Sveti Jeronim je znao reći kako je nepoznavanje Pisma zapravo nepoznavanje Krista. No, ne radi se tu o nekom filozofskom, teološkom, književnom poznavanju, nego spoznajno iskustvenom koje dolazi po susretu sa živim Bogom u Njegovoj Riječi, koja je odsjaj slave Njegove i izričaj Srca Božjeg.
Sve religije svijeta su ljudski izričaj, proizvod čovjekovog premišljanja i domišljanja, no ovdje se radi o Objavi ili točnije samoobjavi Božjoj. On je taj koji prvi prilazi čovjeku. On je taj koji nas je prvi ljubio, a ne mi njega pa bi onda kao eto trebali biti nagrađeni kao zaslužni. Ne! On nam prvi prilazi i daruje nam ne samo ono što je Njegovo, nego i samoga sebe. Nudi se čovjeku kao Kruh koji se blaguje i Vino koje se pije. I što je čovjek drugo do li ono čime se ispunja!? Postoji izreka koja kaže, Ono si čime se hraniš!
Ako za sebe tvrdiš da si kršćanin zato jer si čitao o tome što Crkva uči i što Krist govori, a nemaš u sebi iskustvo susreta s Riječju koja te oživljava tako što te oslobađa, čisti, liječi i ozdravlja, te krijepi ispunjajući te svojom silom i snagom, suobličujući te Riječi, onda si ispunjen slamom, kako kaza sveti Toma Akvinski na kraju svoje Summe. A slama ne hrani, nego nadima. Tu se onda radi o neosvjedočenim “kršćanima”. A ovom svijetu ne trebaju toliko filozofi koliko svjedoci, riječi su svetog I.Pavla II.
M. BUŠIĆ
HOP -portal na Telegramu
