Haravača je izgubljena civilizacija i njezini jezični nasljednici su današnji Hrvati

0
4066
Kako su nastajala hrvatska prezimena je pitanje na koje jedino može i treba odgovoriti lingvistika jer promjene u hrvatskom jeziku ili haravači, su se dogodile pod uticajem različitih pisama, a jedino pismo koje će nam u tome pomoći jest pisani dvoslogovni sanskrit jer na tom pismu riječi su se sastojale od suglasnika i polusloga A, a bile su dvoslogovne. Mnoge od tih riječi i danas koriste Hrvati, najviše čakavci, a mnoge su zadržale značenje koje su imale pred više od 5 tisuća godina.

Haravački jezik jest hrvatski, a glas Č se piše dvoslovom TS jer tako su Germani pisali i pišu sufiks Ć za germanizirana slavenska prezimena. Ovo nam također otkriva kako je glas Č postao dvoslov TS. Kako je sanskrit imao ista slova kao i haravača, zaključujem da se radi o istom jeziku. U nazivu sans-krit sufiks je riječ KRIT, dakle, KRETA, odnosno, HRET, HRUT ili HRVT, što znači HARVAČ. Ovo nam pokazuje kako je etnik HARVAČ postao HRVAT. Dakle, Semiti su zamijenili glas Č glasom T. Glas T je zamjenjivao i glas H pa je naziv HARAS postao TARAS, a naziv HARA je postao TARA dok se u starom Egiptu odrazio kao RA.

Istina, u sanskritu pojavom Semita susrećemo i neka semitska slova kao B i G te najčešće ispuštanje glasova H, V, Č i J ili njihovom zamjenom. Tako riječ JANA postaje AN, a naziv HARAVAČA postaje ARIA, dakle, ARVA i ERVE, a to se na semitskom pismu piše ARBA i ERBE. Slogovnim riječima se dodaju suglasnički sufiksi. Ako ova dva naziva čitamo semitski, dakle, sa desna na lijevo dobivamo nazive ABRA i EBRE. Na temelju naziva Arba i  Erbe zaključujem također da su Arabi i Ebrei semitizirani Hrvati. To nam pokazuje i naziv ARAMEA koji pod Semitima postaje ELEVITIA i otkriva nam tko su bili LEVI ili LEVITI koji su povijesno poznati kao LIBURNI ili LEBI-URANI, dakle, LIBI i URANI, a preko grčkog jezika LEVI su postali LIBI.

Haravača je izgubljena civilizacija i njezini jezični nasljednici su današnji Hrvati koji su se odrekli svojeg jezika u više navrata kroz povijest. Simbol te civilizacije je bila dvojna religija sa dvije društvene kaste te jezikom i pismom haravača. Taj jezik je imao prvo pismo sa slovima, a danas je poznat kao sanskrit. Ta religija je bila dvojna i slavila  Sunce i Zemlju. Sunce se zvalo HARA, a Zemlja se zvala VAČA. Spajanjem ove dvije riječ dobiva se vrhovni nevidljivi i svemogući bog HARAVAČA, odnosno, KRIST. To je mjesto gdje se susreću energije Sunca i Zemlje čiji susret je bezgrešno začeće.

Zbog toga su Grci sjevernu Afriku i Levant zvali Libias. Urani su još bili poznati kao URIA, dakle, URVA. Kako vidimo, do pisanih promjena dolazi pod uticajem semitskih pisama koja izvorno nisu imali ni haravačke glasove ni slova. Njihovo pismo se naziva suglasničko jer izvorne glasove mijenjaju današnji samoglasnici. Tako etnik HARVAČ postaje ARVA, ARFA, ARPA, ARMA i ARBA. Ako pak haravački glas R zamijenimo semitskim glasom L, dobivamo nazive ALVA, ALFA, ALPA, ALMA i ALBA. Kao su Latini ispuštali početni samoglasnik, ovi nazivi postaju RAVA, RAFA, RAPA, RAMA i RABA ili LAVA, LAFA, LAPA, LAMA i LABA. Kao se hebrejski svećenik ili učitelj naziva RABI ili RABIN možemo zaključiti da su Hebreji semitizirani Hrvati, a to su i europski ŽIDI, poznati kao Aškenazi.

Oni su, naime,  semitizirani AZARi ili HAZARI koji su bili trgovačka haravačka kasta koja  nema ništa zajedničko sa Ebrejima ili Hebrejima. Germani su ih zvali JUTI i GUTI ili GOTI, odakle kod slavenskih katoličkih naroda naziv ŽID. Juti ili Guti su najvjerojatnije bili Carmati ili Sarmati. Ovi nazivi su nastali od suglasničkog naziva UTI, dakle  VUTI, što se pogrešno odrazilo kao JUTI ili GUTI umjesto VUTI.

Nadam se da je ovo dovoljno objašnjena kako bi čitatelji mogli slijediti nastanak hrvatskih prezimena kroz povijest i to preko tuđih jezika i pisama.

Uzet ću kao primjer prezime Radman koje se na grčkom pisalo Radon. Kako je grčko slovo OMEGA pod Latinima ispuštanjem početnog slova O postali MEGA ili M, prezime Radon je postalo Radman, a zabilježeno je još kao Ardan, dakle, Radan. Ovo nam otkriva da je otac bio RADA jer sufiks AN stoje za riječ JANA, čije značenje je bilo ”rođenje” jer tadašnji jezik nije imao pridjeve. Kako je haravača imala samo četiri padeža, a glavni padež je bio genitiv, nastala je sintagma genitiv iza genitiva, primjerice, ”kuča kamena”, dakle, ”kuča od kamena” ili ”kamena kuča”.

Mi smo se odrekli genitiva jer hrvatski lingvisti uopće nisu poznavali haravaču ili sanskrit. Isto tako smo zamijenili glas Č glasom Ć u riječi KUTA  koja je postala KUĆA zbog nepostojećeg glasa J jer je KUTA postala KUTJA. Odavde i riječ KUTIJA. Danas taj genitiv koristimo u akuzativu, što je ispravno. Kasnije su sufiksi EN, UN,  IN i ON  zamjenjivali sufiks AN. Ovo može razumjeti svako dijete, ali to nisu razumjeli hrvatski vukovci koji su bili zadojeni slavenstvom ili jugoslavenstvom. Dakle, prva hrvatska prezimena imaju ove navedene sufikse, primjerice Matan, Maten, Matin ili Matun.

Potom nastaju prezimena koja za sufikse imaju AC i EC koji stoje za izvornu riječ VAČA. U ovom slučaju slovo C stoji za glas Č, dok je glas V ispušten jer ga okupatorsko pismo nije imalo. Tako nastaju prezimena RADAC, RADAK, RADEC RADEK i RADIČ. Prezime Radič zadržavaju Slovenci u dogovoru sa Karadžićem, a Ilirci  prihvaćaju sufiks IĆ kao simbol slavenizacije. Kakva lukavost Srbina Karadžića i Slovenca Kopitara! Kakva zatupljenost i naivnost hrvatskih Iliraca.

Istovremeno hrvatska imena dobivaju sufiks SLAV pa Miro postaje Miroslav mada su prezimena nastala od tog imena rijetka, a rekao bih da gotovo i ne postoje. Slično je i sa sufiksom MIR u hrvatskim imenima. Sufiks MIR je nastao od starog hrvatskog imena ČAMIR ili AMIR, što je značilo zemaljski vladar, a mnoga muslimanska imena u BiH izvorno su hrvatska, ali to nikoga ne zanima. Prvi franački ili karolinški kršćanski vladari su imali sufikse MER i IČ, a ovo ukazuje na njihovo hrvatsko porijeklo. Oni su prvi od tadašnjih Hrvata prihvatili kršćanstvo. Oni su stvorili germanski jezik.

Sva prezimena koja imaju sufiks IČ su stara hrvatska prezimena koje su Latini mijenjali kada su Hrvatima u istočnoj Hercegovini, Dubrovniku, Dukli i Raškoj nametnuli jekavicu preko germanskog dvoslova IE. Dakle, nije nametnuta štokavska ijekavica nego jekavica, o čemu sam pisao u mojem posljednjem tekstu. Tada, primjerice, prezime ILIČ postaje ILIČEVIĆ, prezimena RADMAN i RADAN postaju RADMANOVIĆ i RADANOVIĆ ili prezime JOVAN postaje JOVANOVIĆ. Od katoličkih imena nastaju najmlađa hrvatska prezimena kao Josipović. Međutim, mi smo se olako odrekli imena SAVA, JOVA i JOVAN, te prezimena SAVIĆ, SAVIČEVIĆ, SAVOVIĆ, JOVANIĆ i JOVANOVIĆ. Iz ovoga možemo zaključiti da je cilj Rima bio širiti se prema Rusiji, a zbog toga je u crkvi nametnuo staroslavenski jezik umjesto staroharavačkog jezika.

Pravoslavna imena su nastala od pravoslavnih svetaca, čija imena najviše završavaju na IJE. Preko tih imena su srbijanizirani mnogi Rumunji, Bugari, Grci i Cigani dok su srbijanizirani Hrvati zadržali svoja prezimena, čija posljedica je srbijanski imperijalizam i šovinizam. Nije isto ime Milivoj i Milivoje jer od Milivoje nastaju srbijanizirano prezime drugih naroda. Ovo nam samo potvrđuje da su Srbijanci izmišljeni narod, a zbog toga nemaju svoju baštinu i povijest prije 19 stoljeća. Iz istog razloga pokušavaju oteti tuđu baštinu i povijest. Današnji Srbijanci su bili nepismeni sve do nastanka srbijanske države Srbije. Njima su pismenost donijeli hrvatski pravoslavci koje su oni srbijanizirali tijekom 19. stoljeća preko naziva SERBI koji je bizantski naziv za latinski naziv SERVI, a oba naziva su nastala od latinskog naziva za Hrvate koje je bilo CERVI. Prije kršćanstva Hrvati su bili poznati kao Cer-Veni ili Cer-več-eni.

Srećko Radović