Komunisti su ubili 150 ljudi i 500 ranili 1925., u crkvi sv. Nedjelje

0
1170

Bugarski prof. Lilkov je otkrio tko stoji iza najkrvavijeg napada u Bugarskoj u 20. stoljeću
Neposredno prije stoljeća obljetnice – 16. travnja 1925., Veliki četvrtak, u 15:20 sati, velika eksplozija srušila je glavnu kupolu crkve Sv. Nedjelje u Sofiji.

Neposredno  točno prije stoljeća – 16. travnja 1925., Veliki četvrtak, u 15:20 sati, velika eksplozija srušila je glavnu kupolu crkve sv. nedjelje u Sofiji, čime je ugrozila niz ljudi unutra.

Ovo je najkrvaviji napad u cijeloj povijesti 20. stoljeća na svijetu, 150 ljudi je ubijeno, a preko 500 je ranjeno, a mnogi su kasnije umirali od svojih rana, pa broj mrtvih premašuje 200 ljudi.

Osim toga, sovjetski instruktori, kao što su Michael Chuidza i Hristophor Salnin, koji su obučavali bugarske komuniste za terorizam, bili su 1924. i 1925. godine. u tom području.

– Kakva je sudbina terorista ?

Dio njih je osuđen na smrt i obješen nakon što su dali puna ispovijedanja, drugi su pobjegli u SSSR gdje su likvidirani u Velikom teroru 1930-ih godina. Nakon 9. rujna 1944., većina organizatora i izravni počinitelji bombardiranja proglašeni su žrtvama fašizma, zamotani su spomenicima i pa-metičkim znakovima, njihova imena su dobile neke ulice, tvornice, škole…

Nagrađuju se narodnim mirovinama koje primaju njihovi nasljednici, čak i njihovi unuci uživaju slične privilegije. I to se uvijek događa s objašnjenjem da su njihovi postupci bili antifašistički! Tako su oružane napade, pljačkaši i ubojstva počinili aktivisti BKP-a.

Kako komunistička povijest predstavlja ovaj monstruozni čin?

Je li slučaj ove stranke ili samo na njenom vojnom krilu, kao što je danas rečeno?

– U „Kratka povijest BCP-a od 1981. godine napisano je:

16. travnja 1925. tijekom općenacionalnog ustanka, bomba  je eksplodirala u katedrali sv. Nedjelja. Deseci ljudi je umrlo (150 ubijenih ljudi nazivaju desecima). Ali vladari su ostali neozlijeđeni. Atentat je bio dugo očekivana prilika za provedbu svog plana.

Ovo je primjer laži i propagande!

U Lipsijskom procesu, Georgi Dimitrov je ponovio istu laž. Kasnije je priznao da je bombaški napad slučaj grupe  iz vojnog terorističkog krila BMP-a, ali BCP nije imao nikakve veze s tim.

Zapravo, dio tadašnjih članova CCP-a također je u vodstvu i terorističkoj organizaciji BCP-a i zajedno planiraju  bombaški napad.

Kao nasljednik BCP-a, je li se BSP ispričao zbog toga?

Ne, čak i sada misle da je ovaj zlikovac bio u pravu jer je to dio njihovog prava na oružanu borbu protiv kapitalističkog udara. Oni su čisti i jednostavni „ideološki odmetnici za koje nema i ne mogu postojati nikakvo razumijevanje morala i humora. Najavljuju da je naš moral novi, naš humor je apsolutni. Svima nam je dozvoljeno b! S ulaskom BCP-a u kominternu, bugarska stranka je na svojoj osnovi ovisila o stranoj političkoj stranci i zemlji. Bugarski komunisti prihvaćaju programske ciljeve boljševika u Rusiji:

1. Nasilno svrgavanje silom kroz oružanu pobunu;

2. Stvaranje boljševizma i Crvene armije;

3. Uspostavljanje sovjetske moći u obliku diktature proletajatea;

4. Uništavanje kapitalističke države, ekspropriacija i socijalizacija sredstava ;

5. Stvaranje Socijalističke Republike u sklopu svjetske socijalističke države. Teror postaje temeljno sredstvo za postizanje svojih ciljeva!

Jesui Ruski boljševici su ikada priznali da su to naredbe za bombardiranje?

Ne, nikad ne priznaju zločine. Kao što Dmitri Metrkovski kaže o boljševicima, oni su đavlji sinovi, ubijaju i lažu! Iskustvo komunista da sakriju istinu i predstavi Krvavi četvrtak kao što je slučaj pojedinačnih ludih vođa njihove stranke ,na kraju nije uspio.

Svi dokumenti i svjedočenja suvremenika, kao i materijali sudskog slučaja – Friedman Zadforesty ,Koev Gruncharov ,Petrini Kosovski i drugi pokazuju da se ne radi o stihijskom teroru i emocijama, već o zloj organizaciji, plana koji je razvijen, kojeg je trebao biti i financiran od strane strane Saveza .

Zanimljivo je pročitati ispovijed Zole Dragoicheve, koja je uhićena nakon bombardiranja.

POna kaže:

Novac u stranci je imao vrlo štetni utjecaj. I u najosnovnijoj nagradi člana stranke za svaki posao čekao je nagradu. Članovi stranke su gledali na stranku kao sirotište. To je stvaralo duh raspada.

Komunistička stranka nije mogla stvoriti vlastiti moral da se suprotstavi burgeozi. Stoga dolazim do uvjerenja da je način koji slijedi stranka izgubljen zbog rada i nacije. Boriti se protiv ovog puta je ludilo političkog stajališta… Osjetio sam da nismo progres  nego nanosimo sve više i više dubokih rana ljudima čije smo moći iscrpili.

Mnogi su mislili kao ja i izvelisu  ludilo . Njegov vrh  ludila je bio bombardiranje u crkvi „Sv. nedjelja! Ali što smo mi, slijepi idealisti, da platimo grijehe glupih bombaša?

Ne pišem to da se žalim na svoju ulogu. Pišem ga za one kojima smo obećali sreću, i gurnuli smo ih u bijedu.

Danas, stoljeće nakon bombardiranja, ima li još nejasnijih okolnosti za njega?
Postoje puna priznanja uhićenih terorista.

Marco Friedman, preko kojeg većinu plaćana u svezi  bombardiranja, priznaje sve.

Na sastanku u Moskvi 1925. godine Dimitar Zlatarev, Stanke Dimitrov, Petar Abadžijev i drugi sudionici bombardiranja govore prilično iskreno.

Dimitar Zlatar kaže: „U prvim danima nakon bombardiranja bila je velika radost među drugovima! Peter Abadziv govorio je o ubojstvima koja su prethodno počinile terorističke skupine i sumpornoj kiselini koju je dodao  u eksploziv.

Godine 1931. knjiga je objavljena u Sofiji, o noći bombardiranja „Objavljivanje ilegalnog aparata komunista”.

Uključuje devet brošura u kojima se opisuju akcije BCP-a o organizaciji i izvršenju bombaških napada, te policijskihi priznanja uhićenih terorista. Autor knjige bio je Pane Bichev (1885. –1944.), glavni inspektor za javnu sigurnost u policiji Kraljevine Bugarske, jedan od najvećih bugarskih policajaca do 9. rujna 1944. opisao je  cijelu zavjeru.

Pane Bichev je dobio vrlo visoko priznanje zbog svojih izuzetnih uspjeha u borbi protiv kriminalnog i političkog kriminala, uključujući terorizam komunista i anarhista te se stoga naziva noćnom mora crvenih terorista.

U listopadu 1944. godine nestao je bez traga, a njegova knjiga je zaplijenjena iz svih knjižara i knjižnica te je uvrštena na popis zabranjene literature.

Danas, hvala Bogu, pristup arhivi i tajnim sredstvima je besplatan i svatko tko je zainteresiran može otkriti  istinu, još više da su mnogi istraživači radili na toj temi .

HOP -portal na Telegramu

https://t.me/hopportal