je znanost marginalizirana, da se najbolji ljudi koji najviše znaju žestoko napadaju. Nema smisla da ljudi koji su cijeli život radili na respiratornim infekcijama budu izvan cijelog sustava odlučivanja širom svijeta.

5.U vremenima smo strašnih prijetnji , pritisaka,  obmana, zabrana, blokada, od onih u zdravstvu do nezapamćene medijske blokade, a znanost je postala prijetnja istini, te se sve znanstveno utvrđene činjenice proglašavaju nevjerodostojnima,  nažalost,  znanost se  „gura pod tepih“,  a po najnovijim stavovima  o p(l)andemiji  (kako je i ja zovem) nema akademskih rasprava u sučeljavanja stavova.  Nema akademske rasprave, kako reče  hrvatski  znanstvenik, prof. Valerije Vrček,  „ako akademske rasprave ugrožavaju zdravlje ljudi, onda je društvo bolesnije od same bolesti“? Što je najgore upravo nam se sve ovo događa a građani kao hipnotizirani, šute? Zašto šute, što vi o tome mislite? I, dokle će šutjeti? Što će biti „prvi okidač“ za prestanak ove šutnje i pokore?

Rekao sam, ovo je informacijski rat, prijenos vrste informacija danas je sredstvo za modeliranje javnog mnijenja. Ljudi su zbunjeni i u velikoj su mjeri tome pridonijeli. Mnogi su intelektualci počeli čitati i učiti o virusima, infekcijama, patogenezi, a iz mase dezinformacija proizašli su nesporazumi. Drugi je veliki problem što su najspecijalizirani liječnici marginalizirani. Medicina je široko područje, pa tako i infektologija. Fakulteti drže predavanja o više od 150 bolesti, dok neke manje uobičajene bolesti odabiremo, a ne da o njima predajemo.
Od toliko bolesti, da se realno podudaramo sa uskim znanstvenim područjem od interesa (a to su virusne infekcije gornjih dišnih putova) u 1-2 liječnika na milijun stanovnika. Te je liječnike trebalo prepoznati i ostaviti da doktrinarno gledaju. Svjedoci smo da mnogi liječnici iz svojih podružnica (kirurzi, internisti, pedijatri …) diktiraju stavovima i vrlo su medijski izloženi. Njihov je izgovor da je to nova bolest pa svi znamo isto.

inbound4836268186312697081

To je kao kad dođe novo djelo, nova simfonija u filharmoniji, dirigent daje violinski dio klarinetistu. Nekoliko infektologa, uz pomoć imunologa, epidemiologa, moraju poduzeti mjere i predložiti strategije. Iz prethodnih iskustava jasno je da dobri transfuziolozi, hematolozi i iskusni anesteziolozi mogu puno pomoći u liječenju pacijenata na intenzivnoj njezi.

6. Početak najavljene pandemije pratio je scenarij neviđenih mjera izolacija, zabrana rada i kretanja, inhibicija kulturnog, društvenog, vjerskog, obrazovnog i sportskog života. Nakon šest mjeseci od početka istog već se vide prevelike štete.  Ne može se a ne postaviti pitanje jesu li zaista sve te poduzete mjere preventive bile proporcionalne stupnju životnog rizika? U Hrvatskoj je, tek za primjer, više ljudi izgubilo posao, nego što ih je zaraženo virusom.  Danas već imamo podatke kako je u Belgiji, zemlji stroge karantene, umrlo mnogo više ljudi nego u Švedskoj, zemlji otvorenih restorana i pivnica. Sada je već poznato da se nulti europski pacijent pojavio još u studenome prošle godine, možda i ranije… Što mislite, jesmo li naučili  lekciju kako je sve ovo odlična političko-ekspertna sprega  i gušenje života? Što mislite kako će te iste političke strukture reagirati uskoro  nadolaskom sljedeće obične viroze, obzirom da idemo prema jeseni i zimi? Ili nam slijedi dovršetak eksperimenta i novo zatvaranje i strah? Što se još oko svega otkrilo i otkriva?

Neshvatljivo je poduzimati tako sveobuhvatne mjere s takvim ciljem. Znate priču o topovskom pucnju kojim je ubijen šakal. Svakako će šteta biti velika. Jesmo li spremni kao države za svaki takav uzrok boriti se istim mjerama. Možda sljedeće zime imamo KOVID -19. Realno je imati epidemiju gripe, hoćemo li poduzeti takve mjere, hoćemo li svijet ponovo zatvoriti. Što je s ostalim respiratornim agensima, bakterijama i virusima koji nam dolaze u epidemijama.

inbound4215385328240131041

Hoćemo li i dalje živjeti s zaraznim bolestima kao i prije, kao dio svog života ili ćemo se boriti da više nema infekcija. Moram vas razočarati, da nikada nećemo pobijediti bolesti, postoje zarazne bolesti, i bit će, pojavit će se novi uzroci, vratit će nam se zaboravljeni uzroci. Moramo se naviknuti na život s zaraznim agensima, neki nam puno pomažu. Samo u rijetkim slučajevima opasnih bolesti treba poduzeti odgovarajuće mjere. To su karantenske bolesti i druge opasne bolesti sa smrtnošću većom od 15-20%.

Neka ostale bolesti riješi zdravstveni sustav. Drugo je pitanje stvaranje učinkovitih zdravstvenih sustava u koje će se puno uložiti u preventivnu medicinu. Nije dobro kad netko od nas kaže, samo će iznijeti da smo do sada imali bolesti (potkrijepljene službenim podacima) da nas se optužuje kao nekoga koga treba kazniti, kao nekoga tko potiče ljude da se pretjerano ne boje KOVID-a -19. Da mu poželi da se razboli.

 inbound4207674248697766670

7. Mnogi problematiziramo nošenje maski, a počelo se s uvođenjem te mjere upravo u najtoplijem dijelu godine i bez ikakve rasprave oko svega. O znanstveno i medicinski dokazanoj štetnosti neću ni govoriti. Što vi o tome svemu mislite? Uz osobitu zamolbu, zanima me što kao ekspert s velikim iskustvom, kako u svom edukativnom radu ali prije svega kao direktor nekad poznate Infektivne klinike u Skoplju – mislite o odlukama da maske moraju nositi i djeca u školama? Nije li to prevršilo svaku mjeru? Iz više razloga, a prvenstveno zbog psihe i razvoja djece?

 

Da bismo odgovorili je li nošenje maski korisno i potrebno, moramo biti jasni što želimo postići.

Ako želimo  da nema neke bolesti, tj. bolesti gornjih dišnih putova, onda je to u redu.

Ne znamo u kakvu avanturu ulazimo, narušit ćemo vlastitu floru ili ćemo je modificirati, bez korisnih mikroorganizama, bez normalne flore u ustima, koži, crijevima i drugim dijelovima ljudskog tijela, ne bismo preživjeli niti jedan dan.

Nadalje, prema nekim studijama, nošenje maske cijeli dan smanjuje oksigenaciju za 10-20%, što znači da tijelo mora disati jače i brže.
Vidjet ćemo kakve će biti posljedice. Na neki način sprječava izbacivanje štetnih mikroorganizama i čestica iz pluća. Maske bi trebali nositi samo osobe koje imaju simptome i kojima je muka. Što reći za školsku djecu. To ne ovisi o mom mišljenju ili mišljenju bilo koga, to ovisi o odluci na državnoj razini. Ako očekujemo da će pandemija s KOVID-19 završiti za mjesec ili dva i svi bismo trebali prihvatiti nošenje maski. Jesmo li doista sada u vrlo ozbiljnoj situaciji. Očekujemo li da ove zime neće biti gripe, mikoplazme, streptokoknih infekcija.

 

Hoćemo li nositi maske kad postoje ove infekcije. Može se postaviti pitanje, zašto djecu na početku nismo imunizirali, prirodno, zarazivši se infekcijom, kad je bilo jasno da nisu oboljela ili su prošla lako i asimptomatski. Nije li prirodna infekcija prirodna imunizacija bolesti? Sada smo u utrci za dobrim cjepivom, a za djecu smo imali prirodnu infekciju s manje posljedica od mogućeg cjepiva. Tako se može razmišljati, ali unutar državnog stručnog tijela za izgradnju strategija.

 

8. Politika, tijela vlasti u svim državama ne odustaju od nametanja tzv. „preventivnih mjera“ koje se ipak temelje samo na pretpostavkama (ne na iskustvima i dokazima) da su one učinkovite i brane se s pozicije da su jedino moguće rješenje. Zanimljivo je isto tako kako o njima postoji  potpuno suglasje svih važnih institucija, počevši od  vrlo roblematične Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pa do svih tijela vlasti u skoro svim državama u svijetu. Kao znanstveniku, profesoru koji radite s mladim ljudima,  sigurna sam kako ih učite kako je u znanosti konsenzus ipak  i kompromis, a ne konačna istina.  Ovo što nam se svima sad događa  ukazuje na  umišlanje onih koji nam ovo nameću kako se baš svime u prirodi može upravljati. Što nam o svemu tome možete reći?

Ovo pitanje sadrži mnogo odgovora. Traži filozofski odgovor. U svakom slučaju, političarima nije lako donijeti odluku. Koja je odluka ispravna, čak i ako znaju što je ispravno, moraju obratiti pažnju na posljedice takve odluke. Kakva god odluka bila, pola stanovništva će prosvjedovati. Samo stabilna vlada ili vođa s velikim povjerenjem može donijeti ispravnu odluku. Svjedoci smo da čak i takvi vođe imaju velik problem. Kocka se baca. Švedska demokracija pretrpjela je snažne napade i optužbe.

Za mene je ovo pravi način za borbu protiv takve bolesti, jer koliko god se skrivali, za dvije do tri godine doći ćemo do istog broja bolesnih i umrlih, ali s ogromnim posljedicama na drugim područjima. Mislim da je potrebno izgraditi vlastite ili regionalne strategije. Očito je da je strategija SZO kontradiktorna i sve više zemalja odlučuje o vlastitim mjerama.

Mislim da su vlade i institucije previše slušaju, provode mjere SZO-a, zakonski su pokrivene, to im ne donosi rizik,a je li i najbolje? Državne, regionalne konferencije, simpoziji, uz uključivanje stručnjaka iz određenih područja (infektolozi, epidemiolozi, imunolozi, ali i pravnici te pripadnici sigurnosnih snaga) zasigurno će olakšati političarima donošenje odluka.

 

9. Ta tzv. zarazna bolest Covid-19, tvrde mnogi već danas, je samo dopisana na tzv. popis zaraznih bolesti a niti u jednoj studiji na svijetu, niti u jednoj knjizi ili znanstvenom radu NE POSTOJI KLINIČKI ENTITET POD TIM IMENOM u kojem bi bili opisani simptomi bolesti, dijagnostika, diferencijalna dijagnostika, etiologija, patologija, patofiziologija i terapija.  NA TEMELJU KOJIH KRITERIJA LIJEČNICI POSTAVLJAJU DIJAGNOZU TE tzv. ZARAZNE BOLESTI OBZIROM DA KLINIČKIH KRITERIJA NEMA? Po svemu ovome do sada  JEDINI KRITERIJ za postavljanje dijagnoze je TEST!!!

Što na ovo kažete?


KOVID -19 realno je bolest, negiranje te činjenice donosi veliku štetu. Razvoj tehnologije i znanosti donio je znanje o mnogim bolestima u posljednjih 50 godina i korist je ogromna. HIV, rotavirusne infekcije, legioneloza, klamidija upala pluća, Helicobacter pylori, hepatitis B, hepatitis C … Nema problema ni s postojanjem ni s nomenklaturom bolesti. Bolest je stvarna, ali je njezin značaj i virulencija preveliki
. Inače, prioritet treba / trebao je biti stvaranje dijagnostičkih protokola i jasna diferencijacija KOVID-19 od brojnih drugih respiratornih infekcija.

 

Uz točnu takvu razliku, ostat će nam pozitivan dio s PCR testom na SARS kov-2, ali mrtav iz drugog razloga (za mrtve ne brinemo). Jasno je da se previše drugih bolesti i stanja proglašava KOVID-19. Liječnici na odjelima za infektivne bolesti i klinikama trebaju biti oprezni, ova općenita klima za KOVID-19 neće ih opravdati u donošenju mnogih odluka i terapija. Svjedoci smo kada se daju tri snažna antibiotika, a pacijenta tretiraju kao KOVID-19.

Čak i ako laboratorijska ispitivanja potvrđuju da je djelovala na sekundarnu bakterijsku infekciju, nema opravdanja za istodobno davanje tri najjača antibiotika istome pacijentu. Nije opravdano davati kortikosteroide i protuupalne lijekove za modeliranje ili smanjenje imunološkog odgovora i takozvane citokinske oluje, ako su vrijednosti acikokina malo povišene.

 

10. Još krajem proljeća  mnoga sveučilišta, među njima i priznata kao IMPERIAL COLLEGE

 i OXFORD,  imali su različita (drugačija) mišljenja o ovoj pandemiji, čak su je nazivali „znanstvenom  avanturom“.  Po vama kada očekujete da bi se ovaj mega eksperiment  mogao prekinuti kao i što će ili tko će tome „presuditi“, što će na to utjecati,  zdrav razum, rezultati testiranja ili …..?

 

Odgovorio bih u dva smjera. Prvi je znanstveni pristup i potenciranje jedne bolesti. Očito je da oni koji su imali kontakt s virusom SARS cov-2 više ne obolijevaju. Očito je da je do 80% infekcije asimptomatsko. Bolest će se povući kada u cirkulaciji budu dovoljne razine zaštitnih antitijela. Koliki je taj postotak za sada je nejasno, nije znanstveno,  niti se može predvidjeti. Vjerojatno će negdje 30 – 40% postojanja kolektivnog imuniteta biti razlog što se virus ne može širiti, kako bi prekinuo svoj lanac.

Grubo rečeno, ljudi koji su zaraženi i imaju antitijela na neki način će biti ti koji će uništiti virus, točnije, on će biti uništen i neće se moći proširiti na drugu osobu. Naravno da traje ta vječna borba između makroorganizma (čovjeka) i mikroorganizma i obojica se pokušavaju prilagoditi ili mutirati. Priroda kortikalnih virusa sugerira da je ovo sada (SARS cov-2) na virulentniji oblik i da će sljedeća mutacija biti u blažim oblicima. Da rezimiramo, to će ovisiti od regije do regije, u kojoj je više ljudi oboljelo i ima preko 40% ljudi sa zaštitnim antitijelima pandemija će se smiriti, a u ostalim regijama će se nastaviti sve dok se ne dostigne ta razina zaštitnih antitijela.

Drugi smjer odgovora bio bi, koliko će ova infekcija KOVID-19 biti predstavljena kao najopasnija stvar u ljudskoj povijesti, ne ovisi o liječnicima. Ovisi o tome koji je cilj, koliko je postavljenih ciljeva postignuto, i naravno o odgovoru država i naroda. Ako je cilj panike ovom pandemijom bio postići nešto drugo, tada će ovo stanje trajati, čak se i pogoršavati. Čini se da raste sve veća opozicija progresivnog svijeta  koji shvata da je svemu  ovome  jedina strategija skrivanje nečeg drugog iza bolesti  i uništavanje svih postojećih vrijednosti.

 

11. I na kraju, poštovani profesore Markovski, sve ovo upućuje na nekoliko ključnih problema kojima svi svjedočimo, a najgori nam tek slijedi:

–         strah, taj najveći neprijatelj čovjeka

–         propast gospodarstva gdje početni pad BDP-a u svim državama govori o teškim vremenima pred nama i nečuvenom eksperimentu, kažu oni svjsni, kojem i je jedan od ciljeva uništenje svega kako bi se čovjeka dovelo pod potpunu kontrolu (od energije, hrane, kretanja i svega ostalog)

–         otuđenje čovjeka, uništenje obitelji, međuljudskih odnosa te prijetnjom novih tehnologija za koje više niti ne sumnjamo kako su povezane s ovim eksperimentom

Kako se od svega ovoga spasiti? Ima li nade? Što vi na sve kažete?

Opet mnogi odgovori na pitanje. Panika je najveći problem. Ne postoji racionalno rješenje za paniku. Panika se već dugo koristi kao moćno oružje; poznati su srednjovjekovni primjeri kada su Avari uporno bacali mrtve životinje u tvrđave. Nerijetko su uspjeli prenijeti leš životinje ili čovjeka, vrata tvrđava su se otvorila i ljudi su bježali iz straha da se ne razbole, prije nego što prođe neko vrijeme inkubacije i prije nego što vide jesu li postojale prave bolesti.

Danas je panika umjetno stvorena, mislim da će se smanjiti ispravnom strategijom, državnim ili regionalnim strategijama, koristeći znanstveno utemeljene stavove. Ali ovdje institucije svake zemlje mogu puno pomoći u analizi i sprečavanju širenja informacija povezanih s interesom.

Ne znam hoćemo li biti spašeni, nadam se, želim da prevlada razum, da što više bude uključena znanost.
Neshvatljivo je da se u devet mjeseci znanost uopće nije pomaknula naprijed, gotovo ništa novo nije otkriveno. S druge strane, bojim se ležernosti, udobnosti većine ljudi i institucija, oni čekaju da sve završi samo od sebe. Čini se da većina čelnika ne shvaća da će malo žrtava uništiti njihovu naciju i državu. Možda bi dobar početak bio jedan regionalni sastanak,  jer je jasno da će regija po regija, država po država izlaziti  iz ove pandemije.

 

Razgovarala: mr. sc. Arna Šebalj

 

 HOP