Udaljene galaksije pravi su rudnici informacija o prošlosti i budućoj evoluciji našeg svemira

0
1206

Misteriozni i vrlo dalek objekt, u svemiru kakav je bio ‘samo’ dvije milijarde godina nakon Velikog praska, skriva se i od najnaprednijih instrumenata.

Njegove značajke konačno je opisao tim iz SISSA-e u nedavno objavljenoj studiji objavljenoj u časopisu The Astrophysical Journal.

Izuzetno udaljeno nebesko tijelo u još uvijek mladom svemiru, šestinu veličine sadašnjeg. Objekt toliko taman da je gotovo nevidljiv, čak i visoko sofisticiranim instrumentima. Njena je priroda dugo bila predmet rasprava, ali pomoću anketa napravljenih interferometrom ALMA, istraživačka grupa SISSA pod vodstvom prof. Andree Lapija koja provodi istraživanja formiranja i evolucije galaksija konačno je uspjela identificirati njena glavna svojstva.

Kompaktna je i sadrži velike količine međuzvjezdane prašine, to je mlada galaksija, koja stvara zvijezde oko 1000 puta brže od Mliječnog puta. Opis ove galaksije bit će koristan za otkrivanje više o ovom vrlo udaljenom objektu i ukazivanje na nove pristupe za proučavanje drugih ‘tamnih’ nebeskih tijela. Istraživanje koje je upravo objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal također će pružiti nove uvide za razvoj naprednih modela formiranja i evolucije galaksija..

Daleko, mračno i neprocjenjivo: Najudaljenije galaksije

“Vrlo udaljene galaksije pravi su rudnici informacija o prošlosti i budućoj evoluciji našeg svemira”, objašnjava prva autorica Marika Giulietti, koja studira astrofiziku i kozmologiju na SISSA-i.

“Međutim, njihovo proučavanje je vrlo izazovno. Vrlo su kompaktni i stoga ih je teško promatrati. Također, zbog udaljenosti od njih primamo vrlo slabu svjetlost. Uzrok ove zamračenosti je masivna prisutnost međuzvjezdane prašine, koja presreće vidljivu svjetlost od mladih zvijezda, i otežava ga detektiranje optičkim instrumentima, te ga ponovno emitira na većim valnim duljinama gdje se može promatrati samo sa snažnim interferometrima u (sub-)milimetarskim i radio valovima.”

Ta tamna tijela nisu posebno rijetka: “Posljednjih godina”, objašnjava Giulietti, “otkriveno je nekoliko dalekih galaksija koje su posebno zamračene, čineći se potpuno nevidljivima čak i najmoćnijim optičkim instrumentima, poput svemirskog teleskopa Hubble.”

Zaista poseban objekt

U jednom od tih istraživanja, kaže Giulietti, identificiran je glavni predmet ove trenutne studije: “Ovo je bilo vrlo posebno nebesko tijelo. Vrlo je svijetlo i potencijalno podložno lećama, ali to se događa samo na određenim preciznim valnim duljinama, vjerojatno zbog prisutnosti velikih količina međuzvjezdane prašine. Proučavanje je stoga vrlo složeno. Promatranja obavljena s ALMA-om, vrlo modernim sub-milimetarskim interferometrom smještenim u pustinji Atacama u Čileu, omogućila su nam da odredimo njegove značajke.”

“Proučavali smo ovaj neobičan objekt usvajanjem posebnih kodova koji su nam omogućili da rekonstruiramo izvorni oblik pozadinskog izvora i također razumijemo određena svojstva same leće. Promatranja su također pružila vrijedne informacije o sadržaju plina u ovom izvoru, a mi smo moći odrediti kako se distribuira.”

“Naša analiza je pokazala da je ovaj objekt vrlo kompaktan, vjerojatno mlad i da stvara zvijezde izuzetno velikom brzinom. U budućnosti će svemirski teleskop James Webb otkriti mnogo više o ovoj galaksiji, nešto što samo on može učiniti u ovom trenutku. ”

 

Prof. Lapi, koautor istraživanja, zaključuje naglašavajući važnost ove studije: “Udaljene galaksije koje su mlade, kompaktne, karakterizirane snažnim stvaranjem zvijezda i uglavnom zasjenjene prašinom, te koje posjeduju vrlo bogat rezervoar molekularnih plin, preteče su masivnih mirnih galaksija koje vidimo u lokalnom svemiru i stoga pružaju vrlo dragocjene uvide u procese koji su doveli do formiranja i evolucije ovih struktura tijekom povijesti svemira .

Želio bih naglasiti,” nastavlja profesor, “da je uspjeh ovog istraživanja postignut sinergijom između grupe za astrofiziku i kozmologiju SISSA i regionalnog centra ALMA sa sjedištem na INAF-u — Institutu za radioastronomiju u Bologni (osobito kroz suradnju s dr. Marcellom Massardi, koautoricom studije), što je našim studentima omogućilo pristup i učenje kako učinkovito koristiti arhivu podataka ALMA, pravi zlatni rudnik za astrofizička istraživanja danas.”

HOP

HOP na Telegramu