Umjesto da država promovira privatno poduzetništvo, komunisti u Saboru su dali neograničena prava općinama i gradovima da osnivaju društvena poduzeća pomoću kojih potomci udbaških i milicijskih doušnika pljačkaju građane do iznemoglosti

0
1163

Trenutno najveći problem u Hrvatskoj je izbor predsjednika Vrhovnog suda, ali nitko ne postavlja pitanje: Zašto? Komunisti se između sebe časte i obmanjuju javnost kao u prošlosti. Eklatantni predstavnici komunizma te bratstva i jedinstva su članovi izvršne hrvatske vlasti koje smo mi izabrali – Plenković i Milanović, a koji su postavljeni od duboke države. Njihove svađe su najobičnija obmana puka koji još nije razumio komunističko udbaške igre.

Sve ovo su Hrvati zaslužili jer stalno biraju ljude koji ih vraćaju u samoupravljanje, a preko samoupravljanja su nestala mnoga hrvatska poduzeća, ne samo zbog četničke agresije nego i zbog zaostale i primitivne tehnologije. Hrvatska poduzeća nisu bila spremna za slobodno tržite, a još manje za globalizaciju. Ona su samo bila idealna za stečaje i bogaćenje stečajnih i inih direktora te komunističkih političara u svim gradovima, bez obzira kojoj stranci su pripadali.

Nakon komunističke otimačine privatnih poduzeća, komunisti u njih nisu ništa investirali dok su sebi i svojem potomstvu osigurali udoban život i onda su izmislili samoupravljanje. Takvim ponašanjem, ta poduzeća su bila osuđena na propast jer komunistima nije bila bitna tehnologija nego kontrola ljudi. Na ruševinama tih poduzeća danas niču stambene zgrade uz pomoć kojih su se bogate političari, stečajni i ini komunistički direktori, te  sudci.

Takvi su se također bogatili pretvorbom stanova kada su ih kupovali od radnog naroda pokradenim novcem ”radnog naroda” uz niske cijene, a prodavali ih po visokim cijenama. Mediji se time nisu bavili ukoliko se nije radilo o ljudima izvan komunističko udbaške klike. Može li bilo koja država prosperirati sa takvim političkim i institucijskim lopovima?

Glavni uzrok problema je svakako komunistička svijest i komunistički Ustav koji su pisali komunisti i koji ga mijenjaju na poznati komunistički način – bez dubljeg promišljanja o posljedicama za demokraciju i slobodu, te bez pristanka naroda, zaboravivši da je u demokraciji suveren birač umjesto političara.

Naime, za sve zlo i nepravde u Hrvatskoj krivicu snosi nedemokratski Ustav i komunistička svijest političara i birača. Umjesto da država promovira privatno poduzetništvo, komunisti u Saboru su dali neograničena prava općinama i gradovima da osnivaju društvena poduzeća pomoću kojih potomci udbaških i milicijskih doušnika u općinama i gradovima pljačkaju građane do iznemoglosti po samoupravnim načelima.

Međutim, u  21. stoljeću Ustav se ne nameće narodu nego ga narod potvrđuje ili odbacuje na referendu. Jedino uz pomoć Ustava i Ustavnog suda, sastavljenog od različitih staleža, se možemo osloboditi komunističke svijesti i udbaških klanova, te globalizacije. Ustav je dogovor naroda i države kakva će ona biti pa o tome ne mogu odlučivati političari, posebice oni koji su i danas odani komunizmu.

Kako onda birači mogu imati nadzor nad političarima sa komunističkim Ustavom, a poznato jest da je u demokraciji suveren birač. Zamislimo se načas nad zakonom o kleveti, uvredi časti i govoru mržnje dok u Ustavu piše da je zajamčena sloboda misli i njeno javno iznošenje. Hrvatskoj treba novi sustav vrijednosti,  poštene i odgovorne institucije, a to nam jedino može omogućiti novi Ustav.

Hrvatska sloboda je danas rezervirana samo za političare, posebice Plenkovića i Pupovca, ali ne i za obični puk. Dakle, suveren mora odlučiti o Ustavu, a nikako političari u Saboru. Umjesto da postane suveren, puk je ponovo postao rob komunista. Političari moraju raditi najviše na zapošljavanju ljudi i podizanju standarda, a standard se poboljšava jedino smanjenim nameta. Da bi to ostvarili, moramo ograničiti mandate političara jer novi političari donose nove  ideje i novi pristup problemima.

Plenković kao pravi diktator uz pomoć Pupovca rastače hrvatsku državu. Najprije je počeo osnivanjem ”komisije” za zabranu hrvatskih simbola uz pomoć komisije koju nikad nije potvrdio Sabor. Potom je osnovao stožer za brigu o Covidu 19 kojeg čine političari i njegovi poslušnici umjesto struke, bez   potvrde u Saboru. Ovako se ponaša samo diktator, ali hrvatski narod, posebice sljedbenici ovakvog HDZ-a, to ne vide. Oni su ili glupi ili oportuni, a najmanje pošteni birači koji odlučuju o političarima na temelju merita.

Mnogi misle da se problemi u državi mogu riješiti prosvjedima. Možda to vrijedi za zapadne demokracije, ali ni njima se više ne vjeruje. Međutim, to ne vrijedi za komunističku svijest i komunističke političare. Nama danas trebaju slobodni mediji koje kontrolira Plenković i koji ga upozoravaju samo kad skrene sa komunističkog i bratskog puta.

Mi kao mlada država ne smijemo dozvoliti stranim medijima da kroje hrvatsku svijest niti smijemo dozvoliti komunističkim i bratskim profesorima da odgajaju hrvatsku djecu i mladež. Plenković nam priprema zakon koji će zabraniti naša mišljenja i na”facebooku” ali ga ni zbog toga komunistička svijest ne vidi kao diktatora. Ona samo traži zabrane, a nikada slobodu.

Da bi hrvatska država opstala, Plenković mora nestati sa hrvatske političke scene zajedno sa njegovim ministrima i hadezeovskim sabornicima koji nemaju morala ni odgovornosti prema svojem narodu nego žele zaraditi mirovinu kao političari. Ako se ne oslobodimo većine današnjih sabornika, Hrvatska i hrvatski narod će nestati uz njegov blagoslov.

Plenković mora otići da bi Hrvatska preživjela i sačuvala hrvatski identitet, a identitet hrvatskog naroda je jezik kojeg vukovci ne žele mijenjati zbog svoje lingvističke i jezične ignorancije. Valjda nam zbog toga i trebaju bošnjačke i srbijanske televizije i sugovornici bez prevoditelja. Očito, nužno je sačuvati uticaj njihovihg jezika na prostoru suverene Hrvatske.

Plenković na podmukli, podli i  bezobrazni način manipulira sa hrvatskim pukom zahvaljujući njegovim poslušnicima, dakle, ljudima bez morala i odgovornosti.

Srećko Radović