S osamostaljenjem prestaje posluh djece prema roditeljima, ali ne i poštovanje koje im uvijek duguju. To poštovanje u stvari je ukorijenjeno u strahu Božjemu, jednom od darova Duha Svetoga.
2218 Četvrta zapovijed podsjeća odraslu djecu da su za roditelje odgovorni. Koliko im je moguće, dužni su im u starosti i bolesti, u samoći ili neimaštini pomagati moralno i materijalno. Isus ističe tu dužnost zahvalnosti. Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj, i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko štuje oca okajava grijehe i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišan u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospoda (Sir 3,2-6).
Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi (…) Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga tko vrijeđa majku (Sir 3,12-13.16).
ŠTO JE MOLITVA?
MOLITVA KAO DAR BOŽJI
“Za mene je molitva zanos srca; jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti u ljubavi i kušnji kao i u radosti. (Sv. Terezija od djeteta Isusa, Monuscrits autobiographiques, C 25r.)
“Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili traženje primjerenih dobara od Boga.”
(Sv. Ivan Damaščanski, De fide orthodoxa, 3, 24: PG 94 1089D.)
Odakle govorimo moleći? S visine naše oholosti i vlastite volje, ili “iz dubine” (Ps 130, 1) ponizna i skrušena srca? Tko se ponizi bit će uzvišen. (Usp. Lk 18, 9 -14.) Poniznost je temelj molitve.
“Doista ne znamo što da molimo kako valja (…)” (Rim 8, 26). Poniznost je nužno raspoloženje za primanje nezaslužena dara molitve: čovjek je prosjak Božji. (Sv. Augustin, Sermones 56, 6, 9: PL 38, 381)
“Kad bi znala dar Božji” (Iv 4, 10). Čudo molitve se pokazuje upravo tu, na rubu zdenaca kamo dolazimo tražiti svoju vodu: tu Krist dolazi u susret svakom ljudskom biću, On nas prvi traži i On ište piti, Isus je žedan, njegova molba dolazi iz dubina Boga koji nas želi. Molitva je, znali to mi ili ne, susret Božje i naše žeđi. Bog je žedan da mi budemo žedni njega. (Usp. Sv. Augustin,De diversis quaestionibus octoginta tribus, 654, 4: PL 40, 56.)
(…)
M.B.
