Prof. dr. sc. S. Kutleša: Koji to znanstveni (pa i teološki i moralni) autoritet ima papa Franjo, Bozanić, Hranić, Uzinić i stožeraši u Hrvatskoj i njihovi apologeti?

0
18446

Prof. dr. sc. Stipe Kutleša

20211211_025629

 

U katoličkom tisku u Hrvatskoj kršćanska obiteljska revija Kana uspješno, a očito i s ponosom, brani titulu bastiona „novog svjetskog poretka“.

VIDEO : Vođe NWO pred sudom

https://odysee.com/@Corona-Investigative-Committee:5/t:c5

Media Release Grand Jury Proceeding 02-05-2022 (1)

LISTANJE DOKUMENTA U LIJEVOM DONJEM UGLU

Iz broja u broj svoje, ne baš brojno, čitateljstvo pokušava držati (dez)informiranima zahvaljujući sofisticiranim, „učenim“ uradcima „vrhunskih“ dvorskih teologa. Dvorski teolozi i dvorski medicinari su plaćenici dvora, tj. vladara, a danas svjetskog nadvadara. Kao što su u davna vremena kraljevi, knezovi i drugi vlastodržci unajmljivali astrologe da im proriču sudbinu slično je i danas. Nije vlastodržcima bilo previše stalo do znanosti astronomije (iako se mora priznati da su plaćeni astronomi došli do važnih znanstvenih odkrića) kao što ni današnjim vlastodržcima nije stalo do istine, znanosti ni zdravlja drugih ljudi. Ako tako kažu budite sigurni da licemjerno lažu; poslušajte svakodnevne laži stožeraša pa ćete se lako uvjeriti. Oni „istinu“ znaju unaprijed i obilato plaćaju vojsku kvazi znanstvenika  da „opravdaju“ ono što je već zacrtano.

To se zove dvorska znanost.

FB_IMG_1613195900051

Kako se teolozi, po prirodi stvari, malo razumiju u pravu znanost, pogotovo empirijsku, eksperimentalnu, oni idu u „više“ sfere slobode savjesti, priziva na savjest, odgovornosti, morala auktoriteta i sl. Tako su socijalni i moralni teolozi, govoreći o pitanjima sadašnjeg trenutka, izazovima trenutka, aktualnim zbivanjima, došli na svoj teren, tj. da kao „pravi“ kršćani daju svoj „doprinos“ uspostavi „čina Božje ljubavi“ na putu u „novi svjetski poredak“ kako bi vjernici, tj. ovčice „na temelju stajališta službene Crkve mogli donositi  vlastite odluke i tako u ovo vrijeme ugroze biti odgovorni prema sebi i bližnjemu svome.“ (Kana, prosinac 2021). Oni su „zaduženi“ da čitateljima daju recepte o odgovornosti katolika posebno „za hrvatske podjele“.  Ne treba sada ulaziti detaljnije u pitanje odgovornosti za podjele, ali se može s dobrim razlozima predpostaviti da su za neslogu i podjele u katoličkom svijetu, i u Hrvatskoj, najveći krivci papa, mnogi biskupi i njihovi apologeti iz dvorske znanosti.

FB_IMG_1610930250041

Odmah u oči upada afektirajući tip teološkog govora (to valjda ima svoju psihološku i drugu funkciju) gdje se u gotovo svakom stupcu teksta pojave barem jednom ili dvaput fraze kao što su „sveopća ugroza“ i „opaka bolest“. Da ne znamo o čemu se radi smijali bismo se. Ovdje bi prije trebalo plakati. Ali znamo, te se frazetine odnose na pandemiju COVID-19 za koju se još uvijek službeno ne zna što je (ako se zna onda se taji kao što je gotovo sve tajna, misterij posljednje dvije godine). Ni upitati se ne smije za mnoštvo stvari; već vas etiketiraju. Zar se i to neki usude pitati što je uzrok tzv. bolesti korone? Kako se u doba „znanosti“ još to smije pitati? Znanosti se mora vjerovati. „Stručnjaci“ sve znaju i oni odlučuju o svemu pa i o vašoj savjesti, o vašim životima, o vašoj slobodi, odgovornosti, o vašoj djeci, poslu, imovini i svemu drugome. Tko to ima takve porive da kontrolira svaki detalj života drugoga? Kako su teolozi vješti u sotonologiji neće im biti teško uvidjeti otkuda stvari dolaze. Mnogi od njih (većina) ipak to nisu sposobni uvidjeti, bilo zbog intelektualnih, bilo moralnih deficijentnosti.

FB_IMG_1608981181692

Kad već katolički tisak i autori rabe neprimjerenu frazeologiju dobro bi ih bilo priupitati: Koje bi npr. izraze u hrvatskom jeziku (slično u bilo kojemu drugom jeziku) trebalo smisliti da se opiše bolesti čija je smrtnost 5%, 10%, 20%, 50%, 80%, 90%, 99%, 100% kada se bolest sa smrtnošću ispod desetinke ili stotinke postotka (oko 0,04%) kao što je COVID-19 (podatci se stalno mijenjaju i idu prema nuli) sustavno naziva „opaka svjetska ugroza“? Koliko samo pravih smrtonosnih bolesti ima u čovječanstvu! i nijedna ne zaslužuje epitet „opake ugroze“. Prije pola stoljeća vrijedilo je npr. da: „Trećina ili čak polovica čovječanstva uvečer liježe gladna. U kameno je doba omjer morao biti mnogo manji. Naše je doba doba gladi bez presedana“ (Ivan Illich). Kako je tek danas? Katoličke dvorske apologete to ne zanima. Nisu se tada sjetili „čina Božje ljubavi“, ali sada prodaju jeftini altruizam.

FB_IMG_1612276591991

Čak i onda kada i sami proizvođači „ugroze“ (farmakomafija) znaju, i to su više puta javno obznanili, da je covid-19 bezopasnija bolest od obične gripe, katolički su ih moralni i socijalni teolozi (kao vrsni specijalisti za brojeve) nadmašili u medicinskim kvantitativnim spoznajama i oni s nepogrešivom točnošću znaju da se radi o „opakoj“ bolesti (da nisu u to uvjereni ne bi stalno ponavljali iste floskule). A kažu da se treba suočiti s činjenicama. Kako se čitatelji, slušatelji, gledatelji mogu suočiti s činjenicama kada je zabranjeno iznositi činjenice? Osim one koje su nametnute i koje su, sve se više iz dana u dan otkriva, laž. „Istinoljubivost“ dvorskih katoličkih teologa ne preže ni pred pozivanjem na povijest, povijesne ugroze, na solidarnost  i povezivanje u „sprečavanju“ „opake“ bolesti, naravno samo po zadanom jednoumnom (preciznije: bezumnom) receptu. Jesu li ikada ti katolički teolozi čuli za sve više informacija koje govore da su npr. tzv covid cjepiva (to nisu cjepiva nego genske infekcije) „pronađena“ 2015. godine, dakle prije nego se „bolest“ pojavila?

Čitaju li nove znanstvene radove, kojih se svakodnevno pojavljuju desetci pa i stotine, znaju li što piše u službenim uputama proizvođača tzv. cjepiva ili ih ni to ne zanima, čitaju li službene odgovore hrvatskih institucija kada ih se pritisne da moraju odgovoriti o sigurnosti testova, cjepiva i sl. ?  Očito to njima nije potrebno, ali svejedno su za širenje takvih informacija (kad su se već oni pobrinuli za cenzuru ili zabrane) krive „društvene mreže i mediji kao instrument bespoštedne borbe’“. Zato je opravdano da civilna vlast može, a to teolog objeručke priželjkuje, izravno sugerira i podržava, „upotrijebiti sva sredstva koja su joj na raspolaganju, pa u slučaju potrebe i prisilna sredstva“ (Kana, siječanj, 2022). Ovakve formulacije (ne)bi se posramili ni Joža ni Adolf.

FB_IMG_1602314900342

U svojoj opsjednutosti autoritetom (građanskim ili crkvenim svejedno; oba su im ista) katolički dvorski teolozi brane ono što je nebranjivo. Koji to znanstveni (pa i teološki i moralni) autoritet ima papa Franjo, Bozanić, Hranić, Uzinić i mnogi drugi, zatim stožeraši u Hrvatskoj i njihovi apologeti? Najveći broj njih ljudi su sumnjiva morala, korumpirani, lopovi, prevaranti, lažovi, potencijalni i stvarni ubojice, zločinci, genocidaši? Da su barem moderni katolički apologeti, u svojoj intelektualnoj inertnosti, i moralnoj inferiornosti bili u stanju već dvije godine otvoriti konju usta da vide koliko konj ima zubi. Ta zločesta i vjerojatno izmišljena poruga srednjovjekovnim skolasticima, paradoksalno, dolazi na vidjelo upravo onda kada je trebala definitivno biti pokopana. Toliko se prigoda nudi (od silnog broja ne može im se ni odoliti)  da se konju otvore usta, tj. da se činjenicama pogleda u oči. Ali za to nema snage ni elementarnog poštenja da se barem prizna činjenice da su njihovi kolege svećenici i časne sestre ubrzo nakon druge, ili treće doze otišli na drugi svijet. Nedavna smrt medicinske sestre u Splitu nije izazvala ni mrvicu sućuti promicatelja „čina Božje ljubavi“. A umrla je nakon cijepljenja. Takvih slučajeva je kod nas, a i u svijetu, sve više, zapravo mnoštvo bez obzira na uspjehe u sakrivanju činjenica. Zašto se činjenice sakrivaju? S kojom namjerom? Kolika bezdušnost je potrebna da se preko toga prelazi nego se i dalje ustrajava u smjeru obveznog cijepljenja, cijepljenja djece i dr. Dvorski teolog kaže: „Ušli smo u razdoblje u kojem se na razini pojedinih zemalja sve više raspravlja i o obveznom cijepljenju. To je, držim, neizbježna tema s kojom ćemo se morati susresti u i Hrvatskoj“. Možda mu je to proroštvo došapnuo lažni prorok svjetskog glasa, srednjoškolac, glavni ekspert u epidemiologiji, virologiji i mnoštvu drugih medicinskih disciplina, koji zna za svaku novu varijantu covida (on obavlja sakrament krštenja svake nove varijante, tj. daje joj ime), vrijeme pojavljivanja, posljedice i sve ostalo. Eto koje družtvo imponira dvorskim teolozima.

FB_IMG_1609088241910

Za neizbježan susret s cijepljenjem u Hrvatskoj potrebne su nam „temeljitije znanstvene i  etičko-moralne rasprave“. Koje je to katoličke institucije, koji medij, koji pojedinac (osim onih u ilegali) ponudili prijedlog „temeljitije znanstvene i  etičko-moralne rasprave“? Nijedna. Ali je teolog uvjeren da su razprave u kulminaciji.  Zato i kaže: „Iz dosadašnjih rasprava o epidemiološkim mjerama za sprečavanje širenja COVID-a19 u Hrvatskoj vidljivo je da se u prvome planu pojmovi poput slobodesavjesti te svjetovnog i crkvenog autoriteta. S jedne strane, određeni se pojedinci pozivaju na vlastitu slobodu opirući se određenim mjerama koje donose nositelji civilne vlasti. S druge strane, nositelji vlasti pozivaju se svoju odgovornost koju imaju u brizi za opće dobro, u ovom slučaju sprečavanje širenja bolesti COVID 19“. Koje nam rješenje nude dvorski teolozi? „Neprijeporno je da se pojedinac treba boriti za svoju slobodu i po svojoj savjesti živjeti odgovorno. Neporecivo je također da od naroda izabrana vlast kao svjetovni autoritet ima moralnu zakonitost koja proizlazi iz naravnog zakona, a potvrđena je i u nadnaravnoj objavi. Proizlazi da svjetovna vlast ima odgovornost za zajednicu, a zajednica se pokadkad ima pravo usprotiviti djelovanju pojedinca radi općega dobra zajednice. U konkretnom slučaju kao što je trenutačna ugroza od COVID-a 19, može doći i dolazi do nerazumijevanja i do sukoba dijela hrvatskih građana i civilne vlasti koja se treba brinuti za opće dobro. Držim da u takvoj situaciji od iznimne koristi može biti crkveno-teološki pogled  koji pronalazimo u moralnom učenju Crkve“.

Samo nekoliko pitanja teologu. Smije li se usuditi misliti i postaviti pitanje da se civilna vlast ne brine za opće dobro nego samo i izključivo za svoje privatne prljave interese? Smije li se pomisliti da su zakoni nepravedni, a pogotovo njihovo provođenje? Smije li se kazati da je pravni poredak u podpunosti pao? Na koji se to naravni autoritet oslanja građanska vlast? Na 17% glasova od ukupnog broja birača u Hrvatskoj. Ako je to moralna „zakonitost koja proizlazi iz naravnog zakona“ što je onda nezakonitost? Koja je to nadnaravna objava potvrdila legitimitet (vjerodostojnost) civilne vlasti u Hrvatskoj? Katolički narodi i države postaju najkorumpiraniji dio svijeta. Hrvatska u tome zauzima zavidno mjesto, koje joj je, kako teolog tvrdi, zajamčeno nadnaravnim autoritetom. Ako ne postoji pravda u državi onda je dužnost čestitog čovjeka biti protiv takve vlasti. Hrvatski teolog ne zna za nauk sv. Tome Akvinskog, F. Suareza i drugih vrhunskih katoličkih teologa o tome kada se ni papu ne treba, dapače ne smije, slušati. Ne treba dvojiti da se pozivanje dvorskih teologa na „crkveno-teološki pogled koji pronalazimo u moralnom učenju Crkve“ može shvatiti kao veća šteta nego korist.

FB_IMG_1608616365927

Ne ulazeći u teološke misaone akrobacije treba postaviti jednostavno pitanje i tražiti jednoznačan odgovor bez teoloških uvijanja: Što je čemu nadređeno: savjest autoritetu ili auktoritet savjesti? Ako je savjesti pojedinca nadređen neki auktoritet onda to može značiti da pojedinačna savjest nema autonomiju i da se po njoj ne može odlučivati i ponašati jer joj vanjski auktoritet nameće, čak i prisilom, svoju volju. A taj auktoritet je neki svjetovni ili crkveni, a i oni također imaju svoju savjest. Znači li to da je njegova savjest vrjednija od savjesti bilo kojega pojedinca? Ako da, na temelju kojih kriterija? Kao što je savjest Božji glas u svakom čovjeku onda je to i kod onoga koji je nositelj auktoriteta. Tko određuje da je njegova savjest čistija i bolje oblikovana od savjesti nekog pojedinca? Odlučuje li se to na osnovi Božjega glasa u savjesti pojedinca ili pomoću toljage auktoriteta? Tko jamči, i na temelju čega, da je savjest jednog stožeraša sigurniji putokaz od savjesti običnog građanina?

Ali socijalni teolog se ne da. On kaže: „Treba reći da se ljudi u svojim odlukama često olako pozivaju na svoju savjest.“ Kako on to zna da se drugi olako pozivaju na savjest? Je li on supervizor tuđih savjesti? I tko mu je dao takve sposobnosti i tko ga je ovlastio za tu nadgledničku funkciju? Točno je što on kaže: „Svoju je savjest potrebno uskladiti s objektivnom istinom“. Iako posve ne odbacuju savjest plaćenički teolozi kažu: „Ispravno je reći da je savjest zadnja subjektivna norma čovjekova moralnog djelovanja. No važno je naglasiti da je to samo ona savjest koja je povezana s istinom koja oslobađa … to jest s objektivnom istinom.“ A zna li dvorski teolog što je to objektivna istina? Zna li možda stožer koja je to objektivna istina? Kome se obratiti da nam jamči da smo, ili da još nismo, svoju savjest uskladili s objektivnom istinom? Naravno, papi i dvorskim „znanstvenicima“. Papa zna, a teolozi ga moraju pokornički slušati, kada kaže da je cijepljenje čin Božje ljubavi. A papa se kao veliki „znanstvenik“ navodno poziva na znanosti i struku. Osim kada su u potanju nobelovci i sam pronalazač mRNA cjepiva R. Malone. Oni ništa ne znaju o cjepivima, ali neka „struka“ zna sve.

A što ako je istina, a sve se više potvrđuje ono što su mnogi davne rekli, da su „cjepiva“ štetna i da ona uzrokuju ozbiljne (da ne kažemo „opake“) simptome i smrti (spomenuti Malone i mnogi drugi). U tom slučaju, što više cijepljenih to više zaraženih i više smrti uzrokovanih „cjepivima“. A možda i više Božje ljubavi? Očito je teologu bliska takva Božja ljubav. Pogotovo kada je treba prakticirati na mladima izpod 18 godina života, a sada i na djeci od 5 do 12 godina. To je kršćanska briga za djecu pogotovo kada se zna da su djeca najbolesniji dio ljudske populacije. Svako dijete koje se dosad zarazilo od covida je već umrlo; stopostotna smrtnost od „opake“ bolesti (sic“). Tako bi se moralo zaključiti ako se promisli s kojom žestinom se napada na djecu. Zato je važno da se djecu cijepi i da ih se spasi od smrti. Pogotovo kada djeca s plačem u očima zamole kardinala zagrebačkog da se zauzme za njih. I on to svojom katoličkom savješću i nadnaravnim autoritetom odmah učini. Tako će svi plaćenici klerici dati život (ne svoj nego život djece) da se mjere provedu. Otuda i mogu reći: „Ako se ne pridržavam propisanih epidemiološkim mjera, i ja sam odgovoran! Stoga je pozivanje na vlastitu slobodu i vlastitu savjest nužno povezano s odgovornošću za ono što konkretno činimo.“

Savjet (kojega plaćenici ne trebaju) jest da se uskoro založe, na osnovi najnovijih znanstvenih iztraživanja (koja ne čitaju i koja preziru), da se cijepe bebe ili tek začeta djeca. Čin Božje ljubavi biti će podpun i savršen. Koja inverzija, točnije perverzija, i intelekta i morala!

Jesu li takvi tipovi u stanju shvatiti da su vjerojatno bliži zlikovcima i zločincima? Čak i ako i kada ne bi znali pravu istinu. Ali bi sumnjali. Ako je i to dopušteno? Zar ih načelo opreznosti ne uči baš ničemu? Neka nam pouzdano kažu sastav kemijskog pripravka, njegovo djelovanje i sl. Zar je moguće da njih to ne zanima?

Još jedno banalno pitanje koje su apologeti lockdowna i svih suludih mjera dužni dati jest pitanje odgovornosti koje drugi, navodno, zanemaruju, a dvorski teolozi se trude da ukažu na njegovu važnost. Predbacuju drugima odgovornost „za umrle od COVIDA-a 19 u Hrvatskoj. Do sada je velik, prevelik broj hrvatskih građana umrlo od ove opake bolesti. Tko je zato odgovoran?“ Nije težko pogoditi odgovor. Ne onaj koji je do sada šutio, cenzurirao i zabranjivao drugačija mišljenja da se ne dozna istina, nego onaj tko se nije cijepio i koji je glasno tražio odgovore. Je li dvorski teolog svojim nečinjenjem, propustom, ali i izravnim činjenjem (indoktriniranjem čitateljstva) doprinio smrti. Tko je npr. odgovorniji za smrt pacijenta na respiratoru, onaj tko ne zna rukovati respiratorom koji je, općepoznato je, bio rasadište smrti ili onaj koji se nije cijepio i s preminulim pacijentom nikakvih dodira nikada nije imao? Molimo stručni, znanstveni, teološki, katolički odgovor, po mogućnosti ne odgovor dvorske pseudoznanosti. Ali odgovor je opet sofistički, tj. da su svi krivi. U redu. Onda molim sasvim precizno, koliko je postotak krivnje necijepljene osobe X za preminulog pacijenta Y (kojega necijepljeni nikada u životu nije sreo) te koji i nije trebao ići na respirator. A koliko je postotaka kriv onaj koji se pridržavao ne samo „propisa“ (kao vrli teolog) nego i prakticirao „čin Božje ljubavi“ te se cijepio dva, tri puta, uskoro pet-šest puta i koji se vrlo lako zarazio koronom (čemu onda služi „cjepivo“?), slobodno se šetao i zarazio drugu osobu koja je umrla kao posljedica zaraze ili cijepljenja. On je oslobođen krivice jer je bio farizej, pridržavao se „propisanih epidemiološkim mjera“. tj. on je specijalist za poslušnost i autoritet: ne misli svojom glavom, sluša možda čak i gore od sebe, robovski se pokorava i sl.

Teolog, dakle, sa sebe farizejski skida odgovornost i nije kriv jer je slušao nekakvu „struku“, točnije ljude iz te „struke“ i one koje o struci često veze nemaju, ali odlučuju po naredbama po principu daljinske kontrole, dokazano ogrezle u lopovluku i kriminalu; čiste ubojice, genocidaši. Ali oni su predmet poštovanja teologa i Katoličke Crkve „kako u službenim izričajima tako i u konkretnom poštivanju epidemioloških mjera. Crkva je ovdje pozvana svjedočiti svojim primjerom, riječima i djelima.“ Svi jasno vide da Crkva to i „svjedoči“, misli se na visoki kler, dio nižega klera i dio vjernika. Ali Crkva nisu samo oni nego i oni drugi koji vjeruju da ih je Krist za slobodu odkupio, a ne za robstvo.

Očigledno je da je dio Katoličke crkve (visoka hijerarhija) jedan od najvećih krivaca za sadašnje stanje u svijetu. Oni su vjerske dogme praktično zamijenili sa scijentističko-medicinsko-farmaceutskim dogmama i manipuliraju vjernicima. A te dogme nisu novost sadašnjeg vremena nego su danas najjače došle do izražaja. Za mnoge katolike, pogotovo viši kler, medicina i zdravlje su važniji od Spasitelja. Zato se nekritički pozivaju na znanost. Najveća fascinacija dolazi od onoga o čemu se najmanje zna.

Pozivaju se na onu „znanost“ za koju je Ivan Illich u svom djelu Medicinska nemeza (1975), dakle prije gotovo pola stoljeća proročki rekao (navodim samo mali dio iz bogatog opusa kvalifikacija medicinske znanosti 20. i 21. stoljeća): „Medicinska institucija ugrožava zdravlje“, „Medicina je postala najvećom opasnošću za zdravlje“, „Medicinski … programi … postali su izvorima nove bolesti“, zdravstveno svećenstvo „nameće bolesnu medicinu“, „najveći se dio medicinskih troškova odnosi na dijagnoze i liječenja koja pacijentu ne donose nikakav boljitak“ … vrlo često produžujući i pojačavajući patnju“, „učinkovitost medicinske intervencije u borbi protiv zaraznih bolesti još je više dvojbena“, „očitovanje nesposobnosti liječničke profesije  da pristupe samokritici, … može izazvati kobne posljedice za društvo“, „nažalost, beskorisnost liječenja najmanja je od šteta koju sve šira medicinska institucija može nanijeti društvu“, „htjeli to suvremeni liječnici ili ne, oni se ponašaju poput svećenika, vračeva ili agenata političke vlasti“, „novom će svećenstvu pripasti dobra oduzeta Crkvi. Vjernici će morati biti preobraćeni na način života usmjeren prema zdravlju više nego prema spasenju.“ …

U današnje se doba mirne duše može reći da ako uopće postoji neka epidemija onda je to dvorska pseudo medicina. Kad bi samo teološki apologeti „novog svjetskog poredka“ bili u stanju to shvatiti!

 HOP